NEVIDLJIVI ČIVILUK: Da li će obuzdati krokodila, zauzdati nilskog konja, sprečiti pijavice i umiriti otrovne zmije?

David Albahari

20. 07. 2021. u 19:12

IZ knjige "Hoćemo još malih priča, još, još i još", izdavač KOV

НЕВИДЉИВИ ЧИВИЛУК: Да ли ће обуздати крокодила, зауздати нилског коња, спречити пијавице и умирити отровне змије?

Foto V. Danilov

Nabujala reka

Dečak stoji na uglu ulice, odmah do pešačkog prelaza. Čeka da se na semaforu upali zelena svetlost za pešake i da onda pređe preko ulice. Ali šta ako to nije ulica, misli dečak, već nabujala reka? Da li će i tada figura čovečuljka, koji korača okupan zelenom svetlošću, biti dovoljna garancija za slobodan prelaz preko ulice? Da li će obuzdati krokodila, zauzdati nilskog konja, sprečiti pijavice i umiriti otrovne zmije? Dečak ne zna odgovore na ta pitanja, ali spreman je da ih nauči. I ne čekajući više zelenu svetlost, on se sa zamišljenom mačetom u ruci baca na zle neprijatelje, iako dobro zna da je to unapred izgubljena bitka, jer čak i ako ih sve pobedi, tamo, na drugoj obali, čeka ga mnogo drugih zveri, a među njima i lav, leopard, divlja svinja i kobra. Nema te svetlosti koja bi ga zaštitila od svih njih.

Gore na brdu

Čovek drhti na vrhu brda. Nešto strašno gamiže oko njega u mraku, dotiče mu nogavice i kragnu. "Nisam ovo zaslužio", misli čovek, "stvarno nisam", i povija se pod naletima naglog vetra.

U dolini, međutim, mišljenja su podeljena.

Zavejani park

U susednom gradu, udaljenom samo pet-

-šest kilometara od grada u kojem mi živimo, meštani su sami napravili divan park. Posadili su cveće u urednim simetrično raspoređenim lejama, dok su sve staze bile oivičene drvećem koje posebno dobro uspeva u ovom kraju, a jedan deo parka, odmah do ulazne kapije, bio je sačuvan za biljke koje retko uspevaju u klimi poput naše. Te biljke su tokom naših dugih i britkih zima opstajale zahvaljujući tome što su prenošene u malu zimsku baštu, koju su svojim dragim sugrađanima zavetovali dr Johan Glid i njegova žena Gertruda rođ. Edelvajs. Tako je park tokom cele godine pružao zadovoljstvo svim meštanima, sve dok jedne zimske noći nepoznati vandali nisu razbili sva stakla na zimskoj bašti. Meštani su još iste noći požurili da odnesu saksije sa egzotičnim biljkama svojim kućama da bi ih tako zaštitili od smrzavanja. Lokalni stakloresci su narednih dana stavili nova stakla, ali niko od meštana koji su odneli biljke nije više hteo da ih vrati.

Fredi i ptice

Dva puta je Fredi ostavio mrve bajatog hleba na prozorski sims i to je bilo dovoljno za golubove i vrapce koji su nastanjivali oluke, nastrešnice, tavane i krošnje drveća. U sredu ih je već bilo toliko da se Fredi uplašio za svoju sigurnost i odlučio da im tog dana ne ostavi nikakvu hranu, a ni on se nije pojavljivao na prozoru. U četvrtak ujutro pažljivo je odškrinuo prozor i stavio jednu suvu zemičku na sims. Ništa se nije dogodilo i mogao je, pomislio je, da se protegli i uživa. I tada, upravo kada se teglio, ugledao je crni oblak sačinjen od ptica koje su sve brže i brže, u savršenom borbenom poretku, pikirale na njega, počevši od vrabaca i senica u prvim napadačkim redovima, praćenim kosovima i crvendaćima, pa mnogobrojnim crnim pticama, krejama, čavkama, gačcima, vranama i gavranovima, a onda su se, u savršenoj tišini, pojavili orlovi, pa beloglavi supovi, pa sove i buljine, i na kraju, odmah posle nojeva i kivija, na sims su sletela dva kondora i iako niko nije ništa rekao, Fredi je znao da je svemu došao kraj.

Legenda o tigru

Meštani jednog sela u Indiji su od pamtiveka pripovedali legendu o belom tigru koji će, kada se pojavi, odneti celo selo u rajsku dolinu u kojoj niko neće nikada umreti. Međutim, prvi tigar koji se poajvio u tom selu uopšte nije bio beo već crven kao vatra. I pored toga meštani su mu ponizno prilazili i nudili se da ih ponese u raj. Tigar je silovitim udarcima šapa usmrtio nekoliko njih, a onda zgrabio jednu devojčicu i nestao s njom u čestaru na rubu sela. Iste te večeri meštani su jednoglasno odlučili da neće menjati seosku legendu i da je crveni tigar samo bio iskušenje njihove vere u belog tigra.

Rodno mesto

U mom rodnom mestu, kaže jedan čovek, leti je tolika omorina da vazduh prestaje da se kreće. Posle toga zaustavlja se i klatno sata u crkvenom tornju. Ljuljaške u parku odbijaju da se pokrenu. Vetrokazi više ništa ne kazuju. A ako duneš u maslačak, njegovo seme ostaje danima da visi na istom mestu, kao da je postavljeno na nevidljivi čiviluk.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

SESTRA UBIJENOG DALIBORA NAPISALA PESMU BRATU: Proklinjem mu ruku iz koje je svaki metak ispalio (VIDEO)