Uočljivi i sa nobelovskih nebesa: Novosadski Prozefest okuplja zvučna imena
06. 01. 2020. u 13:00
Novosadski Međunarodni književni festival "Prozefest" zrači neodoljivim šarmom. Za šest godina festival ugostio Ljosu, Pamuka, Handkea i Tokarčukovu
Handke sa Andrejem Tišmom pred spomen-pločom Aleksandru Tišmi Foto Arhive KCNS
Biografije Ljose i Pamuka, 2015. i 2016. godine, kada su gostovali u Novom Sadu, već su odavno bile obogaćene Nobelovom nagradom, a Tokarčukova i Handke koji su pre nepunih mesec dana preuzeli "Nobela" koga su odavno zaslužili, na "Prozefestu" bili su 2013, odnosno 2017. godine.
Nedeljko Mamula, jedan od utemeljivača festivala koji je zaživeo 2007. godine a naredne je ustanovio nagradu "Milovan Vidaković", otkriva nam da je najteže prokrčiti put do - prvog nobelovca. Te, 2015. godine, Mario Vargas Ljosa, autor čuvenih romana "Grad i psi", "Razgovor u katedrali" i "Jarčeva fešta", bio je prvi nobelovac koji je posle Josifa Brodskog kročio u Srbiju. Bilo je to pet godina pošto mu je Švedska akademija dodelila najprestižije književno priznanje.
Nedeljko Mamula Foto Nenad Karlić
.jpg)
Dan i po Ljosa je boravio u Srbiji. Otišao je na prijem kod tadašnjeg predsednika Tomislava Nikolića, posetio Andrićev i Teslin muzej, ali je pristao da se samo u Novom Sadu sretne s čitaocima.
- Naš poziv i nagradu "Milovan Vidaković" prihvatio je na preporuku kubanske spisateljice Soe Valdes, koja je godinu dana ranije bila očarana gostovanjem na "Prozefestu" - kaže Mamula, i priseća se da je Ljosa u početku bio malo uzdržan.
Videvši, međutim, da ga je u Srpskom narodnom pozorištu dočekalo 1.400 poštovalaca, bio je dirnut. Posle je priznao da mu je samo u Limi, posle dodele Nobelove nagrade, priređen veličanstveniji doček. U razgovoru sa novosadskim domaćinima, obradovao se mnoštvu poklona, među kojima je bila i jedna maska koja ga je podsetila na njegove glumačke pokušaje u mladosti.
Posle ukupno tri sata provedena u Novom Sadu, kazao je da mu je drago što je upoznao srpske čitaoce ali i da žali što je 1999. podržao NATO agresiju na našu zemlju. Ovaj uspešni pisac bio je 1990. neuspešan proamerički kandidat na predsedničkim izborima u Peruu.
Ljosa sa maskom Foto Arhive KCNS
.jpg)
Ljosina posveta: "Mojim dragim čitaocima u Srbiji..." Foto Arhive KCNS
.jpg)
Naredne 2016. godine, u Novi Sad po specijalnu nagradu "Milovan Vidaković", a uz posredovanje svog izdavača Vladislava Bajeca (IK "Geopoetika"), došao je turski pisac Orhan Pamuk. Dobitnik Nobelove nagrade za 2006. godinu, autor kultnih naslova "Istanbul" i "Zovem se crveno", s velikom pažnjom razgledao je u Ogranku SANU izložbu o Vidakoviću i "Prozefestu", a zatim dugo i ljubazno razgovarao sa publikom i novinarima.
Sve vreme nije ispuštao mobilni telefon iz ruku. Neumorno je slikao svoje novosadske čitaoce, centar grada, Zmaj Jovin spomenik, Vladičanski dvor, knjižare... Zanimala ga je i Petrovaradinska tvrđava, naročito mesto gde je 1716. hrišćanska vojska pod komandom Eugena Savojskog porazila Turke. U maniru čoveka svetskog formata, široko radoznalog i otvorenog duha, Pamuk je posetio i novosadski Saborni hram Svetog Georgija iz 1740. godine. Divio se ikonama, obradovao pravoslavnim crkvenim knjigama koje mu je darovalo naše sveštenstvo.
Handke je posebna priča. Imao je uslove: novčani deo nagrade da se dodeli deci bez roditelja u Dečjem selu i, da se na pozornici SNP umesto njegove besede zahvalnosti da se prikaže deo dokumentarnog filma o njemu koji je pre nekoliko godina snimila nemačka rediteljka Korina Belc. Insistirao je na kadrovima snimljenim u okolini Čačka dok je Disove stihove "Možda spava" prevodio na nemački jezik.
Pamuk u Sabornom hramu Foto Arhive KCNS
.jpg)
.jpg)
Ovaj pisac čiji su originalni rukopisi i u ono vreme vrednovani milionima evra, svojeručno je olovkom u sveščicu napisao prevod pet strofa Disove pesme i darovao je čačanskoj biblioteci. Insistirao je da lično plati obradu i montažu tih delova filma specijalno za publiku u Novom Sadu u kojem je, zvanično, boravio prvi put. Nezvanično bio je u ovom kraju samo on zna u koliko navrata jer se ispostavilo, da već dobro poznaje Frušku goru i Sremske Karlovce.
U svojstvu člana žirija za dodelu međunarodne nagrade "Aleksandar Tišma" (1924-2003) poželeo je da zajedno sa piščevim sinom, multimedijalnim umetnikom Andrejem, poseti spomen-sobu novosadskog pisca. Za kraj dvodnevnog boravka u Novom Sadu, domaćini su za Handkea sačuvali poslasticu - u Matici srpskoj čekali su ga đaci i nastavnici iz Velike Hoče, koji su tih dana došli da upoznaju najstariju književno-naučnu instituciju Srba.
Obostrana radost starih prijatelja zbog neočekivanog susreta, dodatno ulepšanog korpom ofarbanih jaja. Bilo je vreme Vaskrsa.
Olga Tokarčuk sa novosadskim gimnazijalcima Foto Arhive KCNS
.jpg)
SVI LAUREATI
PRVI "PROZEFEST" 2007. godine otvorio je Milorad Pavić, a dosadašnji dobitnici Nagrade "Milovan Vidaković" su: Alberto Mangel (Francuska, 2008), Đerđ Konrad (Mađarska, 2009), Klaudio Magris (Italija, 2010), David Grosman (Izrael, 2011), Slobodan Tišma (Srbija, 2012), David Albahari (Srbija, 2013), Milisav Savić (Srbija, 2014), Jevgenij Vodolazkin (Rusija, 2015), Giljermo Martines (Argentina, 2016), Peter Handke (Austrija, 2017), Miljenko Jergović (BiH, 2018) i Viktor Jerofejev (Rusija,2019). Specijalne nagrade "Milovan Vidaković" dobili su Mario Vargas Ljosa (Peru, 2015) i Orhan Pamuk (Turska, 2016).
DOGODINE SVI NA OKUPU
GODINU 2021, u kojoj će slaviti titulu Evropske prestonice kulture, Novi Sad će obeležiti i specijalnim izdanjem "Prozefesta". Festival će trajati gotovo cele godine, a svakog meseca gostovaće po jedan domaći laureat nagrade "Milovan Vidaković". U planu je da se svi oni, izuzev mađarskog pisca Đerša Konrada koji je preminuo prošlog septembra, okupe te godine u Novom Sadu.