ŽELELA BIH DA MOJA DIPLOMA HRANI MOG SINA: Tijana je profesorka srpskog koja radi kao taksista i heroj je grada na Đetinji

N. JANKOVIĆ

12. 09. 2020. u 13:00

ZA Užičanku Tijanu Gerovasilis (41) Srbija je čula kada je ova profesorka srpskog jezika, od sigurne smrti spasla svoju komšinicu M. V. (69), koja se zaključana u svom stanu otrovala pečurkama.

ЖЕЛЕЛА БИХ ДА МОЈА ДИПЛОМА ХРАНИ МОГ СИНА: Тијана је професорка српског која ради као таксиста и херој је града на Ђетињи

Novosti

Iza srećnog ishoda velike drame u drugom planu ostala je jedna nimalo vedra, neispričana i važna priča: zašto u gradu koji "kuburi" sa obrazovanim ljudima, toliko dugo nema posla u struci za samohranu majku devetogodišnjeg Luke?

- Diplomirala sam 2004. godine na Beogradskom univerzitetu. "Jureći" posao u svojoj struci, sa diplomom ozbiljne katedre u rukama, u najmanju ruku sumnjivi načini zapošljavanja ostavili su me bez svog parčeta hleba. Bilo je tapšanja po ramenu, sastanaka koji su naprasno otkazivani, konkursa bez pravila i "diskrecionih prava" direktora da zaposle koga oni žele. Svega je bilo, ali taj papir u mojim rukama i znanje u mojoj glavi mog sina nisu nahranili - objašnjava Tijana, dok taksira u pozajmljenom automobilu.

- Pravdoljubiva sam, ne trpim nepravdu, uvek reagujem kada se ona dešava drugima, ali da pravdu za sebe isteram do kraja, to nisam uspela. Zanemarila sam svoje kvalifikacije, kao jedini roditelj svom Lukasu - Luki, odlučila sam se za rad u taksi službi, za težak i tanak, ali naš dinar.

Devetogodišnji Luka često je Tijanin "suvozač" i poslovni partner svojoj majci. Okolnosti su takve, da bi se zaradilo, danonoćan rad je nužda.

Tako je Luka bezbroj domaćih zadataka uradio, na zadnjem sedištu žuto-crnog karavana. Malo čitajući "Svet oko nas", malo učeći taj srpski jezik, mamin.

Tijanine misli o srpskom jeziku i književnosti "prorade" tek kada se svi poslovi obave, kada sve utihne. "Prorade" i progovore, rugajući se pomalo takozvanom sistemu vrednosti, najviše Tijani, a zatim i svima nama. I onda dođe novi dan. I ništa se pod kapom nebeskom, nabolje promenilo nije. Vozi, ćuti i trpi uz osmeh. U inat svemu i svima.

RAZGOVOR ZA POSAO

TOKOM razgovora sa Tijanom, sred bure prigušenih emocija jer ova

užička profesorka jednostavno ne zna i ne želi da kuka, zazvonio je
telefon. Gradonačelnik Užica, dr Jelena Raković Radivojević čula
je za Tijanin usud. Iz kabineta zovu, zakazan je sastanak. Ove dve žene,
jedna je profesor srpskog jezika za volanom žuto-crnog taksija, druga
je lekar i prva dama na čelu Užica u dugoj istoriji grada - sešće narednih dana i razgovarati. 

Nakon što je u utorak po podne spasla svoju komšinicu, pronašavši je u samrtnom ropcu, Tijana je otišla do svog automobila. Nastavila je da radi baš kao da se ništa dogodilo nije. Veliku dramu spomenula je poznanicima, u pauzama za kafu, prešavši kao i svakog dana stotine kilometara. Sve uz osmeh i komentar "pobogu ljudi, niste međedi, pa da sve o šumskoj hrani znate!" To je sve. Nije spominjala svoj podvig, nije se pohvalila na "Fejsbuku". To su, znajući kakvo je srce ove Užičanke, uradili drugi.

"Zvoni" muški i radio-stanica Tijaninog taksija.

- Idem, žurim. Posao, ručak, domaći, posao, večera, pa opet posao večeras kad Luka zaspi, tako to ide... - odlazi Tijana.

A ljudi je prepoznaju. Zapitkuju kako je izgledalo spasavanje, kao da joj dosađuju pomalo, tako izgleda.

- Šta vam je, ljudi? Ljudski je, normalno je - odgovara kratko.

I kada se malo raščistilo, dodaje Tijana:

- Znaš li, Luka se smeši ceo dan. On je onako muški, na mamu ponosan - kaže.

I ovde bi poneko, ko nije "muško" kao Luka i njegova majka Tijana, možda, malo zaplakao. Ali ne i njih dvoje.

 
KOMŠINICU OTRGLA OD SMRTI

TIJANA je u utorak po podne spasla komšinicu M. V. (69) koja se otrovala pečurkama, nakon što je čula prigušene vapaje iza zaključanih vrata stana u kome je nesrećna žena bila. Tog dana je sa drugaricom Marinom Stanić, oko 15 časova napravila pauzu u poslu da bi otišla do svog stana, što inače nikada ne čini.

- Taj zvuk je bio užasan, poput nekog utišanog vriska - kaže Tijana. - Pokušale smo da uđemo u stan ali su vrata bila zaključana. Dozivale smo ženu, govorile da nekako dođe do vrata i da ih otključa, ali su jedini odgovor bili nekakvi tupi udarci iz stana i prigušeni "pisak".

Tijana i Marina su krenule od stana do stana, tražeći pomoć, ali u to vreme, nikoga nisu zatekle kod kuće. Panično su pokušavale da pozovu policiju, hitnu pomoć i vatrogasce. Uskoro su vrata razvaljena. Žena je ležala zgrčena na podu. Stvari su bile rasturene, jer je očigledno, pre potpune nemoći, udarala u stvari i zidove. Sve što je žena uspela da prozbori, bilo je: "Umirem, pozdravi naše..."

Posle zbrinjavanja na odeljenju Intenzivne nege, a zatim i na Infektivnom odeljenju, M. V. se oporavlja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (2)

UJUTRO MRAZ, TOKOM DANA MOGUĆE PADAVINE: Detaljna vremenska prognoza za subotu, 20. april