Žele da porazgovaraju, makar i s policajcem: Zbog čega su sve penzioneri kršili naredbe
10. 04. 2020. u 09:52
Više od 1.000 najstarijih prekršajno kažnjeno zbog kršenja ograničenja kretanja. Svakodnevno pedesetak penzionera se ogluši o pravila. Neki zbog problema sa pamćenjem zaborave kakve su naredbe
Foto Z. Knežević
VIŠE od 1.000 starijih od 65 godina, tačnije njih 1.024, našlo se pred prekršajnim sudom od 21. marta, kada su uvedene mere ograničenja kretanja zbog virusa korona, pa sve do 7. aprila. Svakog dana najmanje pedesetak, a desi se čak i devedesetak penzionera, policajci širom Srbije zaustavljaju na ulici, opominju ili šalju pred sudiju. Najviše kazni izrečeno je 5. aprila - 92.
Poređenja radi, u Srbiji je ukupno kažnjeno 2.406 ljudi zbog kršenja zabrane kretanja, tako da penzioneri čine tek nešto malo manje od polovine. Neki od njih na ulici su legitimisani više puta, kao na primer jedan čovek iz Gornjeg Milanovca, kome su policajci tri puta "progledali kroz prste", da bi četvrti put bio procesuiran po hitnom postupku, i izrečena mu novčana kazna od 100.000 dinara!
Iako brojke deluju neočekivano velike, Nada Satarić, nekadašnji socijalni radnik i predsednik Udruženja "Amiti", primećuje da je u pitanju tek mali procenat najstarije populacije.
- Sigurno da među njima ima onih koji, baš kao i drugi građani, namerno krše mere, po sistemu "šta ko meni ima da naređuje". Ali, sa mnogima to nije slučaj. Većina ima ozbiljan razlog za kršenje, bio on zdravstvene ili druge prirode - kaže Satarić.
Neki su, veruje, na početku demencije, pa ono što su čuli na radiju ili televiziji već posle pola sata zaborave. Drže se svojih uvreženih navika, a one podrazumevaju i šetnju u određeno doba dana.
- Zovu nas njihove supruge i kažu da nikako ne mogu da ih zadrže kod kuće i kukaju da ne znaju šta da rade. Ima i onih sa 65 koji su neformalni negovatelji svojim roditeljima ili svekru i svekrvi, devedesetogodišnjacima. Oni odlaze da ih operu i presvuku. Preporuka je da u takvim slučajevima dostave dokumentaciju u Opštinu o stanju svojih bližnjih, da bi dobili obezbeđenu negu, ali i da bi otišli do opštine, opet krše zabranu kretanja - primećuje Satarićeva.
Ima i starih sa izuzetno malim penzijama, pa kad im naiđu volonteri da ponude odlazak u radnju, boje se da ovi neće birati najjeftiniju paštetu ili sir, i da će dati više para nego kad kupuju sami. Neki su potpuno pobrkali dane kada mogu u snabdevanje, ima nagluvih, koji tek načuju informaciju, pa je sami slobodno interpretiraju, kao i onih koji skoro uopšte nisu informisani, posebno po selima.
I psiholog Vladimir Nešić ubeđen je da je većina starijih od 65 disciplinovana, a da je kršenje mera rezultat nezavidne situacije u kojoj su se našli. Za njih je, objašnjava, najteže da budu zatvoreni, čak i kada su u pitanju njihov život i zdravlje. Mnogo teže nego nekom tinejdžeru ili sredovečnoj osobi.

Neki su toliko usamljeni da izađu na ulicu da bi popričali bilo s kim, pa makar to bio i policajac koji će ih opomenuti. Drugi izađu jer se nadaju da će policija biti tolerantnija zbog njihovih godina. Ipak, sve je to mali broj slučajeva u odnosu na ukupnu penzionersku populaciju, koja je, kao i obično, najdisciplinovaniji deo društva.
HOĆE SAMO LEPU REČ
TELEFONSKOM savetovalištu "Amiti", koje svakog dana ljudi mogu da pozovu između 16 i 19 sati (na broj 062 854 54 20), javljaju se stariji građani, ali i neformalni negovatelji, tražeći savet. Većina onih koji pozovu želi samo jedno - lepu reč.