DVA VEKA GRČKOG OSLOBOĐENJA: Ove godine tradicionalni srpski prijatelji, Grci, obeležavaju veliki jubilej

Z. NIKOLIĆ

27. 01. 2021. u 16:34

"Bolje je živeti samo jedan sat slobodan, nego četrdeset godina biti rob" - podseća Diogenis Valavanidis, osnivač Udruženja Grka u Srbiji

ДВА ВЕКА ГРЧКОГ OСЛОБОЂЕЊА: Ове године традиционални српски пријатељи, Грци, обележавају велики јубилеј

Foto arhiva

Republika Grčka ove godine proslavlja datum od najvećeg značaja. Grci ove godine obeležavaju dva veka od početka ustanka za nezavisnost zemlje.

Rat za nezavisnost (1821-1829) uspešno se okončao, u prvom redu zbog izuzetne hrabrosti grčkih revolucionara ali i pomoći velikih evropskih sila.

Foto

Riga od Fere

Riga od Fere je rođen u bogatoj porodici u mestu Velestinu u Tesaliji, zbog čega su ga zvali i Riga Velestinac. U ranoj mladosti se pridružuje monasima na Atosu, gde ga je primio Kosma, starešina manastira Vatoped.

Potom odlazi u Konstantinopolj gde je bio sekretar fanariota Aleksandrosa Ipsilatija, a potom i u Bukurešt, gde je ovladao sa nekoliko jezika i postao službenik vlaškog kneza Nikolasa Mavrogenasa.

Foto

O ovako važnoj priči razgovaramo sa Diogenisom Valavanidisom, Grkom rođenim u Srbiji, čije porodično poreklo je vrlo upečatljivo. Valavanidisovi preci bili su veoma upleteni u onaj, dobri deo istorije naše zemlje. Danas je ovaj čovek osnivač i prvi čovek Udruženja Grka u Srbiji.

- Prvi ustanak se dogodio još 1603. godine na Peloponezu, a njegov cilj bio je da se obnovi Vizantijsko carstvo. Tokom 18. veka izbijale su pobune protiv Turaka na Peloponezu kao i drugim delovima zemlje. Bili su bitni oni koje je predvodio Dionisije Filozof, u periodu od 1600. do 1611. godine u Epiru.

Iako se mučenička smrt grčkog revolucionara, pesnika i nacionalnog junaka Rige od Fere, 1798. godine dogodila 23 godine pre početka odlučujućeg rata za nezavisnost zemlje, imala je ogroman značaj za nacionalno buđenje Grka.

Kada je čuo za Francusku revoluciju, Riga od Fere je poverovao da se nešto slično može desiti i na Balkanu. Zapravo, verovao je u samoopredeljenje pravoslavnog stanovništva unutar Osmanskog carstva. Riga se sastajao sa grčkim episkopima i pobunjeničkim vođama od kojih je tražio podršku za ustanak.

Delakroa i Bajron

Kada je reč o međunarodnom ugledu Grčke, nesumnjivo da je slika čuvenog francuskog umetnika Delakroa "Masakr na Hiosu", koja je bila inspirisana turskim masakrom nad grčkim življem ovog ostrva, imala veliki uticaj na kreiranje evropskog javnog mnjenja čime je pridonela uspehu ustanka.

Nezaboravan je i postupak čuvenog engleskog pesnika Lorda Bajrona, koji je uložio sav svoj imetak, slavu i ugled za uspeh ustanka Grčkog naroda.

Potom se vratio u Bukurešt gde je jedno vreme radio kao prevodilac pri francuskom konzulatu. Njegov cilj bio je da zatraži pomoć od Napoleona, zbog čega je 1793. godine otišao u Beč gde je tada živelo dosta Grka. Tamo je uređivao grčke novine "Efemeris", a potom nacrtao i štampao mapu Velike Grčke, koja je obuhvatala i Konstantinopolj.

Veliki revolucionar imao je značajnu prepisku sa francuskim carem Napoleonom, kome je u znak pažnje poslao tabakeru napravljenu od lovorovog korena iz Apolonovog hrama. Nastojao je da se sa ovim suverenom sastane u Veneciji, ali nije znao da ga je u međuvremenu izdao jedan trgovac iz Trsta. U tom gradu su ga uhapsile austrijske vlasti koje su u tom trenutku bile saveznik Osmanskog carstva.

Austrija je predala Rigu od Fere turskom upravniku Beograda.

- Odmah po hapšenju pokušao je da izvrši samoubistvo, znajući da ga očekuju zatočeništvo i strašno mučenje - podseća Valavanidis.- U početku su turske vlasti nameravale da ga sprovedu do sultana u Istanbul da bi mu odredio kaznu, što je po tadašnjem zakonu bilo predviđeno. Na kraju su ga sa pet saradnika ipak pogubili u kuli Nebojša u Beogradu, i njihova tela bacili u Dunav.

Zauvek su ostale zapisane Rigine poslednje reči: "Ja sam posejao bogato seme, a dolazi čas kada će moja zemlja brati slavno voće".

Riga od Fere je pisao modernim grčkim jezikom i svojim pesmama je izazivao revolucionarni žar u zemlji. Ukazivao je na svu okrutnost turskog sistema danka u krvi i sistematskog mučenja naroda, zabrane učenja grčke istorije i jezika, kao i konfiskacije hrišćanskih crkava i njihovo pretvaranje u džamije, čega smo na žalost svedoci i u današnje vreme. Napisao je mnogo knjiga i pesama o grčkoj istoriji koje su postale veoma popularne. Jedna od najčuvenijih je "Turio" u kojoj je napisao:

"Bolje je živeti samo jedan sat slobodan, nego četrdeset godina biti rob"

Udruženje Grka u Srbiji "Riga od Fere" kao i srpski crkveni i državni zvaničnici su 24. juna 1998. godine organizovali veliki skup kod kule Nebojša podno Kalemegdana, povodom obeležavanja 200 godina od mučeničke smrti velikog grčkog heroja. Crkvenom delu ovog veličanstvenog skupa kome su prisustvovale ugledne političke, kulturne i javne ličnosti, činodejstvovao je blaženopočivši patrijarh srpski Pavle.

- Treba znati da je ustanku prethodilo osnivanje tajne revolucionarne organizacije "Filiki Eterij", odnosno Udruženje prijatelja, 1814. godine u Odesi gde je živela brojna grčka zajednica.

Elginovi mermeri

Grčka uživa visok ugled u međunarodnoj zajednici, što je potvrdio i postupak 30 članova Evropskog parlamenta iz 12 zemalja EU, kao i 18 članova američkog Kongresa koji su 17. novembra 2020. godine uputili zahtev premijeru Velike Britanije Borisu Džonsonu, da Velika Britanija vrati partenonske skulpture koje je Lord Elgin, tadašnji ambasador Britanskog Kraljevstva na nezakonit način odneo iz Grčke, sa ciljem da ukrasi dvorac koji je gradio u Škotskoj.

- Nedugo zatim Elgin je bankrotirao, i celokupnu kolekciju antičkog blaga je preuzeo Britanski muzej gde se nalazi i danas - podseća Valavanidis, inače autor knjige "Dan povratka" koja je posvećena ovom problemu.- Evropski poslanici i Američki Kongresmeni su u svom dopisu naglasili da bi takav gest britanske vlade bio od velikog značaja, imajući u vidu da ove godine Grčka i njen narod obeležavaju 200 godina od ustanka za nezavisnost zemlje.

Konačno, ustanak je izbio u dunavskom kraju 6. marta 1821. godine kada je Aleksandros Ipsilantis, predsednik Eterije (inače ruski oficir grčkog porekla) sa odredom od 2.000 grčkih dobrovoljaca koji su bili na službi u Ruskoj carskoj vojsci, prešao reku Prut i ušao na teritoriju Otomanskog carstva. Na žalost, ovaj pokušaj je vrlo brzo doživeo neuspeh i bio razbijen od strane turskih snaga.

U međuvremenu je izbila nova pobuna, 17. marta 1821. godine na Južnom Peloponezu, gde su ustanici iz grada Areopolija pod komandom Petrosa Mavromikalisa, napali grad Kalamatu i posle dvodnevne borbe ga zauzeli. Zabeleženo je da su veliki heroji ovog ustanka bili Kolokotronis, Nikitaras i Papaflesas. Veoma važan događaj i veliki podstrek ustanku na Peloponezu se dogodio 25. marta 1821. godine, kada je patrijarh Patrasa Njegova Svetost Germanos, blagoslovio zastavu ustanika u manastiru Velika Lavra na planini Helmos. Ovaj datum ima veliko značenje u Grčkoj, zbog čega se slavi kao Dan državnosti. Ubrzo nakon toga plamen ustanka je zahvatio ceo Peloponez i proširio se na veliki deo kontinentalne Grčke, ostrva Krit, Kipar i mnoga u Egeju.

- U kasnijoj fazi ustanka, uz podršku velikih sila je održana narodna skupština 1827. godine u mestu Troezeneu u severno-istočnom Peloponezu, gde je donet novi Ustav i izabran novi predsednik vlade - grof Kapodistrijan.- dodaje Valavanidis.- Posle tog događaja Turska je odbila zahtev Velike Britanije i Francuske da Grčkoj da autonomiju, posle čega su se saveznici otvoreno uključili u sukob.

Poslednja veća bitka se vodila kod mesta Petra, u severnoj Atici. Grčke ustanike je predvodio Demetrios Ipsilantis, kada je napao i porazio trupe Aslan bega. U isto vreme, zbog poraza u Rusko-turskom ratu (1828-1829), Porta je pristala na savezničke zahteve za autonomijom Grčke. Konačno 1829. godine, potpisivanjem mira u Jedrenu, Turska je priznala nezavisnost Grčke.

- Na kraju, i danas, kada Grk izvede svog potomka u svakodnevnu šetnju atinskim bulevarima, i zastane u centru Atine u bulevaru Stadiu kod spomenika slavnog nacionalnog junaka Teodorosa Kolokotronisa - podvlači Valavanidis.- Na obično dečije pitanje: "Oče, šta je ovo"?, počinje da se razliva priča o slavnoj herojskoj borbi grčkog naroda za slobodu i sticanje nezavisnosti. Jer, "bolje živeti samo jedan sat kao slobodan, nego četrdeset godina biti rob".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri