MOJE LUDO SRCE (3.): Sve svoje pobede izvojevao na bini

Vesna PANTELIĆ

25. 05. 2021. u 14:03

U VIŠEDECENIJSKOJ karijeri Đorđa Marjanovića paradoksalno zvuči podatak da su, uprkos ogromnoj popularnosti, njegove ploče postizale skromne tiraže.

МОЈЕ ЛУДО СРЦЕ (3.): Све своје победе извојевао на бини

Foto Muzej istorije Jugoslavije

Pobede bi uvek izvojevao na pozornici. Kada su vojnici iz kasarne u Titogradu 1960, ispratili Đorđa na Opatijski festival, poželeli su mu da se vrati barem sa jednom nagradom. Doneo je tri. "Pesma raznosača mleka" i "Prodavac novina" dobile su prvu i treću nagradu publike i prvu nagradu novinara.

Skandal koji je izbio u martu 1961. na takmičenju "Zlatni mikrofon" u Domu sindikata u Beogradu, kada je Đorđe Marjanović nezasluženo ostao bez nagrade, pretvorio se u prve ulične demonstracije i proteste u SFRJ. Više od sedam hiljada ljudi okupilo se ispred Doma sindikata, a kada se Đorđe pojavio, publika ga je na rukama odnela do hotela "Moskva" i tražila da joj peva. On je gledao prema milicionerima, moleći ih pogledom da ga spasu iz ruku obožavalaca. Đorđe na Terazijama, bez mikrofona, zvučnika i orkestra, peva "na suvo" prvo "Zvižduk", pa "Milorda". Prati ga hor od 7.000 duša. Možda nije dobio "Zlatni mikrofon", ali je tada "pozlatio" svoju karijeru.

- I samo zbog te noći vredelo je strepeti, ne spavati, putovati, živeti često pasji život estradnog umetnika - reći će Đorđe.

PALA I PARISKA "OLIMPIJA"

KADA je 1966. zapevao u pariskoj dvorani "Olimpija", Đorđe Marjanović tvrdi da nije imao tremu, iako su za to zdanje govorili da je najekskluzivniji evropski noćni klub. Nastupio je na "Večeri jugoslovenske muzike" sa Draganom Stojnićem, Arsenom Dedićem, Radmilom Mikić, Višnjom Korbar i Esmom Redžepovom i pevao "Zvižduk u osam" i "Ruso-ča-ča-ča". Publika ga je, kao i većinu njegovih kolega, dobro primila. Dobio je čak i ponudu da karijeru nastavi u Francuskoj, ali nije pristao, jer je procenio da mu se ne isplati da žrtvuje dotadašnju slavu, renome i ugled, zarad eventualnog budućeg uspeha.

Prvi solistički koncert Đorđe je održao u julu 1961. u Domu sindikata (što će postati tradicija), a sve ulaznice bile su rasprodate za nepuna dva sata. Pred početak koncerta, bar 200 ljudi je tražilo kartu više. Koncert se pretvorio u trijumf, jer nije lako ni orkestru, a pogotovu pevaču, da dva sata drži salu u rukama. Već do tada je Đorđe za domaću estradu učinio više nego što je iko ikad, što je znao i Josip Broz Tito, koga je Marjanović upoznao 30. maja 1959. u Ljubičevu. Bio je redovno pozivan na prijeme i svečanosti organizovane u čast doživotnog predsednika SFRJ.

Često mu je Đorđe pevao u Karađorđevu, gde je Tito odlazio u lov, u gradskoj Skupštini, a jednom je brodom, zajedno sa Titom, putovao iz Beograda u Smederevo. I prva dama Jugoslavije Jovanka Broz je izuzetno cenila Đorđa. Znala je mnoge njegove pesme, pažljivo je pratila njegovu karijeru i na prijemima je koristila priliku da mu uputi neku reč podrške. Predsednik Tito je 1972. odlikovao pevača Ordenom rada sa srebrnim vencem.

Šezdesetih godina Marjanović je u Jugoslaviji uživao veliku popularnost, ali mu kritika nije bila naklonjena. Zbog toga je bio pokoleban. Prvi poziv za gostovanje u Sovjetskom Savezu stigao mu je 1963. Prihvatio ga je, jer je pripadao generaciji pevača koja je vaspitavana na ruskoj klasici i otišao tamo sa "Sedmoricom mladih", harmonikašem Tošom Elezovićem, pevačima Nadom Mamulom, Nadom Knežević, Ninom Spirovom, Predragom Gojkovićem Cunetom i vokalnim ansamblom "Dalmacija". Još u vozu je Đorđe slušao zajedljive kolege: "Šta on ima da traži u Sovjetskom Savezu? Nisu tamo njegove beogradske šiparice."

- Pun treme sam izašao pred publiku na svom prvom koncertu u Rigi i u prvom delu otpevao devet pesama, "Zvižduk u osam", "Julijana", "Beograde", "Prolećni cvet", "Devojko mala"...

- ispričaće decenijama kasnije Marjanović. - Kada sam osetio da me je publika prihvatila, otpevao sam staru rusku pesmu "Tri godine sam te sanjao". U sali je nastalo oduševljenje.

Za dva meseca, priredili su 50 koncerata. Posle toga, gostovao je još 30-ak puta. Rekord mu je bio kada je 1974. za dva meseca održao 147 koncerata. Pevao je na fudbalskom stadionu u Jerevanu, pred 90.000 ljudi, tri dana zaredom, a karata nije bilo ni "za lek".

- Svuda sam bio veličanstveno primljen. Na koncertu u Kijevu, kada sam otpevao na bis sve što sam znao, a publika je i dalje frenetično tražila da pevam, ja sam se okrenuo ansamblu "Sedmorica mladih", i rekao im: Idemo momci, jedan tvist. Bio sam prvi pevač koji je u Sovjetskom Savezu pevao tvist.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024