Rakija za mačku

Radmila Radosavljević

29. 01. 2019. u 10:25

Lekcije o hrabrosti i slobodi, uz neuništivu radost življenja, Mak je davao publici u svim svojim filmovima, ali i svojim ličnim stavovima

Ракија за мачку

"Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT", Foto FCS

SCENA u kojoj je golo, belo ljudsko telo i crna mačka, koju sam želeo da snimim sa Evom Ras u filmu "Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT", stalno mi se vrtela po glavi. A mačka nikako nije htela da se smesti i smiri u kadru, pa smo joj davali hrenovke i pileće nogice. Ali, ona je ipak poludela i počela da grebe Evu Ras po stražnjici. Da bismo snimili scenu, na setu smo na kraju imali četiri mačke, jer smo shvatili da mačke ne vole da glume. Poslednja koju smo doveli, ipak, se smirila i sela tačno tamo gde smo zamislili, jer smo joj u mleko sipali malo rakije - govorio je Dušan Makavejev kako je 1967. snimio antologijsku scenu koja je bila i prvo prikazivanje nagog ženskog tela u jugoslovenskoj kinematografiji. Taj kadar postao je naslovnica svetske Enciklopedije filmske fotografije.

Lekcije o hrabrosti i slobodi, uz neuništivu radost življenja, Mak je davao publici u svim svojim filmovima, ali i svojim ličnim stavovima. Njegovo najradikalnije delo snimljeno u tadašnjoj Jugoslaviji, "W. R. Misterije organizma", nikada nije dobilo "cenzorski karton", ali je Mak 1973, kao "državni neprijatelj", morao da emigrira u Pariz, a film je zbog političke provokacije bio bunkerisan 16 godina (od 1971. do 1987).

Ali, i demokratski zapad nije baš uvek imao sluha za autora kome je upravo u Parizu kasnije dodeljeno priznanje "Filmske legende".

Mak je u Francuskoj 1973. imao suđenje zbog tužbe producenata filma Sweet Movie, koji su ocenili da ne snima ono što su oni želeli, već ono što on hoće, i hteli su da zaustave film. Kao anegdota ostalo je upamćeno da je reditelj Želimir Žilnik, kao svedok na sudu, u Parizu svedočio dve stvari - da je Makavejev uračunljiv i da ume da režira. Kako je Žilnik u nekim prilikama prepričavao, Mak je na sudu izjavio da je on reditelj, umetnik, i da ima pravo da traga, da osluškuje i posmatra svet oko sebe kako bi pronalazio najbolja rešenja za svoj film. A presuda je glasila: "Ovo je Francuska, zemlja Remboa i Lotreamona. Producent je taj koji ponekad dobija, ponekad gubi. U ovom slučaju, dužan je da obezbedi Dušanu Makavejevu da napravi svoj film, jer je Dušan Makavejev umetnik."

Tako je nastao kultni film Sweet Movie, još provokativniji od "Misterije organizma", koji je zbog eksplicitnih scena seksa nekoliko godina bio zabranjen za prikazivanje u Velikoj Britaniji i mnogim drugim evropskim zemljama.

A Mak je, zapravo, kao izuzetno duhovit čovek, sve svoje filmove napravio da bi zabavio sebe i druge, genijalnom kombinacijom ideologije i seksualnosti, i preispitivanjem socijalne pravde.


FILM KAO POVRĆE NA PIJACI

FILM mora da bude zabava, jer mora da ima gledaoce da bi se isplatio. Mora da bude svima razumljiv, pa i ako ga svi ne razumeju, važno je da su se dobro zabavili... A da bi mogao da se gleda, mora da ima dobru sliku, dobre glumce i dinamiku. Može da bude i glup, ali to mora da ima, jer se filmovi prave za svakog gledaoca. Film nema posao da bude kvalitetan, već da se dobro proda, kao povrće na pijaci. Ja nisam prodavac, ali sam u takvom poslu. Vrlina kvalitetnog umetnika je da napravi film koji će svi da gledaju. A ono što ja radim je neki "šlag", govorio je legendarni Makavejev, reditelj koji je pomerio granice evropskog filma, dobio visoke domaće i međunarodne nagrade, i ušao u svetske filmske udžbenike i antologije.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije