KAMEN PO KAMEN, KUĆU PRENEO U BANJALUKU POSLE "OLUJE": "Ka'su doćerali zadnju turu, vidi fali oni ljepšije komada - ukro jopet lopov"

Рада Шегрт
Rada Šegrt

08. 08. 2023. u 12:22

BASTASI, pravoslavno selo, selo u donjem Livanjskom polju, pomalo ni carsko ni spahijsko. Administrativno pripada Grahovu, a parohija mu je u Livnu. Ima struju vodu, asfaltni put, telefonske linije i satelitske signale. Kuće su „zdrave“, od čvrstih materijala, spratne i prizemne, imaju fasade i kupatila. Samo nema ljudi. Oterala ih je zloglasna „Oluje“, pa je selo gotovo pusto.

КАМЕН ПО КАМЕН, КУЋУ ПРЕНЕО У БАЊАЛУКУ ПОСЛЕ ОЛУЈЕ: Касу доћерали задњу туру, види фали они љепшије комада - укро јопет лопов

Foto: R. Šegrt/ Privatna arhiva

Najviše Bastašana sada živi u Banjaluci i Kikindi. Baš u gradu na Vrbasu napisana je dragocena knjiga o izvornom govoru Bastašana kojim su pričali oni koji su tamo živeli pre 28 godina.

- I ovo ću ti pričati pa ti slimaj slobodno - rekla je Bastašanka rođena 1923. godine.

Ona više nije sa ove strane sveta, kao ni mnogi koji su tamo živeli, ali je velika sreća pa je najučeniji i najobrazovaniji Bastašanin, dr Dragomir Kozomara, profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci, napisao dragocenu knjigu "Fonetske osobine govora Bastasa" čiji su izdavači SANU i Institut za srpski jezik. Njena vrednost je višestruka, jer nije samo naučno svedočanstvo o jeziku, već donosi i iskrene priče Bastašana o nekadašnjem težačkom životu, običajima, navikama, gradnji kuća, prosidbi i kosidbi, porodičnoj osveti i stradanju, ali i zavodnici Đuliji, ženi za kojom su muškarci ludeli, pa se čak i ubijali zbog nje.

R.Šegrt/ Privatna arhiva

Kuća u Bastasima porušena u "Oluji", sa nje je kamen po kamen preneo u Banjaluku

Bastasi su stradali dva puta: najpre u Drugom svetskom ratu, pa u "Oluji". Prvi put su izginuli mladići, pa su majke i sestre godinama u crnini kukale. Drugi put su stradale kuće, skoro sve su uništene, pa i one porodice Kozomara. Zaselak u kojem se nalaze sada je potpuno prazan, zarastao u korov. Ali profesor se potrudio da kamen sa porodičnog imanja živi na drugom mestu, kako ga Hrvati iz Livna ne bi pokrali. A bili su počeli da ga odnose nekoliko godina posle "Oluje". O tome je svedočio profesorov otac Veselin Veso Kozomara.

OKUPLjANjE JEDNOM GODIŠNjE

OTKAKO su pre osam godina obnovili groblje kod Šegrta, koje je hrvatska vojska u "Oluji" tenkovima uništila, Bastašani se u svom selu okupljaju jednom godišnje. Do rata u selu je živelo 195 meštana, a sada je manje od deset kuća u kojima zimi gori vatra. Neki zaseoci, poput Kozomara, Ivetića, Lovra i Cvijana, potpuno su prazni. U najvećem, u Šegrtima, polovina kuća je obnovljena, ali se samo povremeno obilaze. Još je malo onih koji žive daleko sa željom da se sahrane "tamo đe su vijek proveli".

- Godišnje održimo zajednički pomen precima. Kuće nisu svi obnovili, ali spomenike jesu. Ili su podigli stare ili postavili nove. Ponovo svaka porodica ima obeležje na groblju - kazuje Milan Šegrt, jedan od organizatora bastaškog sabora. 

- Javi mi Milorad da gone kamen sa donje kuće. Prod'o Majstor pokojnok Uroša i svoj i naš kamen nekom iz Kablića (selo kod Livna, op. aut.). I zovne Drago Majstora, on mu da broj telefona i zovne on tok Hrvata i nema kut - prizna. Nudijo on da đoja otkupi kamen, da nam napravi vikendicu za kamen tamo... Kasnije kažu strpalo ga u zatvor, krao redom. Eto, pričaju da je i prije odležo - ubijo rođenu mater. I štaš ti od tog čojeka očekivati - pričao je Veso Kozomara u izbeglištvu u Banja Luci.

A da bi sačuvao bar nešto od teško stečene dedovine, na koju nije imao nameru da se vrati, profesor Dragomir Kozomara je odlučio da rukom klesani kamen prebaci u Banjaluku i od njega napravi novu kuću. Razdaljina od 200 kilometara nije bila velika prepreka. Unuk je znao da su u njihovu "donju", koja je bila na ponos porodice, njegovi preci, osim kamena, uzidali imetak, znoj i krv žuljevitih ruku. Želja da se na novoj adresi oseti toplina baš tog kamena koji je klesala ruka čestitih predaka, očigledno je bila velika.

- I jopet se čuje s onim lopovom, računao da neće više praviti petljanije i pogode da za pet hiljada prećera kamen u Banjaluku. Posle druge, treće ture, ode Drago u Bastase, bilo mu sumljivo, i uslika ono što je ostalo. Ka'su doćerali zadnju turu, vidi da ponovo fali oni ljepšije komada - ukro jopet lopov. Galamijo on na njega, ali neće pas da prizna. Ali doteklo kamena za kuću - pričao je otac.  

Doktor Kozomara iskoristio je lično iskustvo da prenese kako su se u Bastasima nekada teško i dugo pravile kamene kuće, a o tome i o njihovom stradanju iskreno, hrabro i istinito, svedočio je njegov otac Veselin kojem je sin posvetio ovaj naučni rad.

PRIČE BELEŽIO DVE I PO DECENIJE

KNjIGA "Fonetske osobine govora Bastasa" namenjena je stručnoj javnosti, ali u tridesetak znalački odabranih priča Bastašani lako mogu prepoznati kazivanja svojih komšija iako imena nisu navedena. Veoma je dragocena, jer sadrži i druge podatke o Bastasima, o kojima, inače, nema mnogo zapisa. Profesor dr Dragomir Kozomara jezik rodnog sela i priče svojih Bastašana istraživao je i beležio je 25 godina. Knjigu je posvetio ocu, koji je preminuo u aprilu prošle godine i sahranjen je u Banjaluci. 

- Bila je dužine četrn'est, a široka osam metara. Pokojni stari pravijo je trinaez godina. Okleši po jedan kamen i onda ajde za dugim poslom. Prije za one komade oko vrata trebalo je po c'jeli dan da se jedan kamen obradi. I dešavalo se da na kraju majstor udari zadnji put ček'ćem i pukne čitav kamen. Gorala dva put - u Drugom ratu i sat poslim ovok rata. A ovde muka naći ko će kuću ozidati. Ne zna niko to rad'ti, nema ovde ti majstora, još se radi u Dalmaciji i Hercegovini. Ovde nit ima kamena ni majstora. I nađe nekok Poljaka iz Prnjavora. Ne treba dušu griješiti dobro je ozido, ali, brate, ne zna klesati - jedinstveno je svedočanstvo Veselina Kozomara, kojem se u Banjaluci sve do smrti, svakog jutra, čim izađe iz svoje "slabe i male kuće koju su kup'li ot Petra" pogled zadovoljno odmarao na sinovljevoj kući od kamena iz Bastasa. Sijala je i ljubavlju oca i dede Sime Kozomare. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

RUSIJA JE ZGROŽENA: Ovo je najnoviji uslov za Ruse da bi učestvovali na Igrama Pariz 2024