U OVOM DELU SRBIJE TRAGALI SU ZA ZAKOPANIM BLAGOM: Lepota i mistika kanjona na jugu Srbije

Vitomir Ćirić

13. 09. 2020. u 14:00

ŽIVOPISNI kanjon reke Jerme, koji se pruža od pirotskog sela Sukovo ka granici sa susednom Bugarskom, prebogat je kulturno-istorijskim spomenicima i prirodnim znamenjima retke lepote.

У ОВОМ ДЕЛУ СРБИЈЕ ТРАГАЛИ СУ ЗА ЗАКОПАНИМ БЛАГОМ: Лепота и мистика кањона на југу Србије

Foto V. Ćirić

Za ovaj predeo vezana su mnoga narodna verovanja i predanja, koja su palila maštu mnogih naših i bugarskih avanturista, najčešće oličenih u tragačima za zakopanim blagom.

U lepotu, ali i mistiku ovog kanjona koji se pruža od Komja do Trnskih Odorovaca, ovih meseci uverili su se i mnogi turisti koji su destinaciju za odmor potražili u ovom delu Srbije, u pitomini sela Vlasi ili kod Trnskih Odorovaca.

NESUMNjIVO najznačajniji spomenik kulture je srednjovekovni manastir Poganovo, iz 14. veka, zadužbina Konstantina i Jelene Dejanović. Sa svojim očuvanim živopisom manastir Svetog Jovana Bogoslova, u pravoslavnom svetu je poznat i po takozvanoj dvostranoj ikoni carice Jelene koju su, nažalost, sa još nekoliko drugih dela crkvenog slikarstva tokom Prvog svetskog rata odneli okupatorski vojnici iz susedne Bugarske.

FILMOVI Zgrada nekadašnjeg rudnika u Rakiti, Foto V. Ćirić

Drugi, takođe veoma značajan spomenik duhovnog i materijalnog stvaralašta je Sukovski manastir, koji je tokom minulih vekova takođe stradao u mnogobrojnim ratnim sukobima. O njemu ne postoje podaci kada je podignut, ali se zna da je živopisan početkom 17. veka, a do početka 20. veka bio je poznat po živinarstvu kojim su se monasi predano bavili. U ovom zdanju je i čuvena freska Svetog Hristifora na kojoj je svetac prikazan sa životinjskom glavom. Manastir je u podnožju carevog kamena, a poznat je i po ostvarenju Bogorodice sa krilima.

KANjON reke Jerme koja izvire čak kod Vlasinskog jezera i posle dvadesetak kilometara ulazi u Bugarsku, a zatim se kod sela Petačnici opet vraća u Srbiju, poznat je i po mnogim speleološkim objektima u krečnjaku.

ZADUŽBINA Srednjovekovni manastir Svetog Jovana Bogoslova u Poganovu, Foto V. Ćirić

Za Smukovu pećinu, ali i Vetrenu dupku, koje nisu do kraja istražene, vezana su narodna verovanja da je u njima sakriveno hajdučko blago, kao i blago legendarnog popa Martina koji je pljačkao turske karavane i tovare zlata sakrio upravo u tim pećinama. Do blaga niko nije došao, jer Smukovu pećinu navodno čuva genijalni metalni i drveni mehanizam u obliku smuka, koji svakog posetioca pećine ubije. Prema dugim predanjima, zlato popa Martina, poreklom Hercegovca, skriveno je u Vetrenoj dupki, dužine oko četiri kilometra. Bilo kako, mnogi tragači su izgubili glave verajući se po liticama Vlaških planina na levoj i Grebena na desnoj obali Jerme.

SNIMANI FILMOVI

ONO što se ovom kanjonu, koji se uzdiže do 400 metara, zna, jeste da je ovde snimljen i jedan od prvih igranih filmova u Kraljevini Jugoslaviji. Reč je o "Rudarevoj sreći", Zagrebačkog reditelja Josipa Novaka, koji je pomenuto filmsko ostvarenje 1929. godine radio u Rakiti, gde i danas postoji upravna zgrada iz tog perioda. Novak je bio samo jedan od filmadžija koji su koristili ovej predeo za snimanje filmova. Ovde je, pored ostalog, snimnjen i "Dorotej", delovi fila "Dvoboj za južnu prugu", "Kosovskog boja" i mnogi drugi.

Ono što je apsolutno poznato i nije u domenu verovanja i nagađanja već činjenica, jeste da je ovaj kraj postao dostupan široj javnosti tek početkom tridesetih godina prošlog veka, kada je otvoren rudnik kamenog uglja u Rakiti. Trasom uskog koloseka, kojom je sve do šezdesetih prošlog veka, vozeći ugalj tutnjao garavi "ćira", prolazeći i kroz četiri tunela od kojih su dva kod sela Vlasi, a dva kod Odorovaca, sada se kreću automobili, jer drugi put nije pravljen.

Najuži deo kanjona Jerme širok je svega metar i po i meštani ga zovu Cediljka.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUS, OLIMPIJSKI ŠAMPION, ŠOKIRAO SVET: Oni koji dele sankcije Rusima - ovo nisu mogli ni da sanjaju