PRETRČALA JAHORINU I ROMANIJU: Jadranka Tasić - jedina žena iz Srbije koja je istrčala 105 km prestižne regionalne ultratrke

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

31. 07. 2021. u 10:07

NIŠLIJKA Jadranka Tasić jedina je žena iz Srbije koja je istrčala ovogodišnju Jahorina ultratrku od 105 kilometara, prestižnu u regionu.

ПРЕТРЧАЛА ЈАХОРИНУ И РОМАНИЈУ: Јадранка Тасић - једина жена из Србије која је истрчала 105 км престижне регионалне ултратрке

Foto A. Bubalo

Tri planinska vrha - od Jahorine, preko Ravne planine, Saračevog polja i Romanije, pa nazad na Jahorinu, pretrčala je za oko 22 časa od limitiranih 29. Dobrim delom noću, sama, kroz šumu.

- Bilo je još nekoliko trka na Jahorini, ali ova je najzahtevnija - kaže za "Novosti" četrdesetdevetogodišnja trkačica, inače novinarka Niške televizije. - Osim te, održana je i Maksi-trka na 50 kilometara, kao i Mini-trka na 24. Organizator je bio Olimpijski komitet BiH, a zanimljivo je da deo staze vodi preko nekadašnjih skijaških staza iz doba zimskih OI 1984. godine, čiji je zaštitni znak bio čuveni Vučko. To, ujedno, simbolizuje nadu da će ultratrke uskoro postati olimpijski sport.

Najdužom stazom trčalo je samo 47 trkača, od čega 12 žena. Jadranka je, iako najstarija u ženskoj konkurenciji, na cilj stigla peta. Tokom dana pratila ih je temperatura iznad 30 stepeni, koja se noću spustila na četiri.

Dan pred start organizatori su održali tehnički sastanak na kom su učesnici dobili zanimljive informacije.

- Neko od hrvatskih takmičara pitao je ima li divljih životinja. Jednom prilikom su se, naime, pojavili neki planinski, uslovno rečeno divlji bikovi, pa se izvesni takmičar popeo na drvo i čekao pomoć. Elem, organizatori ovom Hrvatu, pola u šali, pola u zbilji, rekoše da ima medveda i lisica, ali da će ići kvadovima ispred učesnika i plašiti ih.

I zaista su sutradan išli u kvadovima, ali ne ispred, već iza nas, što je bilo dobro pošto su noću osvetljavali deo puta. Čak i kada nisu mogli da se probiju kozjim trkačkim stazama, išli su obližnjim putevima i bukom plašili zverinje - priča naša sagovornica.

Ipak, u jednom momentu, usred noći, videla je "svetla", pa kad je shvatila da je to nemoguće u dubokoj šumi, pomislila je da halucinira. Sanja Kavaz, jedna od osnivača ove trke i bosanskohercegovačka "majka trejla", sa kojom je trčala deo staze, "umirila" ju je:

- Ne brini, to su oči divljih životinja!

Jadranka, ipak, zbog životinja nije morala da beži, ali je u jednom času sišla sa staze i na Romaniji i na Ravnoj planini, zbog krda planinskih krava.

- Dopalo mi se što sam se sklonila njima s puta, a ne one meni. Ispoštovala sam tako prirodu. Trka je bila divna, uprkos tome što smo se malo zagubili jer markacije nisu bile noćne, fluorescentne, nego dnevne. Sedamdesetak odsto vremena sam trčala, a tridesetak hodala, i to na izuzetno strmim usponima - objašnjava naša sagovornica.

Poduhvat pred učesnicima bile i kozje staze i  široke visoravni, Foto A. Bubalo

Noć u šumi nije je prepala. Kaže, o tome, kao ni o ostalim eventualnim teškoćama i strahovima, nikad ne razmišlja unapred. Da razmišlja, možda se ne bi ni usudila da krene u "avanturu". Pritom, ovo joj nije prva trka na Jahorini. Od sedam, koliko ih je do sada održano, trčala je četiri. Dve po 100 kilometara, jednu od 75 i jednu od 35. U međuvremenu svašta je naučila, od toga da se ne plaši, preko saznanja u kom trenutku bi trebalo da promeni čarape i namaže stopala vazelinom da ne dobije žuljeve, do toga šta uz put da jede i pije. Svoju prvu stotku, pre četiri godine, završila je za oko 27 i po sati i ranama po nogama. Ovu je okončala za pet sati manje, bez ijednog žulja. Usput, na kontrolnim tačkama, uzimala je mnogo vode i lubenice, dve urme i na jednom mestu dva kotura pohovanih tikvica.

- Ovakve trke služe ne samo da čovek prevaziđe sebe, već i da sa sobom u glavi razreši probleme i izazove, pa da na cilj stigne u miru sa samim sobom. Naravno, mnogo štošta o sebi i nauči, između ostalog da je svaki bol privremen - konstatuje Jadranka, i napominje da najviše voli trke u prirodi ne samo zbog neverovatnih pejzaža koji je prate, već i zato što je "pogled s visine uvek drugačiji". Čovek stvarnost bolje sagleda i oseća se slobodnijim.

MALO "STAŽA", MNOGO KILOMETARA

NIŠKA novinarka iza sebe ima jedva nešto više od četiri godine provedene na stazi i mnoštvo pretrčanih kilometara za to vreme. Osim brojnih polumaratona i maratona, istrčala je i dvadesetak ultratrka (preko 42 kilometra), od čega samo u poslednjih mesec dana tri od po 63 kilometara i ovu od 105. U biografiji ima istrčanu i čuvenu trku "Sto milja Istre".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOKANTNE PROMENE: Zaboravite tenis kakav ste znali, biće dibidus drugačiji! Evo kako će se ubuduće odvijati