I PSI U IZBEGLIŠTVU: Čupavi stanari nisu retkost u vranjskom centru za azil

Jelena STOJKOVIĆ

03. 07. 2022. u 06:40

PRVE izbeglice iz ratnih područja na istoku Evrope stigle su početkom marta u nekadašnji motel "Vranje", koji je renoviran i preuređen u centar za azil. Komesarijat za izbegla i raseljena lica brzo se organizovao pa su porodice koje su pobegle od rata dobile sve potrebne uslove za dostojan život.

И ПСИ У ИЗБЕГЛИШТВУ: Чупави станари нису реткост у врањском центру за азил

Foto J. Stojković

Kako je vreme prolazilo, rastao je i broj ljudi kojima je ovaj centar postao krov nad glavom. Svaka porodica ponela je uspomene, slike iz ratnog područja, brigu za one koji su ostali, ali zanimljivo je da su mnogi na izbeglički put krenuli sa kućnim ljubimcima, koje nisu hteli da ostave.

Zaposleni su u početku bili zbunjeni, a sada su porodice koje u svojim sobama čuvaju i ljubimce, postale sastavni deo ovog velikog kolektiva u Vranju.

Dve porodice su došle sa rasnim psima, ima i mačaka. Uglavnom njihovi vlasnici brinu o njima ali, sa druge strane, devetnaestoro dece koja su trenutno smeštena u Centru se ophode kao da su to i njihovi ljubimci.

Antonina Fomenkov (36) u izbeglištvu je sa sinom, ali je tu i njihov ljubimac - mačak Barsek. Kako u šali kaže, sklon je bežanju, ali se ipak na kraju vrati svojim vlasnicima.

- Kada smo kretali iz razorenog Severodonjecka, meni je, kao i svakoj majci, bilo najvažnije da moj sedmogodišnji sin Jurij bude uz mene, a onda sam ga ugledala kako spreman za polazak uplašen i zbunjen drži našeg mačka u rukama i tako je i on krenuo sa nama na izbeglički put - kaže Antonina.

Foto J. Stojković

U maloj sobici Olene Mojsilovič (55), koja je ranije bila udata za Srbina, uredno stoje činije sa granulama i vodom kako njeni mezimci - pas škotski ovčar i mačka - nikada ne bi bili gladni. Ova žena kaže da samo oni koji imaju životinje i dele sa njima ljubav mogu razumeti da se i ratu na njih misli kao na porodicu.

- Znala sam da neće biti jednostavno, nije put kratak, ali nijedne sekunde nisam imala dilemu da li njih dvoje kreću sa mnom. Preko Mađarske i Poljske stigli smo u Srbiju. Moj pas zna komande na tri jezika i mogu samo da kažem hvala ovim ljudima koji razumeju našu ljubav prema životinjama - kaže Olena iz Severodonjecka i ponosno pokazuje škotskog ovčara Letjea koji ima devet godina i trogodišnju mačku Milku.

Foto J. Stojković

Foto J. Stojković

Foto J. Stojković

Među izbeglicama iz Ukrajine koje su se u Centru smestile sa životinjama prava su atrakcija Tanja Bezditna i njena sestra bliznakinja Valerija. Naime, njih dve imaju svaka svoju mačku. Kako same kažu, kad su krenule iz Kijeva, pored najosnovnijih stvari sa sobom su poveli dvanaestogodišnjeg mačka Tošu i trogodišnju macu Somku. Tanja nam kaže da je u Kijevu lepo živela i radila u IT sektoru i da bi veoma želela da se vrati kući što pre.

KUĆNA ATMOSFERA

Zaposleni u Centru za azil u Vranju uglavnom imaju veliko iskustvo u radu sa izbeglicama i migrantima. Trude se da stvore kućnu atmosferu. Žene uglavnom same spremaju obroke za svoje porodice, deca idu u školu, zajedno piju kafu i razmenjuju informacije. Ne mogu im zameniti kućna ognjišta ali se trude da u ovom kolektivnom centru vlada kućna atmosfera i, kako kažu, to podrazumeva i kućne ljubimce.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UKRAJINA POVLAČI RADIKALNI POTEZ: Ovo mnogi nisu očekivali, čak su i Rusi zbunjeni pred Olimpijske igre Pariz 2024