SLATKO SIMBOL GOSTOPRIMSTVA: Muzej u kući Cvetića u Kraljevu čuvar tradicionalne srpske poslastice
SA željom da se očuva, a ujedno i promoviše srpsko kulturno i gastronomsko nasleđe, kao i običaji, u porodičnoj kući Cvetića u centru Kraljeva 2016. godine otvoren je jedinstven „Muzej slatka“ posvećen kolekcionarskoj, konzervatorskoj, izlagačkoj i radioničarskoj delatnosti.
G.Šljivić
U ovoj kući, otkako je sagrađena 1908. pa sve do današnjih dana, kuva se slatko, građanski specijalitet, tradicionalna srpska poslastica, svojevrsni ambasador porodičnog doma, koje se služi gostima u znak dobrodošlice i gostoprimstva.
G.Šljivić
- Slatko je deo čaršijskog života i običaja, a u Kraljevu ga prvi pominje novinar Adam Smit 1895. godine. I danas se, u svakoj kući koja drži do tradicije kuva slatko. Nekada je darivano u specijalnim prilikama i bilo je cenjeno kao poklon. Karakteristično je za građanske kuće u Srbiji sve do sredine 20. veka, kada se umeće kuvanja slatka prenosi na selo, gde se danas kuva više nego u gradu – priča istoričarka umetnosti Marina Lukić Cvetić koja je reportere „Novosti“ dočekala u „Muzeju slatka–kući Cvetića“.
G.Šljivić
Njena kćerka, teoretičar umetnosti i medija dr Lidija Cvetić Vučković, programski direktor „Muzeja slatka“, ističe da su mnogi putopisci koji su u 19. veku prošli Srbijozabeležili obavezno posluženje slatkim i vodom.
- Tako je Oto Dubislav Pirh, prilikom posete Srbiji 1829. zapisao u svom putopisu da „u kući beogradskog trgovca žena donosi ritopečkog vina, voće, i slatko koje ovde veoma dobro prave“, dok je Feliks Kanc, opisujući srpsku slavu, naglasio da se u kući ministra, profesora, bankara, oficira, advokata i lekara, kao i u kući najskromnijeg trgovca i zanatlije, posetiocima za dobrodošlicu služe upravo slatko i kafa – naglašava dr Cvetić Vučković.
G.Šljivić
Ovaj građanski specijalitet Cvetići autentično čuvaju na šifonjeru u ambijentu salona sa početka 20. veka. Pripremaju 44 vrste, od onih osnovnih, pa do nesvakidašnjih.
G.Šljivić
- Istražujemo, probamo, pa je tako nastalo i slatko od ljubičica za koje je potrebno 2.000 cvetova za samo jednu teglicu. Skuvale smo i slatko od jorgovana, ali samo od određene, jestive vrste. Sada pravimo i različite varijacije sa lavandom i pomorandžom. Skuvale smo i „Pupinovo slatko“ od pomarndžinih kora uz koje su se pomirili Pupin i Nilola Tesla. Rado delimo ljudima recepte jer poenta ovog muzeja nije da samo mi kuvamo slatko, već da se ono vrati na srpsku trpezu, da ponovo zauzme mesto koje zaslužuje – dodaje Marina Lukić Cvetić.
G.Šljivić
Osim toga, podizanjem svesti o značaju kulturnog nasleđa u sopstvenom okruženju Cvetići očekuju i da će primeri porodične dobre prakse biti podsticaj i drugima da brinu o svom, a samim tim i zajedničkom nasleđu.
G.Šljivić
- Od ove godine imamo i muzejski teatar za decu. Naša najveća izložba „Istorija domaćičkih škola u Srbiji“ posle pauze zbog korone nastavlja svoj put širom Srbije. Tu su i izložba o murano staklu, držimo predavanja o gastroheritologoji, istoriji hrane, o srednjovekovnom hlebu na freskama, o srpskom vinarstu kroz istoriju, rekonstruišemo trpezu i ručak iz 1908. godine. Organizujemo i radionice veza u sklopu velike izložbe o vezovima i čipkama koje pripremamo – dodaje dr Cvetić Vučković. - Sve to u cilju komunikacije kulture sa što većim brojem publike, edukacije i očuvanja bogate kulturne baštine i identiteta.
G.Šljivić
ISTORIJA
PRETEČA slatkog je voće u medu koje je iz Vizantije stiglo u srpsku srednjovekovnu kuhinju. Otkrićem šećera i njegovom proizvodnjom, započeto je kuvanje slatkog na Mediteranu. Osim Srba, na isti način spremaju ga i Grci, Cincari, Jevreji, Makedonci i Bugari. Cvetići se trude da uvek isprobaju neki novi recept i pričpreme novu vrstu.- Slatko od šljiva sa bademima je fini, novi ukus. Naredni korak je da pripremimo slatko od kafe za šta postoji recept, kao i od dinja, iako više nema cerovača, ali ćemo se potruditi da nađemo nešto najsličnije – kaže Marina Lukić Cvetić.
G.Šljivić
ŠIFONjER
SLATKO se, kako se može saznati u „Muzeju slatka-Kući Cvetića“, najbolje čuva na šifonjeru da ga ne dohvate deca, i to u spavaćoj sobi koja se uglavnom ne greje, pa je tako lakše duže ga sačuvati i prilikom viših temperatura.
G.Šljivić
G.Šljivić
Preporučujemo
MOSTOVI SARADNjE: Smederevo okuplja delegacije iz regiona pred "Nušićeve dane"
08. 12. 2025. u 13:21
BEZ STRUJE SUTRA DEO PARAĆINA: Najavljeni radovi na niskonaponskoj mreži
07. 12. 2025. u 23:15
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)