OD SMRTI OTRGAO 2.812 DECE: Delo Vladike Irineja Ćirića - spasavanje srpskih mališana iz Šarvara u Mađarskoj, gotovo zaboravljeno

J. LEMAJIĆ

03. 08. 2021. u 13:00

ONO što je Diana Budisavljević činila u Jasenovcu, to su vladika Irinej Ćirić i sveštenstvo Eparhije bačke radili u logoru Šarvar u Mađarskoj - iz gotovo izvesne smrti spasli su 2.800 srpske dece i 180 majki sa odojčadima!

ОД СМРТИ ОТРГАО 2.812 ДЕЦЕ: Дело Владике Иринеја Ћирића - спасавање српских малишана из Шарвара у Мађарској, готово заборављено

Foto Muzej Vojvodine

Ovo plemenito delo, nažalost, nepravedno je prekrila mreža zaborava. O njemu se vrlo malo zna. Baš kao i o vladiki Irineju Ćiriću (1884 - 1955), jednom od najobrazovanijih i najeminentnijih arhijereja svog doba.

Na vladičanskom tronu zatekao ga je rat i mađarska okupacija 1941. Crkva u Srbiji je bila u vrlo teškoj situaciji: njeni arhijereji su ubijani, zatvarani i proterivani, a sam patrijarh Gavrilo Dožić bio je uhapšen i zatvoren u manastiru Rakovica, a potom prebačen i u zloglasni logor Dahau.

- Ratna 1942. bila je izuzetno teška za Srbe u Bačkoj i već na samom početku obeležena masovnim stradanjem i racijom. Za manje od mesec dana, ubijeno je oko 4.000 Srba, Jevreja i pripadnika drugih nacionalnosti, na teritoriji Novog Sada, Starog Bečeja i Šajkaške - priča Gordana Petković, viši kustos Muzeja grada Novog Sada.

- Zločin nad civilnim stanovništvom, koji su počinili mađarske vlasti i deo lokalnog mađarskog stanovništva, sproveden je samo sa jednim ciljem, a to je bio konačna desrbizacija područja gde je srpsko stanovništvo bilo u većini. Tokom tih ledenih dana, pod pritiskom je posebno bio episkop Irinej Ćirić, jer nije imao moć da zaustavi te strašne zločine. Čak je bio prisiljen da izda proglas vernicima Eparhije bačke. U tim trenucima nadao se da će, bar na taj način, malo ublažiti gnev okupatora. Nije mu ostavljena mogućnost izbora, jer je zaprećeno još strašnijim posledicama po Novosađane.

Po završetku rata taj tekst je episkopu uzet za zlo.

Te zime do vladike Irineja stižu i vesti o strašnom položaju srpskog življa u logoru Šarvar u Mađarskoj, gde je na samom početku rata, proglasom zloglasnog mađarskog regenta Mikloša Hortija i Hitlerovog istomišljenika, odvedeno više od osam i po hiljada ljudi.

To su bili solunski dobrovoljci i njihove porodice koji su u bačku ravnicu došli 1921. Iako logor nije bio kao oni u NDH, ljudi, a ponajviše deca, umirali su od teškog rada, nehigijene i gladi.

Sveštenstvo Eparhije Bačke slalo je vagone pomoći u hrani, lekovima, odeći, čak i slamu koja je služila kao prostirka...Prvi pokušaji da se pomogne interniranom narodu i da se spasu bar deca počeli su od crkvene opštine subotičke i prote Staniše Mihajlovića.

Vladika Irinej Ćirić, Foto Muzej Vojvodine

Nije, međutim, sve išlo kako treba dok se svojim autoritetom nije uključio vladika Irinej. Mađarske vlasti s proleća 1942. dozvolile su da se iz logora izvedu dečaci do 14 i devojčice do 15 godina. Vladika Irinej uputio je i dopis crkvenim opštinama Eparhije Bačke da vernici prihvate decu, da se ne boje da će zbog toga biti gonjeni jer akcija ima odobrenje nadležnih vlasti.

- Iz Šarvara u Bačku je ukupno stiglo 16 transporta sa 2.812 dece, 188 odojčadi i 184 porodilje. Najviše dece je smešteno u Novom Sadu, njih 710, u Somboru 598, Srbobranu 112, Subotici 110, Bačkoj Palanci 106, Molu 102, Staparu 95, Zmajevu 95 i Senti 74, ali ih je bilo i u mnogim drugim mestima u Bačkoj - priča Gordana Petković.

- Akcija spasavanja dece iz Šarvara obuhvatila je i slovenačku decu, jer se u ovom logoru nalazilo i 600 Slovenaca. Srbi su bili raspoloženi da ih prime, što je episkop Irinej podržavao, tako da su srpske porodice u Bačkoj zbrinule 206 malih Slovenaca.

Među spasenom decom bilo je mnogo bolesne, a uz podršku vladike Irineja počele su da se formiraju i bolnice.

- Oko 470 dece bolovalo je od tuberkuloze, pa su i Bačkoj formirane dve bolnice: u Novom Sadu i na "Vodici" u subotičkom naselju Aleksandrovo - navodi Svetislav Rajšić u svom delu "Srpski pravoslavni hram Vaznesenja Gospodnjeg".

- Poseban zadatak bio je spasavanje majki sa odojčadima koje su bile smeštene u Srpskoj čitaonici pri hramu u Aleksandrovu.

SUDBINA Od stradanja spaseni dečaci do 14 i devojčice do 15 godina, Foto Muzej Vojvodine

Bolnice su radile prvenstveno zahvaljujući redovnim prilozima crkvenih opština, dobrovoljnim prilozima vernika, ali i nesebičnoj pomoći lekara i apotekara svih nacionalnosti. Mnogi od njih bili su Jevreji, koji su nekoliko godina kasnije stradali u Holokaustu.

Episkop Irinej je kraj rata i oslobodioce dočekao na balkonu Gradske kuće u Novom Sadu.

Samo dva dana kasnije dospeo je u kućni pritvor, jer je, i pored svega što je tokom rata uradio, smatran za izdajnika. U pritvoru je proveo 17 meseci. Arhijerski Sinod SPC je intervenisao, a predstavku za njegovo oslobađanje podneli su i ugledni Novosađani koji su naglasili da su Srbi u Bačkoj od prvog dana okupacije bili izloženi zverskom uništavanju i da je njegova borba bila usmerena na brigu i zbrinjavanje onih koji su na različite načine stradali. Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine molbe nije uvažio, ali protiv vladike nije pokrenut sudski proces i nije osuđen. Dužnost u svojoj eparhiji preuzeo je ponovo marta 1946. Avgusta iste godine u Odžacima prilikom osvećenja kapele u parohijskom domu, dok se spremao za službu, izvukli su ga u dvorište i pretukli. Đakon je pokušao da ga zaštiti telom, ali je vladika dobio povrede od kojih se nikada nije oporavio.

PAMĆENjE Groblje u Šarvaru gde počivaju nastradali Srbi, Foto J. Lemajić

DOBROTVORI

UZ vladiku Irineja i protu Stanišu Mihajlovića, u akciji spasavanja srpske dece učestvovali su i dr Kosta Hadži, Jovan Ćulum, Dragutin Simić, dr Miloš Rafajlović, dr Radivoj Miladinović i mnogi drugi ugledni Srbi.

ŠKOLOVANjE OD MOSKVE DO BEČA

ROĐEN kao Ivan Ćirić u Sremskim Karlovcima, od oca Isidora srpskog narodnog crkvenog sekretara, i majke Eveline, osnovnu školu je završio u rodnom mestu, gimnaziju u Novom Sadu, Duhovnu akademiju u Moskvi, Filozofski fakultet u Beču gde je odbranio i doktorat. Zamonašio se uoči Božića 1908. u manastiru Hopovo, a 11 godina kasnije postvaljen je za episkopa timočkog. Na mesto prvog čoveka Eparhije bačke dolazi 1921. godine i njome je upravljao 33 godine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri