OD ŽORŽA DO ŠTRPCA, SVAČIJI I NIČIJI: Monografija "Umoran od dodira" Branke Sančanin skida prašinu nemara sa imena Uglješe Kojadinovića

MONOGRAFIJA Branke Sančanin "Umoran od dodira..." o životu i delu velikog jugoslovenskog glumca Uglješe Kojadinovića (1936 -1982) skida prašinu nemara i zaborava s imena jednog izuzetnog umetnika, četiri decenije posle njegove smrti.

Foto: Iz monografije "Umoran od dodira"

Tek nešto više Uglješa je poživeo, ipak, za svojih četrdeset šest godina, ostavio je za sobom mnoge antologijske uloge i svedočanstva o Žoržu, Podgorskom, Dektivi, Profešuru, gazda Andriji Zerekoviću, Bariši Šurcu, Horaciju i, naravno, Davidu Štrpcu.

Ova poslednja, zapravo testamentarna uloga u "Jazavcu pred sudom" (u izvođenju njegove putujuće trupe i s Kojadinovićevim rediteljskim potpisom) u poslednjoj etapi života bila je, na neki način, dug zavičaju i rodnoj Krajini. Sada mu je, konačno, zahvaljujući pregalaštvu autorke (inače bibliotekarke Narodne biblioteke "Srbac"), zavičaj uzvratio dostojnom posvetom. Ova impresivna knjiga pojavila se u izdanju kuće "Atlantik bb" i Opštine Srbac, a posle izlaska monografije iz štampe, tamošnji Dom kulture poneo je Uglješino ime. Uostalom, u životu, kao i na sceni, Kojadinović je zatvorio krug: njegova humka nije ni u Banjaluci ni u Zagrebu, gde je proveo veći deo života i karijere, već u rodnom selu Razboj, u blizini Srpca.

Branka Sančanin

- Čovječe, ljudino, stani! Kud si se u ovoj današnjoj ulozi uputio? Nisi dugo hodio, a ponos si unio u duše ovolikog puka koji se sabrao, kao nekad u antičkoj drami, da isprati svog junaka miljenika, čedo ove ravnice, ovog kraja i vječnog razbojišta... Blago ovim vječnim kućama s kojima ćeš prebivati, veliki naš brate Uglješa! Ispratićemo te s pljeskom, jer odlaziš u vječnost - izgovorio je nadahnuto Fabijan Šovagović na sahrani, kojoj je u malom krajiškom selu prisustvovao vrh hrvatskog glumišta.

Kojadinovićeve antologijske uloge u TV dramama, serijama i filmovima ("Kaja, ubit ću te", "Nepokoreni grad", "Doktor Mladen", "Mačak pod šljemom", "Prosjaci i sinovi", "Fiškal" , "Velo misto", "U registraturi") često su bile "personifikacija nepatvorenog zla koje je u detinjstvu mogao i lično iskusiti", često ih tumačeći u ustaškoj uniformi. Igrajući antiheroje i glavne "prateće" uloge, ostao je prepoznatljiv do naših dana.

Po završetku gimnazije u Banjaluci, Kojadinović je (posle neuspelog pokušaja u Beogradu) upisao i završio Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu, u klasi Branka Gavele. Igrao je u "Komediji", Zagrebačkom kazalištu mladih, Hrvatskom narodnom kazalištu. Neuobičajeno za to vreme, dao je u HNK otkaz 1977. godine i otišao u slobodne umetnike. U tom statusu je širom BiH i igrao Davida Štrpca:

- Njegova sestričina Vanja Malešević ustupila mi je na korišćenje stari Uglješin kofer, u kome je bila obimna građa, sa velikim brojem dokumenata, fotografija, novinskih isečaka - objašnjava autorka. - Pregledala sam i sistematizovala građu, u Zagrebu posetila mnoge institucije, prikupila podatke i od njegovih kolega. Posle pet godina istraživanja nastala je knjiga, čija je prva promocija bila u Jajcu, potom u Zagrebu, nedavno na Sajmu knjiga u Beogradu, a nadam se da će biti i u HNK.

- Pogotovo oni iz Bosne, kao i Adem Čejvan ili Husein Čokić, koji danas živi u Puli, a igrao je u čuvenom filmu "Marš na Drinu"... Srbin po nacionalnosti, Uglješa je rođen u današnjoj Republici Srpskoj, ostvario karijeru u Zagrebu. Onda je, nekako, nestao i tamo i ovamo... U Hrvatskoj se ne pominje jer ima drugih, prečih, dok ga je Republika Srpska prilično zaboravila. Tokom rata, 1994. postojao je festival u Prijedoru "Kočićeva srpska scena". Novine "Glas Srpske" tada su ustanovile nagradu "Uglješa Kojadinović". Kada je 2007. ukinut festival, ukinuta je i nagrada - kaže Misirača.

- U teatru nikad nije dobio zadatak prema daru i talentu, već neke "suporting" uloge. Zato je i napustio pozorište. Posebno je zanimljivo kako je uspevao da za te marginalce pronalazi originalna rešenja. Bio je čovek krajiškog tla i podneblja. Nosio je sve mentalitetske odlike, a s druge strane, veoma je osoben. Svoje seljake je bojio ("Oko", "Debeli lad") bogatim koloritom. Sva tragikomedija našeg čoveka i njegovog usuda sadržana je u Kojadinovićevoj amblemskoj ulozi i liku Žorža ("U registraturi"): jednom nogom u zagorskom blatu, drugom u gradskim dvorima "luštrišimuša".

Zvižduci, zabrane, brisanja

U nepunih pola veka Kojadinovićevog života nanizale su se mnoge nezaboravne kreacije, ali i usudi:

BONUS - NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Preporučujemo

Kultura

0 0

ĐORĐE MATIĆ POVODOM PRVOG SVOG ROMANA "NIOTKUDA S LjUBAVLjU": Pisao sam tako da ne gubim ništa od udela srca

08. 11. 2022. u 15:44

Kultura

0 2

ORFEJ SA KOPAONIKA: Predstavljena nova knjiga putopisa Terra Rascia Milisava Savića

08. 11. 2022. u 15:33

Društvo

0 0

KOJI POKLON PONETI NA SLAVU DOMAĆINU? Crkva ima savet

08. 11. 2022. u 13:50

Poznati

0 0

MIRKA O MAJČINSTVU: "Dok su oni studirali, ja sam rađala"

08. 11. 2022. u 11:25

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije