BISKUPI PERU MRAČNO LICE SVOJE CRKVE: Revitalizacija ustaških zločina nad Srbima dobila nov zamah, dečiji logori postali humanitarni centri

R. DRAGOVIĆ/ D. MILINKOVIĆ

27. 07. 2022. u 09:00

STALNO nastojanje Hrvatske da se stravični ustaški zločini počinjeni na teritoriji NDH relativizuju kako bi ih pokrio zaborav, dobili su novu monstruoznu dimenziju - logori u kojima je mučeno, izgladnjivano i pobijeno na hiljade srpske dece, vrh katoličke crkve proglasio je humanitarnim centrima!

БИСКУПИ ПЕРУ МРАЧНО ЛИЦЕ СВОЈЕ ЦРКВЕ:  Ревитализација усташких злочина над Србима добила нов замах, дечији логори постали хуманитарни центри

Svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja Lukića "Bili su samo deca"

U ovu bestidnu akciju brisanja istorije stradanja Srba aktivno su se uključili hrvatski biskupi predvođeni kardinalom Josipom Bozanićem, koji su izražavajući protest zbog proglašenja stradale dece za svete mučenike SPC pisali patrijarhu Porfiriju.

Naglašavajući neutemeljenost molbe episkopa gornjekarlovačkog Gerasima, koji je inicirao kanonizaciju, biskupi u skandaloznom otvorenom pismu tvrde da su fabrike dečje smrti u Jastrebarskom i Sisku bile isključivo prihvatilišta gde su od katoličkih časnih sestara srpska deca "dobijala ljubav, lečenje i ishranu".

Reagujući na neprimerene tvrdnje iz otvorenog pisma, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin kaže:

- Ako su srpska deca u Jastrebarskom i Sisku bila u sirotištu, a ne u logoru, onda nam Biskupska konferencija Hrvatske duguje odgovor na pitanje ko je hiljade srpske dece učinio siročadima. Od crkve, koja je vikara ustaške vojske Alojzija Stepinca proglasila blaženim i zamalo svecem, i ne može se očekivati da dopusti da među svecima ima mesta za poklanu srpsku decu. Ako na nebu ima mesta za ustaškog vikara Stepinca, ne može biti mesta i za decu koju su ustaše poklale.

Foto: Vikipedija

Kada je NDH formirana, kazao je Vulin, "Crkva u Hrvata" se oglasila pozivom na poslušnost poglavniku, a sledeći put se oglasila tek kada je razbijena SFRJ, opet pozivom na vernost poglavniku:

- Biskupi u Hrvata ne veruju u Boga, ali to je njihovo pravo da nose krst i ne veruju u Hrista. Svako ima svoje mučenike, oni fra sotonu Majstorovića, a SPC zaklanu decu. Kakva crkva, takve i svetinje, kakav narod takva mu i crkva i sveci.

U otvorenom pismu adresiranom na Patrijaršiju u Beogradu hrvatski biskupi izražavaju protest zbog toga što je vrh SPC, kako tvrde, prihvatio komunističku propagandu, kao i zbog načina na koji Crkva sagledava kontroverzne likove Alojzija Stepinca, časne sestre Pulherije Berte i drugih. Potpuno ignorišu okolnosti u kojima su se deca našla u logorskim uslovima, uslove koji su tamo vladali, nemar i nebrigu ustaških vlasti kojima je ogromna smrtnost malih zatočenika - odgovarala. Poznata su svedočanstva o nehumanim uslovima u Sisku i Jastrebarskom - jedinim dečjim logorima u Evropi - brojanju umrle dece "na komad", gomilanju leševa, masovnim umorstvom od gladi i bolesti.

Istoričar iz Instituta za savremenu istoriju Milan Koljanin, jedan od najboljih poznavalaca NDH u Srbiji, ističe da pismo biskupa obiluje cinizmom i selektivnom upotrebom istorijskih činjenica:

- Ovim pismom preuzeta je ustaška propaganda iz tog vremena. Režimske novine u Zagrebu pisale su o brizi i zbrinjavanju dece sa Kozare, borbe za novi život siročadi, pažnji koju im posvećuje Katolička crkva. Iza ovako ulepšane stvarnosti krio se bezdan patnje, koja je višedecenijskim radom istoričara veoma dobro poznata.

Foto A. Sahanić

Sagovornik "Novosti" podseća i da je kontroverzni kardinal Stepinac u svojim beleškama svedočio da je još pre rata sa hrvatskim političarem Vlatkom Mačekom razgovarao o mogućnostima da se prostor Bosanske Krajine naseli hrvatskim stanovništvom, za šta je preduslov bio - istrebljenje srpskog. To je element koji jasno sugeriše na nameru genocida, koji su ustaše doslovno sproveli ne izuzimajući ni decu.

- Stradanje dece u logorima u Sisku i Jastrebarskom, koje biskupi nipodaštavaju bilo je sastavni deo golgote kroz koju je prošla Bosanska Krajina. Čak i ona deca koja su preživela, budućnost su dobila u ustaškom duhu, koji je zanemario njihov identitet i poreklo. Sistemsko prebacivanje grupa dece sa jednog mesta na drugo, uz promenu identiteta, i po definiciji smatra se genocidom - isitiče Koljanin.

Sagovornici "Novosti" licemerne tvrdnje hrvatskih biskupa tumače kao još jedan pokušaj da se izvrši pritisak na našu zemlju, koja je u jeku ukrajinskog rata u mnogim očima postala laka meta za prebijanje istorijskih računa. Hrvatska vlast, kao i deo tamošnjeg društva i crkva, umesto da se suoče sa prošlošću i rade na pomirenju na Balkanu - na šta kao ponosna članica Evropske unije stalno pozivaju Srbiju i uslovljavaju je na njenom putu ka Briselu - izvrću stvari i "igraju na kartu" Srba kao dežurnih krivaca i najvećih zločinaca.

Cilj reagovanja katoličkih velikodostojnika na odluku o kanonizaciji mučeničke dece iz Siska i Jastrebarskog, koja je doneta još u maju, istoričar Predrag Marković vidi u nastojanju da se umanji odgovornost crkve u Hrvatskoj.

- Katolična crkva u Hrvatskoj negira pravo našoj crkvi da proglasi mučenike. Ta deca su pravi mučenici i u to nema nikakve sumnje. Ta deca svojom mučeničkom smrću zaslužuju taj status. Hrvatska crkva, kao i hrvatska država, međutim, nisu u stanju da zauzmu razuman i samokritičan odnos prema događajima iz Drugog svetskog rata. Štaviše, trude se da skinu negativan predznak sa svoje uloge - objašnjava Marković.

Foto Ministarstvo Odbrane

On navodi da većina časnih sestara iz logora Jastrebarsko nisu bile mučitelji, ali bilo je i nekih koje to jesu bile, ali i podseća da je Jastrebarsko bio jedini logor za decu i jedini koji je oslobođen u toku rata.

- Čak i sama ideja da se deca ostave sama na nekoj ledini i prepuste gladovanju i bolesti, sama po sebi je zločinačka. Teško se može pravdati i samo postojanje logora Jastrebarsko, posebno kada na to dodamo slike malih dečaka sa ustaškim kapama - zaključuje Marković.

ODGOVORNI SU ZA SVE TRAUME

KATOLIČKA crkva, samim tim što je učestvovala u poduhvatu u kom su umorene hiljade ljudi i dece, snosi odgovornost za ove traumatične događaje - smatra Marković:

- Crkva u Hrvatskoj u sukobu je i s Vatikanom i papom Franjom po raznim osnovama. Setimo se samo da je sam poglavar Rimokatoličke crkve izjavio da je nasilno pokrštavanje zločin. Tamošnja crkva ne ispunjava papin zahtev da se suoči sa svojom mračnom prošlošću u Drugom svetskom ratu. Vatikan je danas mnogo spremniji da to uradi nego tamošnji biskupi.

DODIK: GENOCIDNI CILjEVI

PISMO hrvatskih biskupa ne vidim kao put kojim bi trebalo da se reši teško nasleđe prošlosti. Činjenica da je sam papa Franjo zaustavio kanonizaciju Alojzija Stepinca dovoljno govori o kontraverzama koje prate najvećeg crkvenog velikodostojnika u tadašnjoj NDH. Stoga svaki pokušaj da se Stepinac prikaže kao humanitarac i dobrotvor ne samo da ne odgovara istini, već predstavlja veliku laž koju ne želi da podrži ni rimski papa - poručio je juče srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik.

On je naveo da je jedan od načina za istrebljenje srpskog naroda na teritorijama koje je obuhvatala NDH bilo državno sponzorisano preveravanje, odnosno konverzija u rimokatoličku veru.

- Tvrditi da su deca u Jastrebarskom spasena tako što su davana na usvajanje hrvatskim rimokatoličkim porodicama posebna je zamena teza, jer je takvo "spasavanje" bilo sasvim u skladu sa proklamovanim genocidnim ciljevima NDH.

* * * * * * * *

LEŽALI SU U IZMETU I MOKRAĆI

PO dolasku u Sisak rečeno nam je da dece baš nema, a da je nekoliko bolesne dece u "Školskoj poliklinici", koja je bila opasana žicom, a pred ulazom bila je ustaška karaula. To njihovo "nekoliko" bilo je 160 teško bolesne dece, koja su sa visokom temperaturom ležala na golom podu, u izmetu, mokraći i truležu, zavučena pod smrdljive dronjke, kojima su se hteli zaštititi od muva, kojih je bilo na hiljade.

Svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja Lukića "Bili su samo deca"

Bila su to u većini mala deca i odojčad. U "Solani" nije bilo ni krpe ni slame. Deca su bila puna gnojnih rana i krasta. Svakom detetu curio je iz uha gnoj, po kojem su milili crvi. Plač dece jezivo je odjekivao hladnim zidinama.

Jana Koh, sekretar Crvenog krsta Hrvatske 1942.

* * * * * * * *

ZA TRI MESECA 1.631 UMRLI

OD ukupno 7.000 dece, zatočenika u ustaškom logoru u Sisku, za tri meseca 1942. umrlo je 1.631 dete, što je u procentima oko 22 odsto. Kroz Zavod za vaspitanje gluvonemih, najveće zagrebačko prihvatilište za decu preuzetu iz jasenovačkih logora, prošlo je 5.612 mališana, od kojih je umrlo 157, ili 2,7 odsto.

Svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja Lukića "Bili su samo deca"

Razlika u smrtnosti u ovim prihvatilištima je očigledna, za šta postoje i razlozi. Prihvatilištem u Zagrebu upravljao je lekar koji je nakon obavljenog posla otišao u partizane. Logorom u Sisku rukovodio je takođe lekar Antun Najžer, koji je zbog zločina nad decom otišao na vešala.

Kamilo Bresler, upravnik Odeljenja za zaštitu dece

* * * * * * * *

NOSILA MRTVU SESTRU

SVAKODNEVNO je umiralo po jedno dete ili dvoje. Bilo je noći kada je umiralo i po sedmoro. Ljudi su se žalili da ne mogu svakodnevno nositi toliko mrtve dece do groblja.

Svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja Lukića "Bili su samo deca"

Mara Selak iz Trebovljana pod Kozarom, devojčica od osam godina, nosila je u naručju svoju dvogodišnju sestricu, ne znajući da je mala Marija umrla u vagonu, na putu od raskužne postaje u Zagrebu do Jastrebarskog.

Ivo Ložner, radnik

* * * * * * * *

PULHERIJA IM OTIMALA HRANU

BILO je učestalih sukoba sa nekim časnim sestrama, posebno sa upravnicom doma Bertom Pulherijom i sestrom Gaudencijom (Marijom Milovec), koja je bila na dužnosti ekonoma.

One su otvoreno izjavljivale da hraniti tu banditsku decu znači odgajati ljude koji će ih kasnije klati. Primetila sam da lekovi i hrana, iako poslati, ne dolaze deci u logoru.

Svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja Lukića "Bili su samo deca"

Ove sestre uskraćivale su deci hranu, posuđe, posteljinu, iako je svega toga bilo. Videle smo pune sanduke adresovane na samostane u Sloveniji i Bosni. Deca su sahranjivana u sanducima za šećer, po više njih u jednom, a zakopavana su kraj žive ograde dalje od groblja.

- Njih treba u šumu, da im se ni mesto ne zna - govorila je sestra Pulherija.

Tatjana Marinić, pedagog Državnog dečjeg doma

* * * * * * * *

PROKLINjAO SAM SVOJ POSAO

TO je bilo najteže vreme u mom životu. Sahranjivao sam i po 30 dece dnevno. Proklinjao sam i sudbinu i posao kojim se bavim, jer sam i sam otac jednog deteta. U avgustu 1942. godine sahranio sam 1.152 dece.

Svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja Lukića "Bili su samo deca"

Mrtvozornik je bio gradski lekar dr David Egić, koji je o tome najviše znao i video. Ustaše su ga zato bolesnog, poslednjeg dana pred povlačenje iz Siska, izvukli iz bolnice i ubili.

Franjo Videc, gradski grobar u Sisku

(svedočenja i fotografije preuzeti iz knjige Dragoja  Lukića "Bili su samo deca")

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna