FELJTON - ZA ŽEŽELJA DILEME NEMA TITO JE BIO JOSIP BROZ: Tito je najčešće spominjao brata Martina koji je živeo u Mađarskoj

Miladin Mića Adamović

21. 08. 2023. u 18:00

VLADIMIR Dedijer, tragajući za nepoznatim detaljima iz biografije Josipa Broza Tita, njegovim stvarnim identitetom, uputio je pismo generalu Milanu Žeželju moleći ga da pokuša da se priseti da li mu je vrhovni komandant, dok je bio u njegovoj službi, pominjao odakle su došli njegovi preci u Zagorje, da li govorio o ocu Franji; svojoj braći, naročito o svom najstarijem bratu Martinu?

ФЕЉТОН - ЗА ЖЕЖЕЉА ДИЛЕМЕ НЕМА ТИТО ЈЕ БИО ЈОСИП БРОЗ: Тито је  најчешће спомињао брата Мартина који  је живео у Мађарској

General Milan Žeželj i maršal Josip Broz, Foto Iz knjige "Titovi besmrtnici i samoubice"

Titovog biografa je posebno zanimalo da li mu je "drug Stari govorio o čistkama u Moskvi, kako je on onda sačuvao glavu". Jedno od pitanja je bilo i da li je on, Žeželj, doveo Jovanku na Beli dvor.

Titovog biografa, komandant garde, uskratio je za dokumentaciju o povlašćenom položaju budućeg generalnog skretara KPJ, za vreme robijanja u Lepoglavi, ali 18. novembra 1980. godine mu šalje odgovore na postavljena pitanja.

"Dragi Vlado,

DRAGO mi je da ti je Predsedništvo SFRJ i CK SKJ poverilo i stavilo na raspolaganje važne dokumente da pišeš o drugu Titu i njegovoj delatnosti - odgovara Žeželj Dedijeru i podseća da je 'punih 17 godina sa njim proživeo sve i najteže faze samoupravne socijalističke domovine'. Ne sećam se odakle su došli njegovi preci u Zagorje. On je to poneki put spominjao, ali nisam znao da će to nekada zatrebati i prosto sam ga samo slušao.

O svom ocu Franji je znao češće da govori, čak je pričao kako ih je kao decu jurio na spavanje dok padne mrak kako bi manje trošili lučerde, a onda, u smehu, kazao bi Stari da je to taktika njegovog oca i drugih Zagoraca i da su zato imali dosta dece. Drug Stari kaže:

Jednostavno ugase lučarde i legnu sa ženama, i kojeg će vraga da rade do dana, nego da prave decu.

Govorio je da je njegov otac Franja bio dosta oštar i da je držao disciplinu nad njim kao i nad ostalom decom."

ŽEŽELj dalje piše da je Tito znao češće da govori o braći, naročito o Štefu, koji je sa njim radio u Sisku, a "priženio u Kupincu".

"Mnogo je spominjao i Martina, koji je živeo u Mađarskoj, čak ga je u mnogim situacijama i sažaljevao, a naročito posle rezolucije Informacionog biroa (IB-a). Sa bratom Slavkom bio je najprisniji, sa njim se često i sastajao. Nije bilo rođendana da Slavko nije došao u Beograd na čestitanje. A kad smo bili na Tuškancu u Zagrebu, znao je u slobodnim časovima da se šeta sa bratom Slavkom i ponekad čak pretresu život još od ranog detinjstva."

Titov glavni ađutant i komandant svih gardijskih jedinica potvrdio je Dedijeru da je učestvovao u obnavljanju i pronalasku groba Brozove majke Marije i oca Franje u Kupincu, da je tada sa njim bio Titov brat Štef, kao i sekretar i predsednik u Jastrebarskom.

Tada je bio i Ivica Lopaić, načelnik SUP u Jastrebarskom.

"Evo, kako je došlo do toga", pojašnjava Žeželj u svom odgovoru Brozovom biografu. "Drug Stari me je pozvao kod sebe i u veoma skromnoj diskreciji mi reče: 'Žeželju, ti si sada narodni poslanik u Žumberku, daj, molim te, usput vidi gde su grobovi mojih roditelja. Verovatno su zarasli u korov pa bi ih trebalo osvežiti.'"

O "Staljinovim čistkama" u Moskvi, Broz je takođe (dosta) pričao ne samo svom komandantu Garde nego i ostalim "drugovima":

"GOVORIO nam je o Staljinističkom metodu. Više puta je podvlačio i ovo, ako je neko nešto napredno trebalo da unese u marksističko-lenjinističku ideologiju, a Staljinu nije po ćudi, zna se da ga je već mrak pozobao. Drug Stari je znao češće da kaže da je i on ostao na tankom koncu, naročito kada je prevodio četvrtu glavu Istorije SKP - b. Karaivanova je prilično pominjao da mu je pomagao, ali je više spominjao Dimitrova.

Spominjao je još neke naše Jugoslovene koji su prosto nestali Staljinovom čistkom."

Što se tiče pitanja - da li je Jovanka Budisavljević bila u Žeželjevoj jedinici i da li ju je on preporučio da radi kod Josipa Broza, Žeželj je Dedijeru ovako odgovorio:

"Nije bila u mojoj jedinici niti sam je poznavao kako u Lici, tako i u NOB. Ona je bila u ženskoj Ličkoj jedinici (bataljonu), a borac je koliko sam proverio od 1942. godine.

Posle je bila u Šestoj ličkoj diviziji "Nikola Tesla" a odatle prelazi u bolnicu Prvog proleterskog korpusa... Mnoge devojke je Šesta lička poslala na rad u Maršalat. Imam i spisak devojaka sa kojima je Jovanka došla. Mislim da je došla direktno iz bolnice, a ja sam je primio kao i sve druge i dao joj posao higijeničarke u Belom dvoru..."

U vezi sa identitetom doživotnog jugoslovenskog predsednika, za Milana Žeželja nije bilo dileme: Tito je Josip Broz!

SREDA 16. april 1941. godine. Deseti dan od nemačkog bombardovanja Beograda i još nekih jugoslovenskih gradova. Nemačke okupacione snage već uveliko razoružavaju vojnike i oficire nekadašnje Vojske i Mornarice Kraljevine Jugoslavije koja je, takoreći bez ispaljenog metka, kapitulirala gotovo na svim "frontovima".

Jedan voz ide prema Užicu. U vagonima opšti metež civila i vojske, koja se povlači iz Bosne i Hercegovine. Iznenada, voz se zaustavlja u blizini Višegrada... Dugo se ne pomera, ni napred ni - nazad, jer baš na mestu gde put "preseca" prugu, nemačke trupe razoružavaju jugoslovenske vojnike i oficire, a jedan neznani srpski pukovnik, pucao je iz pištolja sebi u glavu. Nije mogao da podnese sramotu - da na gomilu već položenog oružja ostavi i svoju pušku a pištolj preda nemačkom oficiru.

Zbog tog događaja, koji se 16. aprila 1941. godine odigrao u blizini mosta preko Drine nedaleko od Višegrada, voz prepun putnika, vojnika i oficira, koji su takođe dolazili iz Bosne, satima se nije pomerao...

ČETIRI decenije kasnije, 26. marta 1984. godine, na jednoj posve različitoj ćupriji - na (novom) savskom mostu u Beogradu - drugi, "znani junak" književnik Branko Ćopić, kojeg su po delima koja je stvarao u "srećnom jednopartijskom sistemu" poznavali i stari i mladi širom Titove Jugoslavije, izvršio je samoubistvo skočivši sa mosta na betonsku stazu.

Tako je "znani junak" neznanog broja napisanih knjiga, prijatelj dece i odraslih, zaljubljenika u prirodu i slobodu, tajne svoje "unakažene duše" predao mostu koji nosi ime po njegovom imenjaku i pesničkom sabratu - Branku Radičeviću.

Na mostovima i tužnim pijedestalima stajalo je još mnogo takvih, znanih i neznanih junaka koji su birali svoja poslednja stajališta, ispovedaonice i utočišta pred odlazak u "drugi svet". Tada su se, svesno ili uz malu "pomoć nekih prijatelja, poslednji put sastajali sa prošlošću i odlazili u (ne) zaborav. Bili su to svedoci prošlosti koji su, čekajući dolazak budućnosti, dozvolili sadašnjosti da odluči umesto njih".

SMELE ODLUKE

DVA SUICIDA, neznanog "junaka" 16. aprila 1941. kod Višegrada, i znanog, Branka Ćopića, četiri decenije kasnije u Beogradu, na prvi pogled povezuje samo činjenica da su se oba odigrala na mostu koji bi trebalo da povezuje a ne da razdvaja ljude, njihove ideale, želje i htenja... Njihove smele odluke nose u sebi po sve različite motive iako su im koreni, reklo bi se, gotovo identični.

SUTRA: NERAZREŠEN UZROK SMRTI MLADOG NARODNOG HEROJA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

IZGUBIO SAM 400.000 EVRA, DUŽAN SAM JOŠ 80.000: Surova ispovest Aleksandra bivšeg kockara (VIDEO)