Zlatni momci za sva vremena
24. 03. 2015. u 07:18
Olimpijski pobednici iz Sidneja 2000. i danas blistaju u odbojkaškoj porodici. Generacija koja se poigravala sa rivalima iznedrila selektore, uspešne biznismene...
Olimpijski pobednici u Sidneju 2000. godine
LEGENDE su postali 1. oktobra 2000. u Sidneju, kada su postali olimpijski šampioni. Bilo je to i prvo odbojkaško zlato, ostvarenje sna svih generacija. Ali, kao pravi pobednici ne pomišljaju da žive od uspomena. I dalje grade karijere, sada kao treneri, sportski radnici, biznismeni...
- Kada vratim film unazad, prvo što mi pada na pamet je velika motivacija za uspehom, sposobnost podnošenja stresa, prilagođavanje interesima kolektiva i bezgraničan patriotizam da se radi nešto veliko i značajno za zemlju i narod. Verovalo se i da se radom postiže cilj, a na “foru” - priča o zlatnoj generaciji iz Sidneja Zoran Gajić, koji je kasnije vodio selekcije Rusije i Irana.
Malo koji šampionski tim kao sidnejski može da se pohvali da je iznedrio trojicu selektora: Nikolu Grbića (Srbija), Slobodana Kovača (Iran) i Slobodana Boškana (Crna Gora), kao i da ima istaknute sportske radnike: Vladimir Grbić je potpredsednik OSS, Vladimir Batez je generalni sekretar Sportskog saveza Srbije, a Igor Vušurović v. d. direktora Uprave za sport Crne Gore.
Andrija Gerić se posvetio sportskom koučingu, Đula Mešter i Vasa Mijić vode škole odbojke. A poslednja trojka je i dalje aktivna na terenu: Goran Vujević (42) je kapiten Peruđe Vlado Petković (38) Vojvodine i Ivan Miljković (35) Fenerbahčea. Maestralni korektor je vlasnik i prestižnog sajta “worldofvolley”.
- Tu, ali i generacije iz kraja 90-ih godina krasilo je što su svi imali veliku želju za dokazivanjem. Kao i u svakoj ekipi, nismo svi bili simpatični jedni drugima i najbolji prijatelji, ali kada dođe vreme za trening, sve prestaje i svi streme ka istom cilju. O utakmici da ne govorim. Možda ideje nisu bile svima iste kako treba doći do cilja, ali nam je on bio isti, kao i veliko međusobno poštovanje koje traje i danas. Često smo u kontaktu i ako treba neki savet ili pomoć, znam da mogu da računam na iskren odgovor - kaže kapiten olimpijskog pobednika Nikola Grbić.
- Opterećenje sigurno nije stvar koja pomaže u postizanju rezultata, tako da mislim da ne bi trebalo opterećivati momke sa poređenjima. Potrebno je da igraju i da se zalažu najbolje što mogu, a rezultat će boto posledica tog zalaganja i truda.
Vladimir Batez smatra da su bili izuzetno jake ličnosti, zato što su bili nosioci igre u klubovima i što su preuzimali odgovornost:
- Ne bi trebalo izgubiti iz vida da je okosnica te reprezentacija, kada je imala između 20 i 24 godine, nekoliko sezona zbog sankcija bila sprečena da se dokazuje i na internacionalnoj sceni. Naporno smo radili, bili veoma posvećeni, ambiciozni, gladni trofeja. I zato smo uspeli.
Nikola Grbić priznaje da u igračkim danima nije razmišljao da li će baviti trenerskim poslom ili na drugačiji način ostati u odbojci:
- Tada smo razmišljao samo o tome šta treba i kako najbolje da uradim. Mislim da čovek o tome počinje da misli kada karijeru polako privodi kraju. Iskreno, potrebno je i imati sreće da se sve kockice slože pa da se pored ulaganja, dobre organizacije, dobrog stručnog rada okupi kvalitetna generacija, kako ljudi, tako i igračkih talenata.
Batez podseća da su njihove karijere govorile da će biti uspešni i kada okače patike o klin:
- Nastavili smo da se bavimo ozbiljnim stvarima. Mislim da ova generacija nije iskorišćena na pravi način u našoj odbojci. Imamo veliki iskustvo, znanje, radili smo sa najboljim trenerima na svetu. Šteta, jer smo našoj odbojci izuzetno potrebni.
Gajić podvlači da je video kakve su ličnosti još dok ih je trenirao u juniorskoj reprezentaciji ili Vojvodini:
- Za kasniji životni poziv najvažnija osobina je da čovek ima sposobnost permanentnog samoobrazovanja, pa ako hoćete i samovaspitanja ili sticanja životnog iskustva. Očigledno je da poseduju ovaj kvalitet.
ŽELIMO DA POMOGNEMO
VLADIMIR Batez podvlači da su svi spremni da sa velikim zadovoljstvom rade u našoj odbojci:
- Nedavno smo na sastanku sa predsednikom Boričićem povodom 15 godina od zlata u Sidneju rekli da smo tu, spremni da pomognemo, da damo doprinos. Tu smo, a od Saveza zavisi koliko želi da pomognemo. Mi smo se borili za vrh, sada se mlađi bore da sačuvaju teško stečeni ugled. Mi smo tu da ih podržimo, jer želimo bolje sutra.