Na belom konju, s kopljem kojim ubija aždaju, oslikan tek od kraja 11. veka: Sveti Đorđe tek na Balkanu postao vitez konjanik

Boris SUBAŠIĆ

06. 05. 2020. u 09:16

Današnje predstavljanje jednog od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja nastalo na jugoistoku Evrope

На белом коњу, с копљем којим убија аждају, осликан тек од краја 11. века: Свети Ђорђе тек на Балкану постао витез коњаник

Foto SPC

ĐURĐEVDAN je jedna od najučestalijih krsnih slava kod Srba, a Sveti Đorđe je jedan od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja. Njegova predstava na belom konju, s razvijorenim plaštom i kopljem kojim ubija aždaju može se videti na državnim i gradskim grbovima i zastavama širom Evrope, od fruzije, preko Rusije, Ukrajine, Češke, Nemačke, Srbije, sve do Katalonije. Ali, tako je tek posle Prvog krstaškog pohoda. Zapadni vitezovi su sliku i kult Svetog ratnika Georgija doneli sa pravoslavnog Istoka.

Naučnici još od 19. veka smatraju da je Sveti Đorđe postao konjanik na Balkanu. Tada su otkrivene kamene i olovne ikone tajanstvenog bezimenog božanstva na konju, koje su masovno izrađivane od 2. do 4. veka. One su nesumnjivo uzor za hrišćanske predstave ovog sveca.

Ipak, sve su to bile pretpostavke do otkrića ranohrišćanske grobnice u Viminacijumu iz prvih decenija 4. veka. To je vreme kada je Konstantin Veliki ozakonio hrišćanstvo i počeo da od njega stavara državnu religiju. Viminacijumska grobnica ukrašena je unikatnim freskama. One su karika koja povezuje balkansko ratničko božanstvo koje arheolozi nazivaju Heros s bliskoistočnim miroljubivim hrišćanskim kultom. U pročelju grobnice je naslikan Hristov monogram a na stranicama konjanici koji izgledaju kao uzori za ikonu Svetog Đorđa, a zatim i drugih svetih ratnika: Dimitrija, Teodora, Merkurija...

MUČENIK I POBEDNIK NAJSTARIJI mozaici Svetog Georgija doneti su iz Konstantinopolja na Svetu Goru Atonsku da bi bili sačuvani od uništenja. Ove ikone ga prikazuju kao mladića u civilnoj odeždi kome se iz desnog gornjeg ugla slike obraća Hrist. Georgije je prema predanju bio visoki oficir u gardi cara Dioklecijana. Nije stradao u borbi s neprijatljima, već od svog vladara, kada se javno izjasnio kao hrišćanin, u vreme najžešćih Dioklecijanovih progona hrišćana. On je prema žitiju velikomučenik, a ratnička predstava Svetog Georgija kao konjanika postaje preovlađujuća posle Prvog krstaškog rata, kada su se zapadnjaci prvi put sreli sa njegovim kultom.

- Scenu po scenu, slikar nas kružnim tokom odvodi centralnom ishodištu na zapadnoj strani, Hristovom monogramu - kaže profesor dr Miomir Korać, direktor Arheološkog instituta i čelni čovek naučnog projekta Viminacijum. - Narativni sklop započinje scenom zemaljskog lova sa jahačem na severnoj strani, koji, kao pobednik nad zverima tame, odlazi ka rajskom vrtu, na istočnoj strani. Na južnoj strani je naslikan drugi jahač, najverovatnije sam pokojnik, kako pročišćen, u sceni lova u rajskom ambijentu, gleda ka najsvetijem simbolu, Hristovom monogramu. Predstava pobedničkog jahača - Hrista, kao i hristogram, potencira ideju pobede svetlosti i vere nad tamom i bezverjem.

Istu simboliku nosi i slika Svetog Georgija Pobedonosca, koji kopljem probada zmiju - oličenje zla, đavola. Smatralo se da su najstarije takve predstave one u rukopisu iz 10. veka nađenom u Kapadokiji. Onda su naučnici uočili da je reč o crtežu balkanskih božanskih jahača čiji su kult ka Istoku prenosili legionari.

Freska iz 4. veka Foto Arheološki centar Viminacijum

- Ikone podunavskih konjanika su u teritorijalnom pogledu najbrojnije uz dunavski limes Dakije, Mezije i Panonije. Konjanici, nosioci kulta, tretirani su kao zaštitnici rimskih trupa i vojnika u njihovoj borbi protiv neprijatelja. Stiče se utisak da je cilj ikona, između ostalog, bio i da ohrabre vojnike u borbi protiv neprijatelja. Ohrabrenje je postignuto uz obećanje večnog života i ponovno rađanje - objašnjava dr Bebina Milovanović iz arheološkog tima Viminacijuma.

Trački konjanik

Božanski jahači su nastali spajanjem najrazličitijih kultova iz udaljenih delova Rimskog carstva, koje su širili najčešće vojnici. Pored jedne stalno stacionirane legije u Viminacijumu, u okolini grada uvek je logorovalo još po nekoliko, koje su odlazile ili su se vraćale sa Orijenta.

Reljef otkriven u Viminacijumu

- Prostor Viminacijuma je od 1. do 4. veka mesto gde dolazi do neverovatnog mešanja kultura - kaže prof. dr Miomir Korać. - Nalazi iz grobnica govore da u gradu, koji u užem jezgru ima 30.000 stanovnika, žive dobrostojeći doseljenici iz Sirije i Palestine koji svoju kulturu i kultove kao što su rano hrišćanstvo i gnosticizam mešaju sa lokalnim. Isto rade i legionari koji na istok nose zapadne uticaje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Р.Српска

06.05.2020. 11:18

Сретна Слава Ђурђевдан свима који славе

Подунавац

06.05.2020. 11:31

То је старословенски Јарило, аватар Митре, односно старијег Доматрија, а у ствари Сунца. После је за рачун римског папе наметнуто хришћанство.

Ne znam što je problem reći

09.05.2020. 07:36

@Подунавац - da Srbi nisu bili hrišćani... Nije niko bio hrišćanin, do početka prvog veka...