OD ĆUPA DO GEJMERA: Profesor Manojlo Maravić o knjizi "Totalna istorija video-igara"

Ана Војиновић

15. 03. 2022. u 11:42

PRE flipera, konzole, "Pekmena", "Marija", "Vorkrafta" bio je - ćup!

ОД ЋУПА ДО ГЕЈМЕРА: Професор Манојло Маравић о књизи Тотална историја видео-игара

"SUPER MARIO", Foto Printskrin

Istorija prekrajanja dokolice uz različite vrste igara potekla je još iz antičkog doba kada je čuveni grčki matematičar i inženjer Heron iz Aleksandrije izumeo prvu mašinu na kovanice koja je radila na principu poluge. Kada su Stari Grci u nju ubacili kovanicu dobijali su zdelicu svete vode koja se koristila u verskim obredima. Sa napretkom tehnologije razvijale su se i različite vrste igara, koje su u staro doba bile rezervisane za plemiće koji su se okupljali u manjim klubovima i zabavljali uz tadašnje automatone. O počecima, napretku, usponu i padu video-igara pisao je Manojlo Maravić, profesor sa Akademije umetnosti u Novom Sadu u knjizi "Totalna istorija video-igara" koju je objavila izdavačka kuća "Klio".

- Iako je pisana prvenstveno kao udžbenik za moje studente, knjiga je namenjena i široj javnosti koja želi da nešto više nauči o istoriji video-igara, kao i istraživačima kojima će biti jedna vrsta polazišta za pisanje studija i knjiga - kaže, na početku razgovora, za "Novosti", autor Manojlo Maravić.

- U oblasti video-igara sam dosta dugo, a proučavam ih od 2008, 2009. godine, kada sam i pokrenuo svoju doktorsku disertaciju iz oblasti teorije medija gde smo imali predmet koji se zvao teorija video-igara. To je bio izborni predmet koji sam tada oduševljeno odabrao s obzirom na to da sam gejmer, a kasnije sam uvideo da bih i sa naučne strane hteo da se bavim video-igrama.

Call of Duty: Warzone, Foto Printskrin

Prema Maravićevim rečima, teorija video-igara kao naučna disciplina ustanovljena je početkom 2001. godine sa prvim konferencijama u Norveškoj i Danskoj gde su prvi zaljubljenici počeli i da pišu prve tekstove sa ovakvom tematikom.

- Kada sam video da to postoji pomislio sam što ja ne bih pisao doktorat iz obasti video-igara - kaže Maravić, koji je među prvima u našoj zemlji odbranio doktorat sa ovom tematikom.

- U knjizi sam krenuo od razvoja automatona u srednjem veku, pa kroz period 19. veka kada su pravljeni različiti automati na žetone. Neki od njih nisu imali nikakve veze sa bilo kakvom igrom, trebalo je samo da ubacite žeton i dobijete čokoladicu, zatim bile su tu i sportske igre gde su igrači mehanički upravljali ručicama koje su pokretale džokeje koji jašu konje... A sa dolaskom elektirčne energije razvijaju se nove igre, sa zvučnim i svetlosnim efektima. Tu su među prvima bili fliperi krajem 19. veka.

Fliperi su, kako kaže naš sagovornik, nastali iz jedne druge igre - "Bagatele", poreklom iz Francuske, u kojoj je naročito uživao predsednik SAD Abraham Linkoln.

- Kada je funkcionisao na principu poluge, fliper je više bio igra na sreću, i u to vreme podsticao je ljude na kockanje - priča Maravić.

- Zbog toga je u SAD od Drugog svetskog rata pa sve do 1976. godine bio zabranjen. Kasnije je fliper postao igra veštine. Sve te elektromehaničke igre odvijale su se na različitim javnim mestima koja su bila namenjena za igru - tzv. arkade. Kao klinac sam još krajem osamdesetih odlazio na arkade gde smo provodili slobodno vreme igrajući igre. To su bila mesta i gde smo prvi put pušili cigarete, postojale su pepeljare u arkadnim mašinama na kojima su ostajale i žute tačke gde su se u žaru igre gasile cigare.

Manojlo Maravić, Foto Z. Jovanović

U svojoj knjizi, Maravić piše i o razvoju industrije video-igara koja ove godine obeležava pola veka. Među prvim video-igricama bile su različite varijante igre "Pong", kasnije stiže i čuveni "Pekmen", pa "Super Mario", čija je preteča bio karakter koji se zvao "Džampmen", i nije bio vodoinstalater, već stolar. Tu su kasnije došle i različite "pucačke" igre, "Sims"...

Iako u javnosti vlada mišljenje da video-igre podstiču nasilje, Maravić misli suprotno:

- Mnogi drugi socijalni faktori utiču na to, kao što je sredina u kojoj se odrasta. Nije isključeno da osoba koja živi i odrasta u agresivnoj sredini ili ima u porodici nekoga ko je zlostavlja, uzima te modele ponašanja i bira agresivne igre.

Interesovanje mladih za dizajn video-igara na fakultetu nije malo, a ono što je zanimljivo i što Maravić ističe je i da među akademcima ima i dosta devojaka koje se interesuju za ovu vrstu profesije.

Lakše u lokdaunu

PANDEMIJA virusa korona nije uticala na idustiju video-igara, koja ni na koji način nije osetila neke nestabilnosti u radu, a čak je imala i blagi uspon.

- Posle skoro godinu dana od početka ove nesrećne pandemije, SZO je sa najvećim komapnijama video-igara napravila projekat u okviru kojeg su ljudi igrali onlajn igre kako bi lakše podnosili lokdaun - podseća Maravić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZNANJE POKREĆE BUDUĆNOST: Moć mladih u zajedničkom kreiranju obrazovanja