POZORIŠNA KRITIKA: Lizistratska utopija

RODONAČELNIK raskalašne komedije, antički drama­tičar Aristofan je u "Lizistrati", na čije motive se pozivaju reditelj Boban Skerlić i dramaturg Kristina Đuković u predstavi "Ona koja raspušta vojske", još tada progovorio o feminističkoj pobuni protiv patri­jarhalnog ludila, u nameri da muževima nametnutom seksualnom apstinencijom prekinu, tada još aktuelni, Peloponeski rat.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Лизистратска утопија

Novosti

Predstava Narodnog pozorišta iz Prištine (sa sedi­štem u Gračanici), referiše se upravo na femini­stički otpor, koji računa sa ljudskim slabostima, kao resursom, koji može da promeni svet. Od Aristofana, do Skerlića, "Lizistrata" je mnogo puta igrana, ne samo za­to što su ženske uloge u svetskoj dramaturgiji uglavnom retke i dramski nebitne, već i zbog toga što je, zbog svo­je teme, ova komedija suštinski i bez ostatka - antiratni komad.

Dakle, Lizistrata je nagovorila Grkinje iz svih regiona, da se, po cenu teških muka, izbore sa svojom seksualnom željom i da svojom žrtvom priteraju muževe, mužjake, gospodare na odustajanje od ratovanja. Jasno je da im to i uspeva, bar zakratko, dok točak istorije ne zavrti novi krvožedni ratni sukob i dok se (eventualno) seksualni apetiti opet ne pokažu kao presudni... Skerlić se u ovoj, vrlo lepo glednoj predstavi (uvek je tako sa ovom kome­dijom) opredeljuje za formu mitingovanja, sa mikrofo­nima, koji postaju ponekad i ubojito oružje u ženskim rukama. Svi akteri, i borkinje, i "žrtve", obraćaju se di­rektno publici, i to neprirodno deluje u priči o odnosu polova, pa čak i kad je on "na čekanju". Široko poznata skarednost, koja je u kasnijim vekovima obilato zlou­potrebljavana, i koju Aristofan ne štedi, u predstavi "Ona koja raspušta vojske" takođe deluje nametnuto i pojeftinjuje odličnu ideju, da je kopulacija (gde su svi u klinču) takođe rat, ali onaj u kom nema nevinih žrtava. Eksplicitne seksualne odlike pripadaju drugoj vrsti, pučkoj komediji, koja se na njima i na "uličnom" humoru i gradi. U ovakvom protestu, koji se završava lamentom Lizistrate nad kratkotrajnošću njihove teško izvoje­vane pobede i pozivom svekolikom ženskom rodu na tra­jan otpor, možda je bila primerenija vrsta komike koja više aludira, nego što bukvalno i prikazuje.

Poslovično razigrani ansambl prištinskog teatra je i u maniru "mikrofonske glume", koja ometa komediju, svo­deći je i na stendap, pronašao način da bude prirodan i efektan.

Tamara Tomanović je, kao Lizistrata, uspela da bude i žena sa stavom, pregovarač i ratnica, podr­ška i lider. Ni ostala ženska vojska nije zaostajala za njom, s komičnom mukom se boreći za sopstvenu odluku: Ivana Kovačević, Aleksandra Cucić, Anika Gru­jić, Milica Burazer, Milica Božić i Sara Pejčić. Muški deo ansambla je bio za ni­jansu manje istinit, uslovljen fizičkom patnjom, koja i u životu čoveka menja i primorava na nedostojne kompro­mise. Uz obavezno aristofanovsko preterivanje, dostojni, ako ne uvek i dostojanstveni u pregovaranju, bili su Branko Babović, Bojan Stojčetović, Milan Vasić, Nebojša Đorđević i Nikola Đorđević.

Pobuna je uvek dobra i pravovreme­na, pa se i ova predstava nadovezuje na tu ideju, vodilju ovog dragocenog teatra.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

UDARNO: Zelenski tvrdi da je Lukašenko prihvatio ultimatum

UDARNO: Zelenski tvrdi da je Lukašenko prihvatio ultimatum

KOMUNIKACIONA oprema za koju Ukrajina tvrdi da je pomagala u podršci ruskim napadima dronova sa teritorije Belorusije prestala je da radi, rekao je predsednik Ukrajine Vladimir Zelenski novinarima danas, nekoliko dana nakon što je izdao ultimatum beloruskom predsedniku Aleksandru Lukašenku.

24. 06. 2026. u 18:41

Komentari (0)

Svetsko prvenstvo je podignuto na viši nivo uz ove bonuse i poklone