KOSILI IH KURŠUMI, KOLERA I ZABORAV: Priče o sudbinama zlatiborskih ratnika i porodica u Velikom ratu sabrao Milisav Đenić

Dragoljub Gagričić

25. 07. 2021. u 13:56

POSLE nekoliko pokušaja, tobdžija iz Jablanice Živojin Rajović granatom je pretvorio u gomilu čelika "Krupov" top bugarske artiljerije, vešto maskiran na ćuviku na Veterniku, odakle je preoravao srpske položaje.

КОСИЛИ ИХ КУРШУМИ, КОЛЕРА И ЗАБОРАВ: Приче о судбинама златиборских ратника и породица у Великом рату сабрао Милисав Ђенић

Foto Iz knjige "Godine stradanja i bola"

Pošto je otvoren put za juriš pešadije Šumadijske divizije, jedan od ratnika u prolazu dobaci:

- Dabogda se ruka pozlatila junaku koji uništi ovo čudovište!

Za podvig kojim je osvetlan obraz baterije, Rajoviću je na grudi okačena Karađorđeva zvezda sa mačevima.

A kada su proterane Švabe i Bugari, artiljerac se vratio u Jablanicu, u svoju sirotinju, da kiridžija po Šumadiji. Čuvši za sudbinu svog tobdžije, vojvoda Stepa Stepanović mu poklanja volove i kola, da olakša putovanje. Ubrzo i država, tobože brinući da materijalno obezbedi najzasluženije junake, poklanja devet hektara dobre zemlje, ali u selu Novaci, kod Bitolja, na 900 kilometara od Zlatibora?! Ratnik je i dalje menjao luč za žito, u svečanim prilikama kačio orden  i imao običaj da uzvikne:

- Ovo je Srbija svom tobdžiji dala!

Elem, dolaze nova vremena. Na Gospođindan 1954. starac pođe na vašar u Dobrunu, na viđenje sa ratnim drugovima... Sutradan su ga pronašli u železničkom tunelu, sa dva udarca nožem u predelu srca. Stotinak metara dalje bila je Karađorđeva zvezda, strgnuta sa koporana...

OVO je jedna od četrdesetak priča o sudbinama zlatiborskih ratnika i porodica u Velikom ratu, koje je sabrao Milisav R. Đenić, profesor iz Čajetine u tek objavljenoj knjizi "Godine stradanja i bola".

Seljak Milan Mirosavić, iz Jasenova na Murtenici, ušao je u pamćenje jer je trubom pobedio neprijateljsku četu i stekao najznačajnije ratno znamenje, kao i još 53 zlatiborska junaka - zlatnu Karađorđevu zvezdu.

Na Brazdatoj kosi Bugari su u mračnoj noći iznenada udarili na 3. četu, 2. bataljona IV (užičkog) puka. U obračunu prsa u prsa prskali su kundaci, lomili se krvavi bajoneti, povijali srpski redovi... Kad se već krenulo u odstupanje - trubač užičke čete prolomio je noć zvucima bugarske odstupnice...

- Gospodine majore, od Bregalnice do danas čuo sam je bezbroj puta, pa da sam lud do sada bi je naučio - objašnjavao je komandantu, na dodeli odlikovanja, otkud zna bugarsku odstupnicu.

Skromni Mirosavić, kao i većina ratnih vitezova, nije se jagmio za privilegije i položaje.

U vrletima je kućio na prljuši izrodivši sina Mlađena i četiri kćeri, nadajući se boljim vremenima. Ali, kako kažu u Starom Vlahu: država se seljaka seti samo dva puta: kad treba da plati porez i kad počne mobilizacija.

GLAD Meštani na kazanu američkog Crvenog krsta, Foto Iz knjige "Godine stradanja i bola"

ČUDNI su prsti sudbine: sina jedinca mu 1957. godine iz Niša, samo tri nedelje po odlasku u vojsku, vraćaju u mrtvačkom sanduku. Umire mu i kćerka Milojka, pa ubrzo za njima odlazi u grob.

TOBDžIJA Živojin Rajović, Foto Iz knjige "Godine stradanja i bola"

Tri sirotice - Milosava, Bosiljka i Dobrina u nemaštini i patnji doživele su da im se sruši brvnara, pa da im zbog sitnog duga isključe struje.

U akciji za podizanje kuće meštani su se pravdali: "Izvukoše se lepi dani...".

U staračkoj nemoći Dobrina je ukućanima i sebi podigla spomenik...

U nizu od 40 bolnih priča, Đenić pripovedačkim darom podseća na neke od dve i po hiljade junaka koji izgoreše u ognju bitaka, stradaše na albanskoj golgoti ili u morima Sredozemlja i logorima, ali ne zaboravlja i dve hiljade duša koje u selima pokosiše tifus, kolera, španske groznice, pa glad u dve sušne i nerodne godine...

RAJS OTVORIO SPOMENIK U SIROGOJNU

- PRVO selo koje se setilo zasluga palih ratnika bilo je Sirogojno, ne samo na Zlatiboru, nego u čitavoj Srbiji. Od skromnih invalidnina i svoje sirotinje sakupili su novac za četiri ploče sa imenima palih junaka Sirogojna, Trnave, Željina, Drenove i Alinog potoka. Spomenik u crkvi, na Vidovdan 1922. godine, otkrio je Švajcarac Arčibald Rajs, veliki prijatelj srpskog naroda i saborac ratnika - piše, pored ostalog, Đenić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024