UMETNOST NE ZNA ZA PASOŠE I GRANICE: Glumac Ivan Mihailović, za "Novosti", o svojim počecima i ulogama

Tajaна ЦВИЈЕТИЋ

09. 01. 2023. u 09:50

LjUBAV je najvažnije i najlepše osećanje, prirodni doping koji ti omogućava da učiniš nemoguće stvari kad si zaljubljen.

УМЕТНОСТ НЕ ЗНА ЗА ПАСОШЕ И ГРАНИЦЕ: Глумац Иван Михаиловић, за Новости, о својим почецима и улогама

Foto Jutjub printskrin

Ovo za "Novosti" poručuje glumac Ivan Mihailović (33), najprepoznatljiviji po ulozi kadeta Mirka Klisure u seriji "Vojna akademija" i otkriva šta mu je životni moto, koja je rola ostavila veliki trag na njega i kako se, zapravo, počeo baviti glumom.

U dramski studio je počeo da ide veoma rano, na svoje insistiranje, jer nije imao nikoga da se bavi glumom, i od malih nogu kreće, kako kaže, inficiranost bolešću koja se zove gluma.

- Ja sam se inficirao glumom i to je najjači virus protiv koga nema vakcine. Jednom kada uđeš u glumu to je to, nema nazad - kaže nam Ivan.

Svestan činjenice da na prijemni ispit za glumu dođe oko 500 studenta, a bude ih primljeno samo 12, Ivan je intenzivno radio na ostvarenju svog sna, a drugi izbor mu je bio Šumarski fakultet, jer je hteo da se bavi proizvodnjom drveta. Govoreći o ulogama, koje su na njega ostavile veliki trag, Mihailović posebno izdvaja ulogu Vladimira u predstavi "Čekajući Godoa":

- "Čekajući Godoa" sam radio još na fakultetu. Taj tekst je za mene najbolje napisano književno delo. Kao umetniku bila mi je privilegija što sam bio deo predstave "Čekajući Godoa", takoreći uloga Vladimira za mene je značajna i možda najvažnija u životu.

Prema rečima Mihailovića, predstava "Teško je reći zbogom", sa kojom je nedavno očarao Banjalučane, izazvala je velike reakcije kod publike, što samo dokazuje koliko je problematika ljubavnog trougla zapravo legalizovana u društvu. Što se tiče uloge umetnosti u društvu, Ivan ističe da ona može da menja planetu, da tu ne postoje granice i pasoši.

- Umetnost je umetnost i ona se kao takva prepoznaje na svim merdijanima, tačkama i ćoškovima ove predivne planete - veli nam glumac.

- Pozorište je za mene sigurna kuća u kojoj se osećam dobro. To je kao kada ti neko dođe na slavu, tako publika dođe kod nas, mi je ugostimo i svi se dobro provedemo. Pozorište je jedan dobar provod i može da leči ljude. Katarza je jedno od najlepših osećanja koje čovek može da doživi. Ali, katarzu čovek retko kada može da doživi na telefonu, "Tiktoku" ili "Instagramu". Toga su ljudi veoma svesni pa su pozorišta sve punija i punija.

Foto Instagram/ivanmihailovic

Na pitanje šta ga pokreće, Ivan je za naš list rekao da je to teško opisati u jednoj rečenici kroz ovaj život koji nam je dat sticajem nekih slučajnosti.

- Svi smo slučajno rođeni i nema mesta aroganciji da smo baš mi važni - objašnjava nam.

- Mi smo samo prolaznici i putnici na ovoj planeti. Kad bi svako tako gledao na stvari bilo bi manje arogancije i svi bi se trudili da čuvaju našu planetu. Bili bi svesni da su tu došli sticajem okolnosti, božjom voljom ili kako već neko kaže, i da nisu tu zauvek. Želim da kada jednog dana ne budem tu, planetu ostavim bolju i lepšu za život. To je moj moto, ono što me čini srećnim.

NE SHVATAJTE SEBE PREOZBILjNO

IMAO je Mihailović i poruku za mlade glumce, da ne shvataju sebe previše ozbiljno:

- Ni sebe, ni svoj posao ne shvatajte preozbiljno, iako je gluma ozbiljna. Ali, ako sebe previše shvatite ozbiljno, nećete imati snage i volje da se igrate, a ovaj posao je, u suštini, zabavan. Makar to bila najteža Šekspirova drama, i dalje mora biti igra.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

THE DORCOL RESIDENCE PREDSTAVLJEN NA DOGAĐAJU GODINE: Novi standard luksuznog stanovanja u Beogradu