NEMA VIŠE ALA, NI "CRNOG AJVARA": Lov na morune i kladovski kavijar žive još samo u legendama dunavskih alasa

Suzana M. Jovanović

17. 10. 2020. u 17:00

DO Kladova, decenijama poznatom po najkvalitetnijem crnom kavijaru, odavno ne stižu morune. Još od kada im je migraciju uzvodno trajno zaustavila druga đerdapska elektrana na Kusjaku kod Negotina, osamdesetih godina prošlog veka.

НЕМА ВИШЕ АЛА, НИ ЦРНОГ АЈВАРА: Лов на моруне и кладовски кавијар живе још само у легендама дунавских аласа

Foto S. M. J.

Kladovski nadaleko čuven kavijar i borbe alasa sa morunama, međutim, još žive, ali samo u pričama i na fotografijama poslednjih lovaca na ove grdosije. Žive uz priče o spravljanju "crnog ajvara", kako su ga nekada zvali meštani brojnih dunavskih sela, o "belim" Rusima i Vjeri Dejnegi, koja ih je učila da kavijar i očuvaju, o neverovatnim alama i grdosijama koje su u borbi sa alasima zaustavljane od Donjeg Milanovca, Tekije do Prahova i Radujevca.

Foto privatna arhiva

A bilo je, veli negotinski alas Radomir Stojanović, zvani Niški, fantastičnih ulova. Njegova se ekipa osamdesetih, kada se zbog pregrađivanja Dunava kod Kladova moruna lovila samo na 18 kilometara ove reke, od Kosnog grla do "Đerdapa dva" u opštini Negotin, upustila u borbu sa kapitalcem teškim skoro 400 kilograma.

- Bila je to grdosija od šest metara. Imala je oko 400 kilograma i čak 90 kilograma ikre. U lov na morunu niste mogli sami. Moja ekipa Aleksandar Spilkucić, Dragiša Nikolić, Vladimir Cajić i ja lovili smo ih više od 20 godina. Bilo je velikih i manje velikih, nekih ulovljenih, da kažemo malo lakše, nekih koje su znale da iskidaju čak devet udica i pobegnu - pripoveda Niški.

ZA IKRU PAR VOLOVA

Krajem šezdesetih godina prošlog veka, novine su zabeležile ulov radujevačkih ribara Save Dobrića i Krste Spasića od 230 kilograma.

- Ribarsko gazdinstvo "Đerdap" iz Kladova sa ovim ribarima imalo je ugovor po kom su bili dužni da im prodaju ulov, a za njega bi dobili 200 dinara po kilogramu mesa i 8.000 za kilogram ikre. Njihov je ulov vredeo 358.000 ondašnjih dinara ili par dobrih volova - navodi master istoričar Miloš Petrović.

Morune su se lovile strukovima i naročitim mrežama koje su bile poznate po imenu setka. Bili su to posebni alati, izrađeni onako kako su se pravili i vek-dva pre toga.

- Struk je, u stvari, konopac od stotinu metara gde na svakih pola metra ima vezan kanap na kome je udica sa stiroporom. Na početak, sredinu i kraj struka se veže anker od petnaestak kilograma, a na par metara i po jedan kamen veličine pesnice da bi taj osnovni konopac bio na dnu. Tako, udice sa stiroporom koji ih diže na površinu vode,  kao tarabice stoje prazne, znači bez mamca, i toliko su oštre da mogu nokat da probodu. Samo se tako lovi ova riba - ističe Radomir Stojanović.

Recept Vjera Dejnega (u belom mantilu) izumitelj prirodnog konzervansa za ikru otkrila je tajnu pred smrt 1968. godine, Foto Zavičajna zbirka biblioteke Centra za kulturu

O lovu na morune strukovima, pisao je i čuveni matematičar Mihajlo Petrović Alas hvaleći umeće krajinskih i ključkih majstora od zanata koji su ove ale lovili od Radujevca, pa uzvodno do Đerdapa. Bio je to cenjen i dobro plaćen posao, jer meso morune spada u najkvalitetnije.

- Kad u sektoru kladovskog Dunava više nije bilo moguće loviti morune, ovde smo to radili mi, negotinski, prahovski i radujevački alasi. A zašto smo lovili morune? Prvo zbog mesa, jer moruna nema kosti, osim kosti glave, a kičma joj je hrskavica. A drugo, zbog kavijara. Ikru smo predavali kladovskom ribokombinatu, a oni kavijar izvozili u SAD.

RECEPTURA

U Kladovu je kavijar pripreman suvom metodom, bez kontakata ikre sa vodom. Spravljan je sa prirodnim konzervansom koji je Ribarskom gazdinstvu "Đerdap" prodavala Vjera Dejnega, potomak ruske grofovske porodice. Tajnu recepturu Vjera je kladovskom proizvođaču otkrila neposredno pred smrt, 1968. godine.

Jednom smo ugostili američkog uvoznika koji je hteo da se uveri da li mi zaista lovimo morune. Dok smo se gostili na obali Dunava, jedan od strukova je krenuo nizvodno. Ušao je sa nama u čamac, snimio sve kamerom i bio oduševljen što je doživeo tu avanturu - kaže Stojanović.

Foto Zavičajna zbirka biblioteke Centra za kulturu

Priča kaže da je kladovski kavijar služen i na "Titaniku". Vele upućeni da je Džerald Stejn, vlasnik firme "Kavijar haus" iz Njujorka, najveći uvoznik kladovskog crnog ajvara, izdejstvovao da ga pomene i Džoan Kolins, kao Aleksis Karington, dok ga je u "Dinastiji" konzumirala uz šampanjac.

ZABRANA LOVA

Najuzvodnija tačka u Evropi do koje jesetre mogu da stignu je brana HE "Đerdap dva" iznad Prahova i Radujevca. Zbog drastično malog broja ovih riba u Dunavu, od 2005. godine uvedene su striktne zakonske regulative u svim državama donjeg toka Dunava i Crnog mora, koje zabranjuju lov na ove najugroženije životinje na svetu.

Foto Zavičajna zbirka biblioteke Centra za kulturu

Nekada hrana za sirotinju, koja ga je jela sa lukom, kasnije delikates za istančana nepca platežnijih konzumenata, tek, kladovskog kavijara, a godišnje se plasiralo svetu i po tri tone, više nema.

- Proizvod po kojem se za Kladovo znalo u svetu bio je crni Caviar de Kladovo. Spravljan po recepturi ruskih emigranata ovde prispelih posle boljševičke revolucije, ovaj proizvod najstarijih ribljih vrsta, praistorijskih moruna, jesetri, pastruga, dostizao je astronomske cene u elitnim evropskim i američkim restoranima, 4-5 evra po gramu - piše kladovski hroničar Ranko Jakovljević, autor brojnih istoriografskih radova.

Nažalost, izgradnja đerdapskih elektrana na kojima nije predviđen poseban prolaz za velike ribe, prekinula je proizvodnju kavijara, ali i taj prirodni put mresta morunama i jesetrama kojima su ove vode sa specifičnim kamenitim i virotivim dnom bile posebne.

PLIVALE 850 KILOMETARA

Morune su dva puta godišnje, u proleće i jesen, od Crnog mora prelazile put dug 850 kilometara da bi se mrestile u slatkoj vodi Dunava u Đerdapskoj klisuri i između kusjačke elektrane i prahovske luke. Taj prirodni put mresta potpuno su preprečila dva pregrađivanja Dunava, 1969. i 1984, kada su izgrađene đerdapske elektrane.

Foto Printskrin

Mnoge su porodice, posle toga, ostale bez prihoda.

- Samo 1982, pokazuju podaci Ribarskog gazdinstva "Đerdap", ulov morune iznosio je 15.058 kilograma. Dve godine kasnije moruni je preprečen put HE "Đerdap dva" kod Kusjaka, kao što je prethodno istoimenom starijom branom do Đerdapske klisure. Ulov je time počeo vidno da se smanjuje. Godine 1985. bio je bezmalo četiri puta manji, iznosivši 3.892 kilograma. Najveći ulov do kraja veka ostvaren je 1995. količinom od 7.582 kilograma. Nakon toga usledio je još izraženiji pad - kaže master istoričar Miloš Petrović iz Donjeg Milanovca, autor popularne stranice "Upoznajte Borski okrug".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna