Vesna Dedić: Žene se teže penju uz Balkansku ulicu
25. 12. 2016. u 09:41
Poslednje izdanje kultne emisije “Balkanskom ulicom” u ovoj godini, Vesna Dedić odlučila je da provede u društvu četiri dame: Časna sestra Cecilija, pevačica Leontina Vukomanović, Mina Lukić, Marija Veljković
Vesna Dedić
POSLEDNjE izdanje kultne emisije “Balkanskom ulicom” (RTS 1, 12.30) u ovoj godini, voditeljka Vesna Dedić odlučila je da provede u društvu četiri dame. Časna sestra Cecilija, pevačica Leontina Vukomanović, Mina Lukić, koordinatorka iz Svratišta za decu i voditeljka Marija Veljković pokušaće da odgovore na pitanje da li je ženama teže da se popnu uz Balkansku ulicu.
- Podatak da je tokom 15 sezona kroz moju emisiju prošlo više muškaraca nego žena pokazuje da je damama teže - kaže Dedićeva. - Njih češće na nekom ćošku sačeka “onaj pravi” u kog se zaljube, pa umesto da ostvare snove zbog kojih su došle u Beograd, bave se njegovim fantazijama. Ženama je uvek bilo teže da budu priznate i poštovane u svakoj profesiji. Ljudi u Srbiji su spremniji da skinu kapu pred uspehom nekog muškarca. Duhovita, lepa i uspešna žena izaziva zavist i teže joj kažemo “bravo”.
Novinarka je ovom temom želela da obeleži velike korake u rodnoj ravnopravnosti, koji su načinjeni u 2016.
- Moj roman “Ničija” govori o tome kako da ostaneš svoja i kad si nečija, šta da radiš kad si ničija i kako da ne postaneš svačija, a po reakcijama žena shvatila sam koliko je to ključna tema bez obzira na to da li si advokatica ili domaćica - tvrdi naša sagovornica. - U emisiji sam ugostila dame koje tvrde da je podrška muškarca veoma bitna, ali i one koje su dokazale suprotno. Verujem da će odgovori mojih današnjih gošći biti inspirativni gledateljkama, koje u 2017. žele da uspostave rodnu ravnopravnost u kući i na poslu.
NA KORAK DO VRHA
* Koji stepenik u karijeri i životu je vama bilo najteže da preskočite?
- Nažalost, nijedan nisam preskočila. Desilo mi se sve što ne valja. Ali, lepo je kad se bez lifta popneš do onog sprata s kog ti je pogled lep, a meni je ostalo još samo nekoliko stepenika da dosegnem taj veličanstven pogled. Onda sledi spuštanje, ali je najvažnije da u oči mogu da pogledam i one na spratu iznad, kao i sve koje sam prestigla. Ne verujem u onu “što te ne ubije, to te ojača”, jer sve što me je ubijalo samo me je oslabilo.