ODNJIHAN NA NARODNOJ POEZIJI: Vladika Amfilohije ostaje jedinstvena pojava u pravoslavnom svetu

Veliša Kadić

08. 11. 2020. u 18:00

DRUŽENjE sa književnicima, naročito sa pesnicima, posebno je prijalo mitropolitu Amfilohiju. I on sam napisao je i objavio podosta stihova, kao i proznih dela. Bio je najstariji član Udruženja književnika Crne Gore i "borio se do poslednjeg dana svog svetačkog bivstvovanja među ljudima".

ОДЊИХАН НА НАРОДНОЈ ПОЕЗИЈИ: Владика Амфилохије остаје јединствена појава у православном свету

Na grobu Dostojevskog: Amfilohije, Ranko Jovović, Milutin Mićović, Andrija Radulović, Radmilo Marojević / Foto Dokumentacija "Novosti" i "Borba"

Pesnik Andrija Radulović, sudrug po peru i ubeđenju, cetinjskog arhiepiskopa, saputnik po Crnoj Gori, Srbiji i Rusiji, po književnom sazvežđu, svoju besedu o njemu, deli sa čitaocima "Novosti".

-Vladika Amfilohije - obnovitelj vere pravoslavne, pesnik i besednik, univerzitetski profesor, teolog svetskog glasa i ugleda, poliglota, hrišćanski mislilac, njegoševac, prevodilac, aktivni učesnik i svedok savremene istorije i raspeća svoje crkve i svog naroda, svetski putnik, hajduk koji je odnjihan na narodnoj poeziji, monah koji je uvek na udaru bura i talasa, živi oganj i preblaga reč, sabesednik i molitvenik staraca svetogorskih i stena o kojoj se lome trošne lađe savremene anticivilizacije upokojio se u Gospodu.

SVETLI naš vladika je bio i ostao čovek okeanske širine. Što je sve uradio za Crnu Goru i pravoslavni svet, obnavljajući preko šest stotina crkava i hramova sa čestitim narodom i podižući dva veličanstvena hrama, u Podgorici i Baru...

Vladika je udahnuo život našoj crkvi, koja je u komunizmu izmrcvarena tavorila i jedva disala, a danas dejstvuje u svoj svojoj punoći Hristovoj na radost i spasenje svih koji veruju u jednu sabornu i apostolsku crkvu Isusa Hrista... A nije mu bilo lako s Crnogorcima... Setimo se kamenica što padahu kao kiša na Cetinjski manastir, naših crkava u kojima plandovahu ovce, zapuštenih i hladnih oltara đe kandilo pred ikonom plače.... I stigao je da opoje svaki grob koji je uzidan u temelje Crne Gore i njene slobode od Čeva ravna do Komova, od Durmitora do Kotora carskoga grada i Visokih Dečana, od Grahovca do Glasinca i Skadra na Bojani, Meduna i Mojkovca... I da povadi kosti iz jama i sahrani dostojno... I da pomiri potomke partizana i četnika, bjelaša i zelenaša, što videsmo u litijama... I da odbrani džamiju u Beogradu od momaka koji behu pogođeni pogromom crkava naših na Kosovu...

-I KAD brani studente na trgu... I kad piše o sutonu u Hajdelbergu i stihuje o Novom usekovanju, o grobu na Komovima... I kad priča o starcu Zosimi i pustinji Optini... I kad posjećuje naše zatočene poslanike u Skupštini Crne Gore... I kad slavi datume naše kulture i pismenosti, i osniva knjižare, i narodne kuhinje, i kad sluša neku sirotu kojoj je sve spaljeno u poslednjem ratu kao rođenu sestru... I kad ga odlikuju i kad ga izvode na sud zbog ona dva slova, i kad prevuče gudalom preko struna gusala i zapeva o Vitlejemu i Božiću, caru Lazaru i Vuku Mandušiću. I kad guta suzavac na protestima.... I kad se sreće sa Solženjicinom, i kad za Vaskrs deli jaja robijašima u spuškom kazamatu... I kad se penje uz ostroške grede... I kad sahranjuje stradale u Metohiji i pod kuršumima drži opela... I kad donosi brdun loze svetogorske da na Nemanjinom gradu ozeleni, rodi i zaplače... I kad posjećuje Venecijansko bijenale i govori o Modiljaniju i modernoj umjetnosti... I kad štiti pjesnike, pogorelce, tamničare i blagoslovi mornare, putnike, štampare... I kad slavi Riječ i brani ruku Jovana Krstitelja. Vladika Amfilohije ostaje jedinstvena pojava u pravoslavnom svijetu.

NIJE LAKO S CRNOGORCIMA

NIJE bilo lako mitropolitu s Crnogorcima, veli Andrija Radulović:

- Kad su mu čupali bradu i panagiju sa prsiju nije proklinjao, ali jeste kad su mu dirali crkvu i pijucima udarali u krst časni i slobodu svetu, kad su rušili oltar i raziđivali sjen crkve na vrhu planine. Razgorio je vitlejemski oganj u Crnoj Gori i nahranio ju je nebeskim hlebom, poput svojih velikih prethodnika mitropolita crnogorskih i svetaca koji i danas šire i svedoče Hristovu ljubav.

PUTOVAO je Radulović sa vladikom u Rusiju, na Njegoševe dane, pre dvadesetak godina. Delegaciju su činili mitropolit Amfilohije, Ranko Jovović, dr Radmilo Marojević, Milutin Mićović, Želidrag Nikčević.

- Tada sam se uverio da je po mentalitetu Crnogorac, po duhu Helen i Sloven, po krvi Srbin koji kao da je rođen u Kosovskom boju, a ne u Morači prepunoj modrih šljiva i izvora, pored manastira moračkog u slami Hristovoj, na Božić u staroj Jugoslaviji. Ali pre svega uverio sam se da je naš mitropolit Amfilohije veliki erudita, obnovitelj, vitez i pesnik koji pored svega gledao svet kroz ljudsko srce i raduje se Božjoj zori kao dete, i pčeli i čoveku i cvrčku u polju. I pomislio sam kako bi stihovi B. Petrovića "sazvežđa mudra pamte u svom sjaju, kako mi je tesno u beskraju", najbolje pristajali uz njegovo ime.

- DOŽIVELI smo tada u Petrogradu velike trenutke - nastavlja Radulović. - Na aerodromu u Sankt Peterburgu bilo je hiljade mladih ljudi sa svećama u rukama i sa pesmom na usnama da sačekaju vladiku Amfilohija koji stupa nogom na rusku zemlju. Govorili smo o Njegošu na Filološkom fakultetu državnog Univerziteta u Sankt Peterburgu sa ruskim akademicima, profesorima, teoretičarima književnosti, prevodiocima. Tada Rusi rekoše da je Njegoš dužan prisustvovati u ruskoj literaturi kao svetski original, jer oni takvog pisca nemaju! Bili smo i na grobu Dostojevskog u Lavri Aleksandra Nevskog, i na prijemu kod tadašnjeg vladike ladoškog i peterburškog Vladimira koji nam blagoslovio da posetimo crkvu gde je Njegoš rukopoložen za vladiku pred ruskim carem. Obišli smo i grob vladike Vasilija Petrovića koji odmara pored srpskog patrijarha Brkića, u blizini Suvorova. Na grobu vladike Vasilija stoji natpis: "Na ovom mjestu je sahranjen presvijetli Vasilije Petrović, mitropolit skenderijski i primorski Crne Gore i čuvar patrijarhata srpskog trona koji umrije u tuđini u svojoj 37 godini. Upokojio se u Sankt Peterburgu 1766. godine 10. marta po mladom mjesecu u 7 sati."

GOVORILI su stihove u čast Njegoša u Savezu pisaca u Sankt Peterburgu, u Nacionalnoj biblioteci Rusije, posetili Admiralitet, Univerzitet, Petropavlovski sabor sa zlatnim kupolama i flamanskim zvonima. Vladika je održao pomen Lovćenskom Tajnovidcu Petru Petroviću Njegošu i u crkvi gde je Njegoš rukopoložen u vladiku u prisustvu ruskog cara Aleksandra I i članova Sinoda Ruske pravoslavne crkve.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TREBALE MU PARE ZA TIKET, PA UZEO ŽENINU KARTICU: Došla je sa posla umorna i odmah legla da spava, to mi je bila idealna šansa (VIDEO)