SAVIN tekst, u Žitiju Svetog Simeona (1208), u Studeničkom tipiku, počinje od Nemanjine ostavke na položaj srpskog vladara u kome se koncentriše na njegove dve poslednje besede: prvu, vlasteoskom Saboru, kojom se odriče od prestola, a drugu, svojim sinovima Vukanu i Nemanji II, u kojoj ih savetuje da žive u slozi i bratskoj ljubavi. Sledeći odeljak je posvećen Nemanjinom zamonašenju u Studenici, u kome Sava hvali njegov napor da ’’iziđe na viši duhovni stepen’’ i da se povuče na Svetu Goru, a poslednji i najganutljiviji je o njegovoj bolesti, smrti i prenosu njegovih moštiju u Srbiju.

Komentari (0)