PAKUJEM KREČ, ALI SREĆAN SAM ČOVEK: Životna priča Ivana Radovića - akademskog vajara, slikara, poete i poliglote (FOTO)

Vlada ILIĆ

02. 05. 2023. u 14:09

JELEN Do - kamenolom je i moja četkica i moj štafelaj. Zarađivao i živeo sam od umetnosti, ali sve dok nisam počeo da radim u kamenolomu nisam bio potpun.

ПАКУЈЕМ КРЕЧ, АЛИ СРЕЋАН  САМ ЧОВЕК: Животна прича Ивана Радовића - академског вајара, сликара, поете и полиглоте (ФОТО)

Foto: V. Ilić

Tek tada sam otkrio svoju drugu stranu, svoje nove supermoći. Iako radim na najnižoj poziciji - operater na pakovanju kreča, ja sam srećan čovek. Radim, i živim za umetnost!

Ovako svoju neobičnu priču za "Novosti" započinje akademski vajar Ivan Radović, rođen 1975. godine u, kako voli da kaže, Titovom Užicu, a koji već osam meseci radi u kamenolomu Jelen Do. Vajarstvo je diplomirao na Akademiji u Prištini, bavi se slikarstvom, crtežom, dizajnom, fotografijom...

Ovaj priznati umetnik imao je na desetine samostalnih i grupnih izložbi širom Srbije, ali i u inostranstvu, osvajao nagrade za najbolje izložbe, kao i priznanja udruženja likovnih umetnika. Njegova dela krase brojna zdanja velikih kompanija, ali i mnoge domove.

- Ta ljubav prema kamenu i ovom mestu je, izgleda, mojoj familiji u krvi. Tako je još moj deda po majci - Mićo Maćić bukvalno podigao ovaj kamenolom odmah posle Drugog svetskog rata. Bio je na direktorskom mestu punih 27 godina, a potom i predsednik Opštine Požega. Zatim je moj otac Miljko 1993. godine došao na direktorsko mesto i u najkriznijem periodu očuvao i unapredio fabriku - ispričao nam je Ivan.

Sa preuzimanjem društva Jelen Do od strane belgijske kompanije "Karmeus" 2013. godine, uložena su značajna sredstava u unapređenje proizvodnog procesa, ali i ništa manje u zaštitu na radu i očuvanje životne sredine, što, kako kaže Ivan, ranije nije bila praksa.

- Jelen Do je selo u kome sam rastao do svoje 14. godine. Po završetku gimnazije upisao sam fakultet u Prištini, a potom sam živeo u Čačku, Beogradu, na Kipru, u Francuskoj. Pre sedam godina sam došao na odmor u Jelen Do iz Beograda. Tada sam rešio da ću ovde i da ostanem, shvativši da se nalazim u Versaju, a ne u Jelen Dolu. Sve ove ptice ovde, jeleni i košute koji i dalje dolaze da piju vodu u potoku pored moje kuće (otud ime Jelen Do), insekti, krošnje drveća, ali i kamen "objasnili" su mi u trenutku da je sve to moj atelje, i da sam ja tu Luj XIV - rekao nam je Ivan, koji pored slikanja, piše poeziju i kratku prozu, govori i grči, latinski i francuski jezik, a ovih dana uči i nemački. - Tek sam ovde shvatio šta moje slike i uopšte umetnost treba da donesu, a to je igra, radost i lepota za posmatrača.

VOZ TAČAN KAO JAPANSKI

IVAN je punih usta hvale za predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Veli nam da od kako je on na vlasti, voz, koji on koristi kao jedino prevozno sredstvo do Čačka ili Požege, tačan je u sekund.

- Na 22 minuta mi je Čačak, na 12 Požega. Voz nam je kao japanski tačan, možeš glat da ga koristoš kao tačno vreme, što je nekada bilo nezamislivo - istakao je Radović.

Kada se konačno skrasio u Jelen Dolu, Ivan je počeo da stvara drugačije. Kaže da je upravo kamenolom taj koji je uticao na njegov dalji pravac u umetnosti, pa je kamenolom iskoristio za svoju slikarsku tehnologiju. Danas boje za platno pravi od prirodnih materijala, od različitih granulacija kamena, slika peskom i šljunkom, jedino kupuje ulje i akril za "finiše".

- Radio sam samostalno i živeo od umetnosti. S obzirom na to da sam u selu, da nas je pogodila korona, tek periodično sam prodavao svoja dela. Tako prodam po pet, šest slika, a onda ništa mesecima. Nije tako moglo da se živi... Zato sam rešio da odem kod svojih komšija u kamenolom i pitam da li ima posla za mene. Odmah su mi rekli da posla ima, samo ako hoću da radim. Mnogi su prognozirali da ću se kratko zadržati, ali ja, evo, guram već osam meseci - kazao nam je Ivan. - U kamenolomu sam našao novu, nepresušnu inspiraciju za svoja dela. Iako radim na pakovanju kreča u svemu vidim umetnost... U firmi sam svima već dao činove - šefovi su mi kapetani i poručnici, a svoje radno mesto sam nazvao VIP - vrećarska i prašinarska služba.

Mendžment fabrike bio je u čudu kada im je Ivan pokucao na vrata u potrazi za poslom. Odmah su mu ponudili posao koji sada radi, ali su, priznaju, bili skeptični, jer im je bilo neverovatno da jedan akademski slikar, priznati umetnik pristane da radi na nimalo lakom radnom mestu.

- Gotovo sigurni smo bili da neće izdržati više od 15 dana, ali nas je oboje razuverio i veoma prijatno iznenadio. Očigledno je da je Ivan pronašao u sebi nešto novo, ali i inspiraciju za umetnost - rekli su nam Milan Markićević, direktor operative kamenoloma i Dragojla Vukojičić, direktorka administrativnih poslova. - Ivan je jedan svetao primer u ovom selu, jer Jelen Do su odavno napustili mladi koji generalno nisu zaiteresovani za rad u ruralnim sredinama i rudarskim industrijama. Verovatno da u svemu ima i te crte tradicije u njegovoj porodici... Inače, činjenica je da su u našoj firmi međuljudski odnosi takvi kakvim bi se retko koji kolektiv mogao pohvaliti, pa i Ivanovo zadovoljstvo govori u prilog tome. Definitivno je da je Ivan postao motivacija ostalim zaposlenima i da su njegov duh i energija dali jednu, novu, pozitivnu dimenziju u odnosima među kolegama i samoj radnoj atmosferi.

Piše i pesme za decu

Pored slikarstva i vajarstva, Ivan se bavi i pisanjem i komponovanjem pesmica za decu, i to od kada mu se rodila ćerka iz braka koji je nedavno okončan. Napisao je više od 30 dečjih pesama, a iskomponovao 21 i otpevao. Hvali se i kako je odličan kuvar, što je otkrio, kako kaže, dok je ćerki spremao obroke.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024