Kikinda: Od grada postade palanka
14. 08. 2014. u 12:50

Kikinda, od nekadašnjeg ekonomski moćnog središta danas privredno slepo crevo. Za dve decenije nestali PIK, „Hemik“, „Špedicija“, „Trikotaža“. „Toza“ u stečaju
KIKINDA - U bivšoj SFRJ, Kikinda je po razvijenosti bila u samom vrhu, odmah iza Maribora i Rijeke. Četvrt veka od uvođenja kapitalizma i u međuvremenu izgubljenim statusom grada, danas je nerazvijena vojvođanska varoš s tendencijom dodatnog ekonomskog urušavanja i sužavanja desetkovane privrede.
U ovoj oporoj činjenici treba, između ostalog, tražiti deo objašnjenja zašto se lokalni budžet nedovoljno puni. Aktuelna vlast, da bi koliko-toliko ublažila posledice besparice i preduhitrila realno mogući bankrot opštine, nemilosrdno kreše sve rashodovne stavke.
U lokalnoj kasi je malo para. Nema odakle da stignu. Presušuju i dodatni izvori odozgo, pošto uprkos trudu vladajuće garniture iz SNS, nema novih investicija i ulaganja u razvojne projekte.
Poduži je spisak firmi koje su, pod naletom tranzicije i u većini slučajeva nakaradne privatizacije, u međuvremenu nestale. Ugašeni su Mesna industrija „PIK“, koja je šunku u limenki i mesne prerađevine, sem u Evropu, izvozila i u SAD. Nema ni moćnog „Hemika“, Fabrike poljoprivrednih mašina „25. maj“, transportnih kuća „Špedicija“ i „Prevoz“, „Trikotaže“...
Objekti od nekoliko hiljada kvadratnih metara čuvene Auto -kuće u okviru kasnije pocepane Livnice, odavno zvrje prazni. A godinama je bila ubedljivo najveća i najprofitabilnija „Opelova“ prodajna ispostava na Balkanu, gde su se automobili plaćali Nemcima ne dinarima niti markama, već u obližnjem pogonu u hiljadama tona izlivenim auto-delovima.
Prvorazredni hotel „Narvik“ u najužem gradskom jezgru od ponosa grada, nakon privatizacije, postao je urbanističko ruglo.
Šta je onda ostalo od nekada moćne i raznovrsne kikindske privrede, oličene u glomaznim fabrikama i ponekad skoro potpuno realizovanom proizvodnjom za kudikamo veće tržište nego što je današnje? Premalo, može se reći. Oranice i objekte bivšeg uspešnog poljoprivrednog kombinata „Banat“ gotovo u celosti preuzeli su Matijević i Mišković, a hrvatski „Agrokor“ čuveni „Kikindski mlin“. I svi, sa suženim platnim spiskom, odlično posluju.
Ni decenijama vodećem prizvođaču crepa i keramičkih pločica „Tozi Markoviću“, nakon što ga je pre osam godina preuzela beogradska firma „ITH“, ne cvetaju ruže. Odnedavno je u stečaju sa šansom, nezvanično saznajemo, da se ipak oporavi i uz pomoć države koja preko „Srbijagasa“ potražuje nepunih 20 miliona evra - dobije novog gazdu.
U Kikindi se, za nevolju, proizvodne i sve druge firme lako zatvaraju, a nove se ne otvaraju. Nezaposlenih je, zvanično, nešto više od 6.000, a nezvanično - duplo više. Nije ni čudo što se u nedostatku perspektive broj žitelja u opštini za deceniju smanjio za 10 odsto. Ljudi, pogotovo mladi, bez nade u opstanak, beže u veće gradove ili inostranstvo.
Kikindi se zbilja - loše piše.
MSK NA KOLENIMA
POGONI u MSK odavno miruju, zbog gasnog problema sa apsolutnim vlasnikom „Srbijagasom“. Oko 500 radnika, sa 60 odsto plate i nepoznanicom kako se bez rada obezbeđuje ovaj novac, sedi kod kuće, s nadom da će fabrika ipak proraditi, odnosno da će za nju država pronaći strateškog partnera, a reč je o u poslednjoj deceniji ubedljivo najvećem izvozniku u regionu, koji je za godinu dana ostvarivao izvoz metanola i sirćetne kiseline od 60 miliona evra, s projektovanim i pre četiri godine najavljenim deviznim pazarom od oko 100 miliona.
pecaros
14.08.2014. 13:06
Tako se to radi, demokratski, sve sto je valjalo unistise,
Ako je br.stanovnika smanjen za 10%,kako pisete,zasto se onda nije smanjio broj odbornika za 10% t.j. za 4? Zasto se opstinska uprava i sva javna preduzeca ne umanje za 10 %. Mi imamo bas suprotnu situaciju, da se broj opstinara i (ne)radnika u javnim ustanovama povecao.I to sa fakultetskim platama...
Da su opštinske vođe više brinule za ljude, ne bi se ovo desilo. Oni su bili domacini al za svoju kuću, a trebali su da budu domaćini za naš grad i sela. Trebali su kao Jagodina, da misle malo na ljude i radnike kao Palma, takav nam treba. Da dovedu investicije otvore radna mesta do 100 radnika ništa više, svisu obećavali, a sad gde su? Po Beogradu Novom Sadu i belom svetu a nas, šta sad s nama?
U tekstu nije pomenuta fabrika konzervisanog povrća PRIMA koju je očerupao i namerno oterao u stečaj konzorcijum na čelu sa tajkunom Đorđem Nicovićem, da bi posle tu firmu iz stečaja kupio drugi vlasnik. Što se tiče Toze Markovića došao je stečajni upravnik, ali su još uvek na nekim rukovodećim mestima ljudi iz beogradske firme ITH koja je i najviše zaslužna za propast Toze umesto da budu oterani iz Toze i da bude raspisan novi tender za prodaju firme.
Gospodo i gospodje ...sami smo krivi ... cekamo da neko dodje i resi nam probleme ... Ni ovi a ni prethodni glupani nas nece izvuci ... Po svim firmama nisu krali samo gospoda direktori vec svi odreda pa sta i da ostane ... Tuzno je i treba da nas je sve sramota...Sve je otislo u Honduras ... Msm da je i tamo sada bolje...
Komentari (7)