BORISAVLJEVIĆI UZDIZALI RAŠKU OBLAST: U zavičajnom Muzeju u Novoj Varoši konačno sabrali deo građe o lozi uglednih veleposednika i trgovaca

Dragoljub Gagričić

13. 09. 2020. u 18:00

POSETIOCE Zavičajnog muzeja u Novoj Varoši, odeljenja užičkog Muzeja, odnedavno niz dokumenata, fotografija i zapisa, uz neke ranije eksponate, podseća na životni put Borisavljevića, jedne od najpoznatijih familija veleposednika i trgovaca u Starom Vlahu.

БОРИСАВЉЕВИЋИ УЗДИЗАЛИ РАШКУ ОБЛАСТ: У завичајном Музеју у Новој Вароши коначно сабрали део грађе о лози угледних велепоседника и трговаца

Foto D. Gagričić

Borisavljevići su starinom iz okoline Zetske župe. Krajem 15. veka su, posle terora Albanaca, svili gnezdo u Bukoviku, pod Javorom, a prvi konak u Varoši podigli su sredinom 18. veka. U selima na desnoj obali Uvca imali su oko 2.500 hektara zemlje, a na Zlataru i okolini preko dve hiljade hektara šuma, pašnjaka i njiva, gde se uvećavala porodična zadruga, kao i imetak.

- Kao veleposednici i trgovci, tokom 19. i u prvoj polovini 20. veka, Borisavljevići su znatno doprineli privrednom, prosvetnom i kulturnom razvoju Raške oblasti. Pomagali su, učestvovali u ustancima srpskog naroda i oslobodilačkim ratovima, zalagali se za opstanak srpskog domaćina, za dobru poslovnu saradnju, za ukupan društveni razvoj, zbog čega su uživali veliki ugled među sugrađanima, poslovnim saradnicima i predstavnicima vlasti - ističe kustos Indira Gendžić.

RAZGLEDNICA Sa poseda familije, na Zlataru 1928., Foto Arhiva Muzeja

NA starovlaškoj vetrometini, gde je i goli život bio svojevrsno junaštvo, loza se u teškoćama i dovijanju borila sa alama i vranama Osmanskog carstva. Ipak, uspevali su da pomažu opstanak i obnovu svetinja u Bukoviku, Banji, Mileševi, Pljevljima, otkupljivali su crkvena imanja od Turaka i pribavljali fermane, ali i da podupru podizanje škola i dovođenjem učitelja.

- Krimski rat (1853-1856) najviše je doprineo da pojedini novovaroški trgovci znatno uvećaju svoj imetak kupujući i preprodavajući krupnu i sitnu stoku. U tom poslu prednjačio je Mićo (Timotija) Borisavljević (1815-1871) i njegovi sinovi Vaso, Aleksa i Milan. Trgovačka predstavništva imali su u Skoplju, Mitrovici, Prištini, Prizrenu, Solunu, a različitu vrstu robe su izvozili i u Austriju, Italiju, Grčku, Tursku, Dubrovnik, Nemačku. Pojavljivali su se kao donatori na sajmu kože u Lajpcigu, a potomke školovali u evropskim prestonicama - podseća Gendžić.

KUBURE I SABLjA

Foto Arhiva

 

U VITRINAMA Zavičajnog muzeja od osnivanja 2012. godine su replike dve kubure, koje je vožd Karađorđe poklonio Timotiju Borisavljeviću, prilikom boravka u Novoj Varoši 1809. godine. Jedan od retkih originalnih eksponata je sablja Petra Borisavljevića, pukovnika u Javorskom ratu (1876-1878).

MEĐU poslednjim objektima koje su podigli u zavičaju bile su pilana u selu Draževići, a zatim i centrala iz koje je Nova Varoš krajem tridesetih godina prošlog veka dobila struju. U Muzeju nastoje da se u Narodnoj biblioteci Srbije konzervira knjiga poslovanja Borisavljevića iz 1909. godine, koju su radnici pronašli prilikom seobe iz pilane u Draževićima u pogon "Slogu", a prvi direktor Dušan Nikačević čuvao i pre neku godinu darovao je Muzeju.

ORONULA Kapela Borisavljevića na Zebinovcu, podignuta 1932., Foto Arhiva

U gradu pod Zlatarom uspomenu na znamenitu lozu čuva Borisavljevića sokače, koje povezuje magistralni put i glavnu Karađorđevu ulicu, nedaleko od crkve. Od svih je na gradskom groblju Zebinovac zaboravljena, kako na vratima svedoči natpis "porodična kapela i grobnica Milana M. Borisavljevića, posednika iz Nove Varoši 1858-1932. Podigoše sinovi Milutin i Dušan 1938." Ova dvojica potomaka su se tokom Drugog svetskog rata sa porodicama odselili iz Nove Varoši u Kruševac i Beograd, a imovina je kasnije nacionalizovana.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna