Svi smo mi Miki Maus

J. LEMAJIĆ

03. 06. 2009. u 20:33

 Uspeh nove drame Maje Pelević na 54. Sterijinom pozorju. Dobar spoj slovenačke matematike i srpske emocije

 PRED sterijanskom publikom u Novom Sadu u utorak veče je premijerno izvedena predstava „Možda smo mi Miki Maus“ Maje Pelević, za koji je autorka 2007. godine na konkursu Sterijinog pozorja dobila prvu nagradu za najbolji dramski tekst. Komad je na scenu postavio slovenački reditelj Matjaž Pograjc, a urađen je u koprodukciji Narodnog pozorišta iz Beograda, pozorišne trupe „Bunker“ iz Ljubljane i Sterijinog pozorja.
Aplauzima posle gotovo svake scene, odnosno posle svakog blica automata za fotografisanje, gledaoci su nagradili glumu i uigranu koreografiju mladih glumaca Bojana Krivokapića, Ane Marković, Stefana Bundala, Jelene Ilić, Damjana Kecojevića, Anastasije Mandić, Pavla Jerinića i Milene Predić.
Jednog od trenutno najznačajnijih slovenačkih reditelja Pograjca, Maja Pelević je sama odabrala, a ovo mu je prvi put da radi u Srbiji, dok je Beograd posetio posle skoro dve decenije.
- Za jednim okruglim stolom u Nemačkoj, pre 18 godina, posvađao sam se sa kolegama iz Srbije, ali sad kad sam došao ovde, video sam koliko se svest ljudi promenila i koliko su se granice pomerile - počinje Pograjc na vrlo dobrom srpskom jeziku. - Drago mi je što smo radili u Narodnom pozorištu, tradicionalnog izraza, koje je dobro iznelo moderan tekst i energiju i svežinu mladih srpskih glumaca.
Kada je prvi put pročitao tekst, Pograjcu se činio potpuno nerazumljiv, a to je bio dovoljan izazov da počne sa radom.
- Nisam imao pojma o čemu tekst govori, govori o svemu, a u suštini ni o čemu, i upravo to „ništa“ bila je polazna tačka moje postavke - objašnjava Pograjc. - Svaka generacija se zbog nečega oseća izgubljeno, tako je bilo sa našim roditeljima, a biće i sa našom decom. Takođe, svi imamo lepe uspomene, nasmejane fotografije, iza kojih se kriju gorki i nemili trenuci.
Pograjc je iskoristio priliku i da pohvali emociju srpskih glumaca, u kojima preovladava pozitivan ego.
- Slovenački glumci su precizni, bez ega i puno emocija, pravi matematičari, za razliku od srpskih, koje vode temperament i osećaji. Ova predstava je prava mešavima toga dvoga, a kada se tome doda mladost i energija, uspeh retko izostaje - zaključuje Matjaž Pograjc.

FINANSIJE
- U Beogradu do sada nismo imali prilike da vidimo ovakvu predstavu, koja se ne bi realizovala da nije bilo Sterijinog pozorja i „Bunkera“. Ovi mladi glumci su pokazali koliko umetnost može, a država je tu da je posmatra i ignoriše - poručuje Tatjana Mandić-Rigonat, direktor Drame Narodnog pozorišta.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije