POBEDA SRPSKE TAKTIKE NAD TURSKOM SILOM: Državnom ceremonijom i pomenom junacima obeleženo 220 godina od Boja na Mišaru

TIH avgustovskih dana 1806. godine bila je sušna godina i zemlja je bila tvrda, ali od te tvrde mačvanske zemlje, posavotamnavske, bila je tvrđa volja naših ustanika.

ПОБЕДА СРПСКЕ ТАКТИКЕ НАД ТУРСКОМ СИЛОМ: Државном церемонијом и поменом јунацима обележено 220 година од Боја на Мишару

Foto: V. Mitrić

Oni su strateški, vojnički i taktički dobro pripremili bitku i zahvaljujući svojoj hrabrosti i mudrosti upisali jednu od najznačajnijih pobeda u čitavom ustaničkom ciklusu srpskog naroda, što nas danas dovodi do zaključka da je pored hrabrosti i srčanosti koju nosimo u grudima i ljubavi prema našoj otadžbini uvek važno da se dobro organizujemo, da budemo disciplinovani, da budemo povezani, da poštujemo jedni druge i da se držimo zajedno.

Ovo je danas u Mišaru kod Šapca kazala ministar Milica Đurđević Stamenkovski, kao izaslanik predsednika Srbija Aleksandra Vučića, na državnoj ceremoniji obeležavanja 220 godina od čuvene Mišarske bitke. Obraćajući se prisutnima posle pomena mišarskim junacima koji je služio episkop šabački Jerotej sa sveštenstvom, naglasila je da su Karađorđe i njegovi ustanici Mišar zlatnim slovima upisali u istorijsko sećanje srpskog naroda:

I u pesmi i na platnu

BITKA na Mišaru, jedna od najvećih pobeda srpskih ustanika za vreme Prvog srpskog ustanka, duboko je urezana u biće srpskog naroda. Ovekovečena je i u našoj narodnoj poeziji i na slikarskom platnu. Filip Višnjić ju je opevao u epskoj pesmi "Boj na Mišaru" uz čuvene stihove: "Srbija se umirit ne može", dok ju je ruski slikar Afanasij Ivanovič Šeloumov ovekovečio istoimenom monumentalnom kompozicijom ulja na platnu.

- Mišar je izvor sa kojeg će se napajati generacije koje budu dolazile. To je nepresušno vrelo nadahnuća da se borimo za slobodu i da čuvamo državu.Za srpski narod je sloboda uvek bila na pijedestalu svih vrednosti za koji su se borili, važnija i od samog života. I junaci na Mišaru su svoje živote žrtvovali da bismo mi danas slobodno i ponosno koračali na ovoj zemlji. Borili su se da obnove državu, da nam vrate institucije, da uspostave poredak, znajući da Srbin može da bude slobodan samo kada je svoj na svome, kada ima svoju kuću vlastitu, kada ima svoje institucije i kada ima svoju državu. Upravo u tim okvirima i danas treba da se krećemo jer se ništa nije promenilo.

Ministar Milica Đurđević Stamenkovski je dodala i da svako ko danas dođe na Mišar u grudima može da oseti nacionalni ponos, čast što smo njihovi potomci, zadovoljstvo što smo nastavili tradiciju i kulturu sećanja i pamćenja i što se danas ne stidimo naše istorije, već je punog srca poštujemo, slavimo, smatrajući da ona ne služi da bismo u prošlosti živeli, već da bismo iz prošlosti učili.

- Danas, nažalost, postoje mnogi koji bi ponovo da svedu Srbiju na granice Beogradskog pašaluka i nikada Srbija za njih neće biti dovoljno mala, uvek je prevelika, uvek nas je previše, ali kao što vidite, mi danas imamo najvažnija dva nacionalna zadatka: prvi je da očuvamo suverenitet, stabilnost države i mir, a drugi je najvažniji nacionalni prioritet da nam se deca rađaju i da ostanemo na ovim prostorima.

Obeležavanju 220 godina od Boja na Mišaru prisustvovali su i ministar pravde Nenad Vujić, drugi visoki predstavnici Vlade i Narodne skupštine, Vojske Srbije i lokalnih samouprava.

- Ponosni smo na Mišarsku, jednu od najvećih bitaka, kojima su udareni temelji moderne Srbije. Narod Pocerine, Mačve i Posavotamnave pokazao je i veliko rodoljublje, ali i znanje i umeće, istrajnost i spremnost, da da sve od sebe za slobodu svog roda i svoje otadžbine. Drago mi je što dostojno, kao potomci, gajimo sećanje na naše div-junake, sa našom državom, što svedoče uređeni spomen-kompleks Mišara i ova ceremonija - kazao je domaćin svečanosti Aleksandar Pajić, gradonačelnik Šapca.

Bitka na Mišaru ili Boj na Mišaru je bitka vođena između srpskih ustanika pod komandom Karađorđa i turske vojske, u Mišaru kod Šapca od 13. do 15. avgusta (od 1. do 3. avgusta po julijanskom kalendaru) 1806. i jedna je od najvećih pobeda srpskih ustanika u Prvom srpskom ustanku. Bila je to pobeda srpske taktike nad turskom silom.

Do bitke je došlo kada je na savet Napoleona Bonaparte, Porta rešila da se razračuna sa srpskim ustanicima i to po ratnom planu koji su razradili francuski oficiri. Osim toga, među artiljercima na turskoj strani bilo je i Napoleonovih vojnika. Posle širenja ustanka, Turci su odlučili da kazne nepokorne Srbe. U Bosni su podigli 40.000 vojnika sa Sulejman-pašom na čelu koji se uputio ka Šapcu, dok je ustanike, njih oko 9.000, predvodio Karađorđe. Oni su dočekali Turke kod sela Mišar na uzvišenju koje im je dalo stratešku prednost i mogućnost da uoče svaku tursku akciju.

Srbi su poziciju dodatno učvrstili šancem u kome je Karađorđe rasporedio najbolje strelce. Napadu neuporedivo brojnijih Turaka ustanici su odolevali, da bi usledio napad srpske konjice pod vođstvom Pop-Luke Lazarevića i prote Mateje Nenadovića. Ostaci poraženih Turaka su se posle velikih gubitaka povukli u Bosnu. Bitka je završena u predvečerje, veličanstvenom pobedom srpskih ustanika. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

MEĐUNARODNI DAN MLADIH: Obrazovanje, prilike i podrška mladima temelj su održive budućnosti