MAMA JEDNOG GOLMANA I JEDNOG NAPADAČA: Tijana Jevtić, sportski novinar RTS

MAJA JEŠIĆ

01. 11. 2020. u 10:38

PLAVOOKA, nežnog i ženstvenog izgleda, Tijana Jevtić, posle dve decenije bavljenja sportskim novinarstvom polako postaje pravi doajen u ovom doskora "muškom" segmentu žurnalizma. Otresita, ubedljiva, potpuno verzirana u ono o čemu govori, Tijana je mnogim gledaocima postala omiljeno TV lice, a i "najnevernijim Tomama", muškim ljubiteljima sporta, dokazala se kao sjajan izveštač sa sportskih događaja, komentator sa stavom i prezenter.

МАМА ЈЕДНОГ ГОЛМАНА И ЈЕДНОГ НАПАДАЧА: Тијана Јевтић, спортски новинар РТС

Tijana Jevtić / Foto RTS

Uspešno nam saopštava sve važne sportske činjenice na prvom programu Radio televizije Srbije. Nije se profesionalno bavila sportom, ali je igrala odbojku, skija, igra tenis... Za TV novosti kaže da je "negde duboko u sebi želela da o sportu ipak priča".

* Već više od dve decenije ste novinarka u sportskom novinarstvu. Bili ste jedna od prvih... Mnoge mlade dame kasnije su pošle vašim putem. Kako vidite svoje početke, sada kada se okrenete unazad?

- Kada se vratim unazad i zbrojim svih dvadeset godina rada, zaista sam ponosna i srećna što je moj put kroz sportsko novinaratvo tekao baš ovako. Na Trećem kanalu smo svi sve radili, i to je bila prava stvar. Umnogome mi je pomoglo i to što su moje kolege zapravo moji prijatelji. Verovala sam im i upijala zanat. Uz njih sam učila i posao i život. Nikada me nisu stavljali u drugi plan, to što sam žensko nikada se nije postavljalo kao pitanje. I danas, kakvu god nedoumicu imam, s njima se konsultujem, Visković i Jurišević su sada na "Sportklubu", Krivokapić na RTS, ali to ne menja stvari. Godine na Trećem kanalu značile su sticanje znanja i samopouzdanja, i drugarstva za ceo život.

* Kada ste kao devojčica maštali da postanete sportska novinarka, da li ste imali predstavu o predrasudama prema ženama sportskim novinarima?

- Nikada nisam razmišljala šta bi ljudi mogli da misle o ženama u sportskom novinarstvu. Uvek sam volela sport, pa mi je ideja da budem neko ko će o tome pričati na svoj način bila interesantna. Tu je bitno koliko znaš i način na koji ćeš to preneti. U sportu nema mesta za šarene laže, posebno danas kada ljudi imaju mogućnost da vide sve, i imaju svoje mišljenje o svemu.

IZVEŠTAJ O SINOVIMA?

* KAKO smo saznali, vaš sinčić bi želeo da bude fudbaler. Da li ga podržavate u tome? Možete li da zamislite da izveštavate, pravite reportažu o utakmici u kojoj je vaš sin glavni golgeter?

- Ha, ha, ha, oba moja sina žele da budu fudbaleri, jedan napadač i jedan golman. Ne znam kako će to u budućnosti biti, ali ja sam tu da ih podržim kakve god odluke donosili. Volela bih da ostanu u sportu. Neću se mešati, ne znam, daleka mi je priča o njihovom vrhunskom sportu, ali mislim da tu ne bih imala problema, ponašala bih se kao sa svakim drugim gostom. Ili, možda bi to prepustila nekom od kolega, tako je najpoštenije.

* Imate izražajnost, ubedljivost i harizmu, nije mali broj onih koji smatraju i veću od vaših muških kolega?

- Hvala na lepim rečima, iskreno mi je drago da je tako, važno je da ljudi imaju poverenja u ono što govorim i komentarišem. Ljudi vole, osete da znate o čemu pričate i da o tome imate svoje mišljenje i da ga kažete. Iskustvo je neprocenjiva stvar za tu sugestivnost, a za njega su potrebne godine, događaji i podrška. Mnogo sam takmičenja radila, u raznoraznim uslovima, sa raznim gostima, sve mi je to pomoglo, ali i podrška urednika sportskog programa Zorana Markovića da radim i budem ono što jesam.

* Posle toliko vremena provedenog u sportskom novinarstvu, da li je došlo do zasićenja, da li ste razmišljali da se oprobate u nekom drugom segmentu, autorskom formatu?

- Nema zasićenja, sa istim entuzijazmom radim danas kao i pre deset i dvadeset godina. Sport donosi uvek nešto novo, ne znate kako će se koja utakmica završiti, svaki događaj je novi izazov i svakom se radujem. Ne znam da li je autorska emisija možda "nesto više" u ovom poslu, ali iako bih radila nešto takvo, ne bih se udaljavala od sporta. Mada sam dokazala sebi da mogu i druge stvari da radim.

* Koje sportove najviše volite privatno?

- Privatno gledam sve sportove, fudbal više ne celu utakmicu, već onako "na preskok". Volim skijanje da odgledam, one najbolje, odbojku i košarku, završnice, tenis više ženski, jer je nekako neizvesniji. I uhvatim sebe kako menjajući kanale na kraju opet ostavim neki gde je sport.

* Ko su po vašem mišljenju naše sportske legende?

- Zaista mislim da su svi vrhunski sportisti legende. U našoj zemlji ih je toliko ostvarenih i uspešnih, ne bi bilo pravedno nekoga izdvajati. Novak će evidentno biti i ostati najveći predstavnik sporta koga smo imali.

* Kada smo kao zemlja u mnogo čemu stagnirali, u sportu nismo. Kako vi to objašnjavate?

- Ovo je zemlja sa kulturom sporta. Ovde se od malih nogu deca poistovećuju sa sportistima, ugledaju se na njih, žele uspehe poput njih. Mnogi kroz sport vide i mogućnost studiranja u inostranstvu. Sve to zajedno dovodi do vrhunskih rezultata, jer kvantitet rađa kvalitet. U sportu nema mnogo nedoumica, stvari su jasne, treniraš, radiš, odričeš se, i na dobrom si putu da budeš uspešan. Svetu su potrebni sportisti iz Srbije, jer kako bi izgledao svet vaterpola, tenisa, košarke, odbojke bez Srbije.

* Imate li omiljenog sportistu, generaciju u ekipnom sportu?

- Nije sportski izdvajati nekoga. Sa nekima je lakše raditi, sa nekima teže, ako gledamo kroz posao. Van njega, oni su svi sjajni ljudi sa velikim kvalitetima, ljudi koji su obišli ceo svet, puni raznih interesantnih priča. Možda mi je generacija odbojkaša koja je osvojila olimpijsko zlato, posebno draga. Tek sam počinjala da radim, a oni su svi odreda bili sjajni za saradnju. Danas su uspešni sportski radnici sa kojima imam sjajan poslovni kontakt. Vaterpolisti iz svih generacija su na neki način ostali posebni, i oni su u svetu sporta i danas, i odlično sarađujemo.

Tijana Jevtić / Foto RTS

* Hipotetički, šta bi kao savetnik ministra za sport, prvo želeli da mu kažete? Na šta da ukažete? Šta mislite da je najvažnije promeniti u odnosu prema sportu?

- Malo je nezahvalno stavljati se u ulogu savetnika u bilo čemu, ali valja reći da je sport brend ove zemlje, i da to ne sme nestati. U ova čudna vremena jedina prava stvar u odrastanju dece je sport. Uči disciplini, odgovornosti, stvara navike, uči pobedama i porazima, što je za mlade ljude jako bitno. Prihvatati to kao sastavni deo života. Nijedna druga stvar nije toliko moćna da to uradi. Bazični sport je najbitniji, čuvati fizičko i mentalno zdravlje dece i nacije kroz mogućnost bavljenja sportom, obezbediti minimum uslova, i podržavati svaki predlog za napredak.

* Kojoj grupi pripadate - onoj koja smatra da je profesionalni sport - gladijatorstvo i biznis, i da je pravi sport jedino amaterski sport, ili onoj koja ima razumevanja za novu sliku sporta, sporta 21. veka?

- Ne mislim da je profesionalni sport gladijatorstvo, ali da je deo biznisa, jeste, mada rekla bih samo u nekoliko grana - fudbalu, košarci. Da bi bio vrhunski u bilo kom sportu, iste stvari moraš da radiš, isto da treniraš, isto da se ponašaš prema životu, a opet, ako gledamo zaradu, samo fudbal je iznad svih. Najbolji odbojkaši, vaterpolisti, rukometaši sveta danas imaju novca koliko prosečan fudbaler u trećoj ligi Nemačke, ali to je tako, neke stvari jednostavno treba prihvatiti. Amaterski sport je važan, jer on iznedri zdravu naciju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UKRAJINA POVLAČI RADIKALNI POTEZ: Ovo mnogi nisu očekivali, čak su i Rusi zbunjeni pred Olimpijske igre Pariz 2024