SVAKO JE KRAJIŠNIK TAMO GDE JE OLUJA: Anđelku Anušiću uručena "Andrićeva nagrada"

A. POPADIĆ

09. 10. 2020. u 20:18

KAD pisac dobije nagradu, pogotovo onu koja je krštena imenom Ive Andrića, možda bi najbolje bilo - ćutati!

СВАКО ЈЕ КРАЈИШНИК ТАМО ГДЕ ЈЕ ОЛУЈА: Анђелку Анушићу уручена Андрићева награда

Foto: Ž. Knežević

Ili biti tvrd na rečima, monaški uzdržan, poput mnogih junaka i likova našeg nobelovca, pa i njega samog, najzad!

Ovim rečima je započeo svoj govor Anđelko Anušić, nakon što mu je u Zadužbini "Ivo Andrić" predsednik UO, akademik Miro Vuksanović uručio Andrićevu nagradu za zbirku pripovedaka "Legenda o v(j)etrom vijanima" (Udruženje književnika Republike Srpske, Banjaluka). Žiri (Aleksandar Jovanović, predsednik, i članovi Marko Nedić i Petar Pijanović) u svom obrazloženju je naveo da Anušićeva knjiga "umetnički sugestivno daje čitav niz ljudskih sudbina, izglobljenih iz svog zavičaja i svojih života".

- Tema ove knjige je izbeglištvo, tačnije izgon velike većine Srba i zatiranje srpske kulture sa prostora nekadašnje Vojne krajine - kazao je Pijanović. - Slike ratnog egzodusa jedno su lice ove knjige, dok je njeno naličje tek prividni mir koji izbeglima ne donosi spokoja. U rodnome kraju prognanih ostala je pustoš koja se sada preselila u njihovu dušu. Oni nisu ni tamo ni ovde, već su na ničijoj zemlji.

Po rečima Pijanovića, Anušićeva "Legenda..." je knjiga patnje i bola, grube i prefinjene tuge, a samo ponegde lekovite ironije i gorke vedrine zadatog života.

IMPRESIVAN SPISAK LAUREATA

VEĆ 44 godine, po volji samog Ive Andrića, Zadužbina dodeljuje ovu nagradu. Spisak dosadašnjih dobitnika daje svojevrsnu antologiju nezaobilaznih imena naše književnosti - kazala je upravnica Zadužbine Žaneta Đukić Perišić i podsetila na velikane koji su se u prošlosti okitili ovim priznanjem, počevši od prvog laureata Dragoslava Mihailovića, potom Antonija Isakovića, Milisava Savića, Aleksandra Tišme, Mirka Kovača, Ćamila Sijarića, Svetlane Velmar Janković, Davida Albaharija, Danila Kiša...

- U zbirci pripovedaka za koju ste me nagradili ovim vrhovnim priznanjem, poveda se o izgonu, bezdomstvu, skućavanju i navikavanju u izbeglištvu, o povratku i vraćanju, pokušaju vraćanja u zemlju svojih otaca i nalaženju gorem od gubljenja, kako kaže knjiga Prorokova - poručio je laureat. - Izgleda da, kao ni u vodu, ni u isti prostor ne može se ulaziti dva puta. Jer, ni duh tog prostora nije više isti. Kao što ni čovek oštećenog života, a to je svaki izgnani čovek, u duhu svome nije onaj isti koga su proterali.

Kako se moglo čuti, Anušić u svojim delima tematizuje istorijsku i životnu paletu Vojne krajine, kroz nekoliko vekova.

Foto: Ž. Knežević

Anđelko Anušić i Miro Vuksanović

- A svuda je danas, i oduvek je bila, Vojna Granica, Vojna Krajina, tamo gde živi naš narod. I svi smo mi, posle svega što nam se desilo i što se sad zbiva, na izvestan način, Krajišnici, ma gde se ustopili i ma gde se ukotvili. I mnogi je čovek Krajišnik, danas u svetu kojim orljaju maestrali, bleskovi, oluje, vihori, crne zore... - rekao je dobitnik.

Predsednik žirija, Aleksandar Jovanović, kazao je da je "posebna vrednost ove zbirke jezik koji čuva sve prostorne i vremenske slojeve u kojem žive njegovi junaci".

- Jedino imanje koje se ne menja, koje se ne gubi, koje ne može uništiti ni kolonijalna guba - jeste jezik, identitetska tablica, u koji su moji junaci uronjeni celinom njegove leksike i sintakse. A jezik je i jedini piščev prtljag - zaključio je Anušić, završavajući svoj govor.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NEZNANJE, PORICANJE I ZABORAV : Filozofsko pozorište u Bitef teatru