Samo selekcije našeg odbojkaškog saveza igrale u polufinalima oba EP: Niko kao Srbija
30. 09. 2017. u 16:44
Izabranici Nikole Grbića su se u Krakovu tešili bronzom, dok će devojke večeras igrati u polufinalu sa Turskom
Odbojkaši Srbije Foto: N. Paraušić
NIKO kao Srbija. Samo naš Odbojkaški savez može da se pohvali da su i muškarci i žene igrali u polufinalu Evropskog prvenstva. Izabranici Nikole Grbića su se 3. septembra u poljskom Krakovu tešili bronzom, dok će se devojke večeras u Bakuu (Azerbejdžan) sa Turskom boriti za ulazak u sutrašnje (17.00) veliko finale.
Zato i ne čudi što se podvigu odbojkaške federacije mnogi dive, što je juče prilikom posete odbojkašica priznao i predsednik Olimpijskog komiteta Srbije Božidar Maljković, uz konstataciju da je sistemski rad doveo do fantastičnih rezultata.
- Ne mogu da pronađem nijednu reč i nemam šta da kažem o meču - procedio je strateg branioca titule.
Prvi su na trofejnu stazu izašli muškarci, još 1995. kada su u Atini osvajanjem evropske bronze najavili berićetne godine. Generacija Nikole i Vladimira Grbića vrhunac je doživela na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju kada je osvojeno zlato. Godinu dana kasnije u Ostravi je pokorena i Evropa. Da su udarili dobre temelje videlo se i 10 godina kasnije kada su naslednici predvođeni fenomenalnim Ivanom Miljkovićem osvojili EP u Beču. Istina, bilo je i kikseva, neodlaska na Olimpijske igre 2016. u Riju, ali je rana zaceljena osvajanjem Svetske lige.
Jaka ženska selekcija počela je da se stvara dolaskom Zorana Terzića na kormilo 2002. Tada je uspeh bio i odlazak na EP. Da su na pravom putu pokazali su 2006. na SP u Japanu kada su osvajanjem bronze iznenadili svet. Već sledeće godine igrale su u finalu EP u Belgiji i Luksemburgu. Bilo je jasno da Savez ima i veoma talentovanu žensku selekciju.
Usledile su godine posta, ali i velikog strpljenja u organizaciji. Mlađe selekcije redovno su osvajale medalje, ali seniorke nikako nisu mogle da se približe pobedničkom postolju. Srećom, veliki rad se isplatio 2011, kada su Srpkinje u Beogradu prvi put postale šampionke Evrope. I tada se prvi put desilo da jedna mala zemlja ima prvake Starog kontinenta u obe konkurencije.
Od tada Terzićeve devojke redovno igraju polufinala na evropskim prvenstvima. A kontinuitet donosi samopouzdanje, rezultate. Pre dve godine osvojena je bronza u Holandiji, ali još važnije drugo mesto na Svetskom kupu u Japanu, koje je donelo odlazak na Olimpijske igre u Riju.
Da idu uzlaznom linijom pokazale su prošle godine kada su fantastičnim partijama stigle do olimpijskog srebra i tako sebi obezbedile mesto u svetskom vrhu.
Mada u timu imaju velike zvezde kao što su Tijana Bošković, Milena Rašić, Brankica Mihajlović ove godine su dokazale da je njihova snaga u timskom duhu. Zato su bezbolno prebolele odlazak iz tima najiskusnijih Maje Ognjenović, Jelene Nikolić, Jovane Brakočević, Silvije Popović i Suzane Ćebić. Blistale su u Gran-priju i da nisu imale loš dan protiv Brazila verujemo da bi na F6 u Nanđingu osvojile sjajniju medalju od bronzane.
Problemi (povreda Milene Rašić, privremena suspenzija Ane Antonijević) ih nisu omeli da odlično igraju i na EP u Azerbejdžanu i Gruziji. Protutnjale su do polufinale, na četiri utakmice izgubile su samo set od Belgije i najavile da ćemo se zajedno radovati i narednih godina.
SJAJNI GVIDETI
ITALIJAN Đovani Gvideti je još jednom dokazao da je jedan od najboljih trenera u Evropi. Sjajnom stručnjaku je večeras bilo četvrto uzastopno polufinale na evropskim prvenstvima. Prvo je 2011. i 2013. Nemačku doveo do finala, potom je 2015. sa Holandijom stigao do srebra i sada je Tursku, koja je bila slaba u grupnoj fazi, odveo u polufinale.