ENGLEZI I FRANCUZI SADA RATUJU I VAKCINOM: Trvenja oko ostrva DŽerzi u Lamanšu izbacila na površinu vekovna sporenja Pariza i Londona

Goran Čvorović dopisnik iz Pariza

16. 05. 2021. u 06:50

NAPETOST između Francuske i Velike Britanije oko ostrva Džerzi izbacila je na površinu vekovna sporenja dve nacije. "Bregzit" je podgrejao stare surevnjivosti.

ЕНГЛЕЗИ И ФРАНЦУЗИ САДА РАТУЈУ И ВАКЦИНОМ: Трвења око острва Џерзи у Ламаншу избацила на површину вековна спорења Париза и Лондона

Foto AP

To se ne ogleda samo oko ribarenja u vodama Lamanša. Zli jezici kažu da je izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU uzrokovao i "osvetu" u vidu kritike vakcine "astra zeneka" koju predvode Berlin i Pariz.

I dok su bili zajedno u EU, bilo je muke i rivalstva. Čak i ulazak Londona svojevremeno u Uniju umnogome je zavisio od dobre volje Pariza. Posle su se trvili oko zajedničke poljoprivredne politike i toga ko crpi najviše novca iz ovog najjačeg evropskog fonda.

Dok je Francuska sa Nemačkom stvarala zajedničku monetu i evropsku odbranu, Englezi su jačali Atlantski savez, a povodom pojave evra preko naslovnih stranica ispisivali "Zar funtu da zamenimo ovim?!" - i nastavljali da plaćaju po starom.

pariz, Foto AP

Od početka prošlog milenijuma sve do moderne epohe, Francuzi i Englezi su stalno ratovali. Do 1066, britansko ostrvo je bilo izolovano. Rivalstvo je tada pokrenuo Viljem Prvi Osvajač, poznat još i kao Viljem Kopile, vojvoda od Normandije, koji se proglasio i kraljem Engleske. Usledila je serija sukoba. Kulminirali su Stogodišnjim ratom koji je, u stvari, sa prekidima, trajao 116 godina, od 1337. do 1453. Počeo je upadom Ostrvljana, a završio se njihovim izbacivanjem.

Francuzi i Englezi tukli su se i u Renesansnim ratovima od 1494. do 1559. Suparništvo je pojačala reformacija, kada su u 16. veku Englezi postali protestanti, a Francuzi ostali katolici. Dolaskom na vlast burbonske dinastije i stupanjem na presto Anrija Četvrtog od Francuske i Navare u drugoj polovini 16. veka, i snaženjem Francuske, odnosi se još više kvare. Nastupaju, potom, kolonijalni ratovi. Sedmogodišnji rat je trajao od 1756. do 1763, u kome su se Francuska i Engleska borile za kontrolu američkih kolonija.

ŠEKSPIR I MOLIJER

NA Olimpijske igre vlasti iz Pariza šalju dva službenika koji revnosno proveravaju da li se jezik Molijera paralelno koristi sa Šekspirovim. Ukoliko Francuzu nasred Jelisejskih polja postavite direktno pitanje na engleskom, velike su šanse da vam neće odgovoriti, ne zato što ne zna ovaj jezik, već zato što je uvređen jer ga prvo niste pitali da li ga govori. Automatsko korišćenje engleskog ne dolazi u obzir.

Foto Arhiva

Uspele su da učestvuju i u Američkom ratu za nezavisnost od 1774. do 1783. Naravno - na različitim stranama. Luj Šesnaesti je našao za shodno da pritekne u pomoć američkim ustanicima, da bi se tako osvetio Englezima za poraz u prethodnim sukobima.

Pred Veliku revoluciju, Francuzi su skovali pogrdni naziv za engleske komšije, "perfidni Albion", kojim su označavali dvoličnost ili izdaju britanskih monarha prema saveznicima. Britanci su "perfidni" zamenili sa "gordi", pa to i danas koriste kao nadimak svoje fudbalske reprezentacije.

GRB "Bog i moje pravo", Foto Arhiva

Uplašeni za sudbinu monarhije, Englezi su se priključili koaliciji koja je od 1793. do 1802. ratovala sa revolucionarnom Francuskom. Samo dve godine kasnije, krenuli su Napoleonovi ratovi, od 1805. do 1815, u kojima su Francuzi i Englezi ponovo bili u suprotstavljenim rovovima.

Onda su, konačno, bili na istoj strani, u Prvom i Drugom svetskom ratu, iako Francuzima nije baš bilo pravo što uz Čerčila, Ruzvelta i Staljina, nije stajao i De Gol. Bivši francuski predsednik Fransoa Miteran otkrio je 2005. da ga je Margaret Tačer tokom rata na Foklandima naterala da mu da tajne šifre za projektile koje su Francuzi prodali Argentincima, zapretivši da će u suprotnom iskoristiti nuklearno oružje.

Danas mnogi britanski penzioneri uživaju na suncu u svojim novim kućama na jugu Francuske. Tu, međutim, teško da mogu da čuju svoj jezik. Na francuskom radiju vlada pravilo da stanice, osim specijalizovanih, moraju da emituju, kako koja, od 40 do 100 odsto francuske muzike, pre svega da engleski ne bi izvršio "invaziju". Filmski glasovi se redovno nasnimavaju, a ako neko u običnom životu pokuša da kaže, recimo, "Majami" umesto "Miami", ismevaju ga kao pokondirenu tikvu.

"Bog i moje pravo", zvanični je natpis, na francuskom jeziku, na engleskom kraljevskom amblemu. Za to je "krivac" onaj čuveni Viljem Osvajač iz 11. veka, koji je među anglosaksonske aristokrate uveo naviku da pričaju francuski. Britanski suveren Henri Peti, na čijem dvoru se govorio francuski, početkom 15. veka je odlučio da deviza kraljevstva bude ova rečenica koju je Ričard Lavlje Srce izgovorio u Žizoru u Francuskoj 1198. u borbi protiv francuskog kralja Filipa Avgusta. Na engleskom kraljevskom grbu, inače, stoji još jedna parola, a i ona je ispisana na francuskom: "Proklet bio ko loše misli." Pre pet godina, u Velikoj Britaniji je pokrenuta peticija da se konačno uklone maksime na francuskom jeziku iz britanskog pasoša, ali ova inicijativa nije prošla. Izraz "Kraljica to želi" - na normandskom, vrlo sličnom savremenom francuskom, koristi se u britanskom parlamentu za prihvatanje novog zakona. I to vuče korene od Viljema Osvajača.

SPOR Britanci ističu pravo na ribarenje blizu francuske obale, Foto EPA

A upućeni su jedni na druge. Privreda nekih gradova na Atlantiku sa kontinentalne strane i do 95 odsto zavisi od britanske ribe. S druge strane, Britanci čak 70 odsto svojih ribljih proizvoda izvoze u EU. Osamdeset odsto spoljnog drumskog saobraćaja Velike Britanije, železničkom kopčom ispod mora i trajektima, odvija se preko Francuske. Između dve zemlje dnevno saobraća deset hiljada kamiona.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!