MALI drveni časovnik sa zida iskuca jedan sat. Sa njenog prozora na hotelu, jedinog osvetljenog, na prvom spratu, mogao se videti poslednji luk ćuprije i komadić Drine vode odakle je svežina dolazila. Završila je posao misleći da je otpisala i poslednji račun ali je znala da će nad zaspalom kasabom uvek i bez kraja iskrsavati novi. Nije mogla znati Lotika Loti Cilermajer (1860. Krakov, Poljska - 1938. Višegrad, Jugoslavija), da će uskoro za njeno ime i usud znati svako učen u Evropi.

Komentari (0)