Nemanja (18) nije disao kad je rođen, morali su da ga oživljavaju, a danas je najbolji mladi izumitelj na svetu
15. 11. 2019. u 14:56
Talentovani mladić iz Zagreba trnovitim putem došao do velikog uspeha
Foto: Depositphotos
Za isti rad dobio je zlatnu medalju na zagrebačkoj izložbi INOVA MLADI, a u Nemačkoj je uz medalju dobio i posebno priznanje udruženja inovatora. No put do takvog ostvarenja za Nemanju bio prilično trnovit i bez zadrške priča kako se od prvog udaha bori s različitim teškoćama.
Pročitajte još: Kad se rodio, majka ga je bacila u kontejner: Danas ova napuštena beba ima 29 godina i ceo svet mu se divi
- Rodio sam se u osmom mesecu trudnoće, pre termina, i nisam disao. Morali su da me oživljavaju, pa su me posle držali u inkubatoru. Uspeo sam da se izborim. Inače, materinji jezik mi je mađarski jer mi je i mama Mađarica. Kao dete sam živeo u vojvođanskom selu Bezdan u kojem žive pretežno Mađari i kući smo govorili mađarskim jezikom. No roditelji su mi se razveli i ja sam s majkom pre 15 godina stigao u Zagreb. Morao sam da učim novi jezik i u tome sam imao poteškoća, objašnjava Nemanja za portal “24 sata”.
On se od četvrtog razreda osnovne škole školovao po prilagođenom programu, no ulagao je puno truda i uspeo da nadvlada svoje teškoće. Vodili su ga kao nernozno dete sa problemima u komunikacijama. Kaže kako je najveći uticaj na njegov odabir zanimanja kao i na sve što je postigao imao njegov deda.
- On je bio varilac i radio je u firmi u Somboru. Na velikom takmičenju u Jugoslaviji bio je prvak i tada je dobio od Tita gravirani zlatni sat. Uvek mi je govorio da bi bilo dobro da idem njegovim stopama i trudim se u životu, a zato me je i učio da varim još kao dete - objašnjava mladić koji je dedu i poslušao, pa je odlučio da upiše Mašinsko-tehničku školu Fausta Vrančića u Zagrebu.
Odabrao je smer za CNC operatera i tako došao u razred prof. Mladena Marušića, mentora koji se istakao svojim radom sa mladim talentima. On je prepoznao Nemanjin potencijal.
- Već lane na satovima mi je doneo nacrte za CNC mini mašinu i počeli smo da pričamo o nacrtima kao i planovima za realizaciju i izradu takve naprave. Prepoznao sam njegov talent i omogućio mu da radi na usavršavanju mašine - komentarisao je prof. Marušić dok Nemanja objašnjava da se ideja u njegovoj glavi razvijala oko godinu dana.
- Kroz praksu sam uvideo da bi postojeće masivne mašine koje se koriste u autoindustriji ili industriji oružja mogle da funkcionišu u manjim dimenzijama. Takve mašine vrede od 40.000 evra do nekoliko miliona evra, a moju mini mašinu izradio sam za tristotinak evra, i to jer sam morao da kupujem delove na internetu - nastavlja mladić. Kaže kako je njegova mašina spojena sa laptopom za koji je nabavio poseban program.
- Ti programi se mogu kupiti na internetu. Program mašini daje naredbu želi li da gravira slova ili napravi neki crtež. Zavisno od materijala i noževa za taj materijal, mašina po naredbi kreće u izradu. Teška je oko tri kilograma i služi za graviranje drva, stakla, plastike, aluminijuma i zlata. Za razliku od drugih mašina, kod moje promenom glave aparata možete da birate hoće li biti laserska gravura ili ne, a možete da je pretvorite i u 3D printer. Dodatno, glava mašine je od biorazgradivih materijala koji se u prirodi razgrade u roku od šest meseci - pohvalio se mladić pokazujući ponosno svoj izum.
Kaže kako mu je trebalo nekoliko dana za sastavljanje aparata, a bio bi i brži da nije morao da naručuje metalne delove sa interneta. Graviranje traje od 20 do 45 minuta, a već je dobio i prvu poslovnu ponudu.
- Javio mi se vlasnik firme iz Splita koja se bavi graviranjem stakala za brodove. U uobičajenom procesu gravure ima puno otpada, a ja mu sa svojim mašinaem mogu taj posao napraviti sa puno manje gubitaka - kazao je Nemanja.
Put i smeštaj u Nemačkoj finansiralo mu je Udruženje inovatora Hrvatske jer su u njemu prepoznali potencijal, a on kaže kako se osećao vrlo ponosno kad je primio svoju nagradu.
- Bio sam jako srećan i ponosan na sebe jer sam uspeo u nečemu. Tamo je bilo više od 800 ljudi iz 40 zemalja sveta, i kad sam vidio što sve oni imaju i rade, nisam mislio da ću išta dobiti, skroman je on. Svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, a kaže kako će uskoro da otvori svoju firmu.
Planira da dodatno ulaže u svoju mašinu kako bi je usavršio, a radi i na sebi.
- Upisao sam večernju školu za mašinaarskog tehničara kako bih imao četvorogodišnju školu i mogao se upisati na fakultet. Želim da upišem studije na Fakultetu mašinstva i brodogradnje. Cilj mi je da vidim koliko mogu da postigmen. Mnogi su mi rekli da neću postići ništa, a ja se trudim kako bih sebi i njima dokazao da to nije tačno - zaključio je Nemanja.
(24sata.hr)