Španovićeva stigla u Beograd: Nedostajalo je malo sreće, ali Tokio nije daleko
20. 08. 2016. u 14:23
Dan posle takmičenja sam shvatila da ima nešto veće, a to je što sam zdrava i što imam iza sebe ljude koji su uvek tu uz mene, kao i da sam bila malo budalasta što sam plakala - rekla je Ivana
Ivana Španović sa trenerom i medaljom Foto: Tanjug
ZLATNE ruže koje je Ivana Španović dobila od dečka po dolasku u Beograd, podsetile su je da njena bronza sija nekim jačim sjajem. Naša atletičarka je poslednjih dana menjala raspoloženja, smenjivale su se u Riju na njenom licu suze, smeh, razočarenje i sreća... Ipak, na dočeku na beogradskom Aerodromu “Nikola Tesla” pred navijače, novinare i foto-reportere izašla je nasmejana. To je bio znak da je postala svesna da je treće mesto na Olimpijskim igrama, kao i obaranje nacionalnog i ličnog rekorda - rezultat za radost.
- Bila sam na podijumu sa šestostrukom svetskom prvakinjom, olimpijskom šampionkom od pre četiri godine Britni Ris, i Tijanom Bartoletom, koja ima tri zlata na SP i sad je prvakinja OI. To je do pre nekoliko godina bila samo moja pusta želja i nemoguća misija. Posle Londona 2012. malo ko je verovao da ću se popeti na bilo koje pobedničko postolje, a kamoli na ovo olimpijsko - iznela je Ivana Španović značaj osvojene bronze.
- Napravićemo miting na Terazijama 12. septembra u saradnji sa Atletskim savezom Srbije. Kroz druženje ćemo pokušati deci da približimo naš sport. To će biti jedan atletski dan, a još nije potpuno dogovoreno ko će od atletičarki doći u Beograd.
- Nisam pevala himnu, imala sam razgovor sa sobom i suzdržavala sam se da ne zaplačem. Ali došlo mi je u glavu da sam ja jedna od tih koje su na postolju na najvećoj sportskoj smotri. Shvatila sam da sam bila budalasta što sam plakala onoliko i kukala posle finala.
Međutim, koliko god bila mentalno jaka, te suze su bile jače od nje.
- Iskreno, ja jesam vredela sigurno za ovu bronzu, ali ono što smo želeli i za šta smo se Goran i ja spremali je zlato. Međutim, bilo bi glupo da sam nezahvalna, jer ispred mene ima još toliko prilika za dokazivanje i postavljanje ličnih rekorda. Na kraju Rija shvatili smo da i Tokio nije toliko daleko.
Ostaje žal za dalekim skokom, koji je izvela, ali sa prestupom od 1 cm.
- Bio bi skok preko 7,20. Međutim, i kada se završilo i kada sam videla da je prestup i da je bio dalek skok, nije me omelo da se koncentrišem na sledeće skokove. Bilo mi je izuzetno krivo zbog toga.
Teška je bila noć posle finala, ali već sutradan raspoloženje je bilo bolje...
- Shvatila sam dan posle takmičenja da iznad toga ima nešto veće, a to je što sam zdrava, što imam ljude iza sebe koji žive za mene i uvek su tu za mene.
Odmora za Ivanu nema, trener joj je već na konferenciji koja je bila oko 13.00 zakazao trening za 18.00.
- Čekaju me tri takmičenja u Dijamantskoj ligi, posle toga još dva vikenda. Nisam umorna, nisam psihički iscrpljena. Emotivno jesam, ali ću se vratiti taman toliko da na nekom od tih takmičenja skočim onoliko koliko nisam u Riju - obećala je najbolja srpska atletičarka.
TRENER OBRADOVIĆ: BILI SPREMNI ZA VIŠE
TRENER Goran Obradović rekao je da su Olimpijske igre u Riju rezultatski bile jedno od najjačih takmičenja u skoku udalj.
- Tri takmičarke su skakale preko sedam metara. Mi smo pokazali da pratimo trend napretka skoka udalj. Bila je želja da skočimo 7,20, ali nismo imali sreće, skočila je 7,08 i to je ovaj put bilo dovoljno za bronzanu medalju. Bila je spremna za više, a i spremali smo se za više - rekao je Obradović.