TRAŽE POMILOVANJE ZA BASARU: Reakcije UKS i Tanje Kragujević, zamenice predsednika UO Zadužbine "desanka maksimović"

D. Bt.

30. 01. 2021. u 13:20

TRAŽIMO pomilovanje za grešnog našeg kolegu Svetislava Basaru povodom njegovog romana "Kontraendorfin" u kome je opisao nešto što se nikada nije desilo sa nebeskom Desankom Maksimović.

ТРАЖЕ ПОМИЛОВАЊЕ ЗА БАСАРУ: Реакције УКС и Тање Крагујевић, заменице председника УО Задужбине десанка максимовић

Foto Tanjug

I oprosti mu Bože, jer ne zna što čini u svom delu ovenčanom prestižnom "Ninovom" nagradom.

Ovo se navodi u saopštenju Udruženja književnika Srbije povodom načina na koji je pomenuti pisac "predstavio" najveću i najpopularniju srpsku pesnikinju.

- Ukazujemo ovom prilikom na opšti vrednosni pad kriterijuma izdavača urednika u izdavačkim kućama, kao i žirija, što dovodi i do ovakvog omalovažavanja ne samo Desanke Maksimović, već nameće trend omalovažavanja srpskih književnih velikana, čime se obezvređuju kulturni identitet srpskog naroda i kulturne vrednosti koje su oni stvorili. Žao nam je što se "Nin" nije izdigao iznad strasti samoporicanja iskazanih u nagrađivanju Basarine umotvorine. Želimo da nekada naš najugledniji nedeljnik bude opet ono što je i bio. Put zatiranja naših književnih vrednosti nije put "Ninovog" izbavljenja. Ovo se moglo desiti u "jednoj zemlji na Balkanu" samo kao slepilo. Želimo od srca, kolegi Basari, žiriju i "Ninu" da progledaju. Ovakve pojave u srpskoj književnoj kulturi "no basaran", jer nivo svesti čitalaca je iznad teofilizacije Srbije. Desanka, oprosti nam - piše u saopštenju UKS. Posle tri dana dogovaranja i "pregovaranja" oko eventualnog reagovanja na ovaj slučaj, većina od deset članova Upravnog odbora Zadužbine "Desanka Maksimović" odlučilo je da se ne izjašnjava, ne želeći, kako smo saznali, da se spuštaju na Basarin nivo (?!). Na to se, ipak, odlučila članica ovog tela, istaknuta pesnikinja i esejistkinja Tanja Kragujević, zamenik predsednika UO, u čijem se reagovanju navodi:

POSRNUĆE

DODELA "Ninove" nagrade Svetislavu Basari, na čelu sa bardom naše kulture Teofilom Pančićem, živopisni je prilog (zlo)duhu samoporicanja, što ga pronosi peta kolona plaćenika koji se goje na račun kolonizatora ove osakaćene zemlje. Sramotno poigravanje životom Desanke Maksimović, koja je i mrtva, življa od onih što se diče pi....m po grobovima, prikladna je, dakle, paradigma našeg vladajućeg kulturnog, moralnog i duhovnog posrnuća - kaže Miladin Ševarlić, predsednik Udruženja dramskih pisaca Srbije.

 

 Tanja Kragujević, Foto V. Danilov

- Ne bih da osporavam mišljenja uvaženog Žirija "Ninove" nagrade, niti bih to, kao pesnik, mogla. No, problem "fikcije" i "realnosti", opšte je mesto ne samo književne teorije, već i stvaralačke prakse. Autorska sloboda, kako znamo, može se oteti konvencionalnim shvatanjima, ali, da li ipak i do te mere, da pisac "može sve" - pa to važi i za junaka Basarinog romana, u času kad izgovara svoje (strahotne, blasfemične) kvalifikacije "lika" kome je, sa nejasnim razlogom i nedostajućem književnim pokrićem, dato ime naše poznate pesnikinje.

Ako je tako, onda je pitanje kuda se i kome takav govor upućuje, može li preći preko svih normi i preko svega do sada znanog, zarad sopstevnih pobuda, nauma i sloboda i književnih "rekonstrukcija". Kao da, izazvana značenja i poruke, u kompleksu onoga što smatramo razumljivim, nemaju nikakve veze sa onim što prizivaju - lansirane u neki nama, čitaocima, još uvek nepoznati prostor, koji teško možemo da dosegnemo.

Ruži Andrića, "Večernje novosti"...

BASARA (odnosno jedan od njegovih junaka) se u novom romanu u jednom segmentu ostrvio, pored ostalih, i na "Večernje novosti" i - Andrića:

"Postepeno sam, ne bez tuge - reče Stojković, ne bez senke tuge u glasu - shvatio da Andrića krpenom lutkom nisu napravili 'Politika' i 'Večernje novosti', da je Andrić u stvari oduvek bio krpena lutka, često samo kuhinjska krpa, i da su upravo zbog nekontrolisanog štampanja Andrićevih eseja o Njegošu i Vuku, dakle pod snažnim Andrićevim uticajem - možda i po njegovom naređenju - 'Politika' i 'Večernje novosti' od osnivanja bile smrdljive krpe od novina, čiji je svaki smisao iščileo onoga dana kada su Trulex, Ajax i toalet papir postali dostupni širokim narodnim masama."

Desanka Maksimović, Foto arhiva

Ako "demitologizacija" nema veze sa imenom naše najpoznatije pesnikinje, te da reči junaka romana ne treba dovoditi u vezu sa samim piscem, još uvek ostaje u svesti čitalaca neposredna veza, koju je moguće ustanoviti, sistemom direktnih asocijacija, sa onim što on sam izgovora u svojim intervjuima, pa tako i u jednom nedavno objavljenom, gde kaže da je reč o našem, čitalačkom, "pogrešnom izboru", nastavlja Kragujevićeva. Fatalnoj grešci našeg mentaliteta, književnog ukusa i vrednovanja, kojim je "uzdignuta na vrh ovdašnjeg Parnasa, iako je u suštini jedva osrednja pesnikinja", čije "uratke treba pevati uz harmoniku i ćemane, a ne čitati". Što, prema stvaralačkoj logici ovog pisca, bez sumnje, njegovog junaka oslobađa svake odgovornosti da uvažava ono što jedno realno ime (a "roman vrvi od autentičnih ličnosti, imena i upečatljivih priča, komentara", kako se kaže u navedenom pasažu) i kanonska vrednost naše poezije, kao i sva humana i stvaralačka širina zbiljske Desanke Maksimović i pravo njenog glasa, podrazumevaju, i čiji instrument pripada višestrunoj lirici, a ne instrumentarijumu junaka čiji profil plovi u bezgraničnoj slobodi kojom ipak ne uspeva, da tu slobodu, i pesničku širinu, u zluradom sledu svojih (dis)kvalifikativa, dosegne.

Foto Promo

- Ovakve formule, ipak, ne deluju. One ogoljuju ono što je car želeo sakriti - njegov lični stav, i govor, koji još uvek, u fikcionalnim diskvalifikacijama i u sumi jezičkih blasfemija, ne može biti svrstan u domene "čisto stvaralačkog". Te lebdi, u prividnom prostoru "bazuslovnih sloboda", dovoljan samome sebi, ali ipak, ima i svoje ciljno mesto. A to smo mi, koji o pesnikinji mislimo "nedozrelo", i prihvatamo da je čujemo, po njemu, uz to pomenuto "ćemane". Po nama, u bogatom zvuku i orkestraciji Lirike. "Stvaralačka sloboda" tu je stavljena kao opozitiv slobodi da poneko, i mnogo ko, u dugom nizu generacija i decenija - pesnika, naučnika, istražavača, tumača, prevodilaca, i samih čitalaca - ima pravo i slobodu da misli drugačije - zaključuje Tanja Kragujević.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna