Svakom prišiju po zasluzi i jutjubu

Dragana Matović

05. 04. 2015. u 21:00

U vremenu brzih tehnologija, upotreba imena i prezimena postala izlišna, ali ne i nadimci. Malo koji čovek liči na svoje ime, ali svaki čovek liči na svoj nadimak. Južnjaci su nepogrešivi kada je reč o davanju nadimaka

Сваком пришиjу по заслузи и jутjубу

"KO ide sa nama u kladionicu?", upitao je Stojke svog kolegu.

"Šiško, Gandžula i Gandžulin prijatelj iz Švajcarske."

U vremenu "es-em-esova", "mejlova", "Fejsbuka", "Tvitera", "Jutjuba"... sve se manje ima vremena za nepamtljiva imena i prezimena, koriste se nadimci iz detinjstva ili tek stečeni u novim poznanstvima po kladionicama, klubovima i drugim "blejalištima". Keka Promocija, Teta Baklava, Samohrana, Lenjin, Staljin samo su neki od "nadimaka" koji kruže po beogradskim prijemima, hotelima, godišnjicama, proslavama... I, mada nisu atraktivni kao Mimi Oro, Maca Diskrecija ili Sandra Afrika, po nadimcima i učestalim posetama postali su prepoznatljivi. Među mladima aktuelni su i nadimci Munara, Fanta Kanta, Mjau Mjau, Riđi, Smeškalo, Toti, Koksi, Faca, Frka, Šećer, Baba, Zečić, Žućo, Punjeni, Krelac, Lujka, Maza, Mrmot...

- Nadimci se nisu izgubili - kaže književnik Miro Vuksanović. - Svuda ima ljudi koji hodaju kao metafore. Neko im je dao dodatno ime. Nekad iz naklonosti, češće iz podsmeha koji ne mora da bude zloban. Neko nadimak prisvaja, neko se ljuti. I za takve slučajeve postoje imena. Najlepši i najtopliji nadimci su oni koje nosimo iz kuće. Roditelji biraju imena iz milošte i lepote, puni ljubavi predstavljaju darove koje doživotno nosimo u sebi kao skrivene dukate.

Malo koji čovek liči na svoje ime, ali svaki čovek liči na svoj nadimak, smatra Vuksanović. Nadimci se daju po nekom zanimljivom događaju, obično kada se neko nađe u nebranom grožđu, u neprilici. Ili po pričanju koje se ponavlja, uzrečici, izgledu, po osobinama koje se naziru iako su skrivene.

Inače, Vuksanović je autor knjige "Semolj ljudi". To je azbučni roman u 919 priča o nadimcima.

- Toliko sam ih čuo i zapisao, a potom "tumačio" na književni način - kaže on.

- Svako ime je nastalo po nečijoj karakternoj osobini ili po nečijem izgledu. Neke sam ukrivao da se neuki ne bi prepoznali. Najviše nadimaka ima u sirotnim krajevima, planinskim i kamenjarskim, onamo gde je jedino bogatstvo u rečima. U nemaštini se ljudi zagovaraju izdevanjem imena, pronalascima novih reči i izraza. Tako smanjuju samoću i dokolicu. Tako zavaravaju nemaštinu i svaku muku. Beže u jezik kao najsigurniji zaklon.

Jednog Draškovića, dok je bio dečak, presretao u planini Turčin Bećko. Podnosio je dečaku nož pod grlo, pretio mu, a on je kasnije stalno ponavljao: "Kad je mene Bećko..." Prozvali su ga Bećko, a jedna grana njegovih potomaka uzela je prezime Bećković. Ali, najčešće su lička i hercegovačka neobična prezimena zapravo nadimci. Kruži priča da je profesor Lukić profesorki Guzini dok je bila uz kaljevu peć rekao: "Pazite, koleginice, da vam ne izgori prezime".

U južnoj Srbiji nadimci su jedini znak raspoznavanja, imena koja su dali roditelji su u drugom planu. Mnogi su nadimak nasledili od roditelja, a nove su dobili u preduzećima, školama, kafanama... Evo nekoliko karakterističnih: Džamprdci, Palikuće, Neslana Tarana, Davulika, Gologuzan, Golotrpče, Totošan, Nankusi, Tumanci, Stančičkini, Krkuljci, Lungini...

- Južnjaci su tu nepogrešivi. U Vranju i danas pripadnike starih gradskih porodica ne možete identifikovati po ličnim imenima. Jedino po porodičnim ili ličnim nadimcima. Nema stare gradske porodice bez porodičnog nadimka - kaže pisac Miroslav Cera Mihailović. - Nadimci proizlaze ili iz tradicionalnog porodičnog zanimanja, neke karakteristične fizičke osobine ličnosti, govorne mane..., ali oni pravi, starinski, karakteristični za čitavu familiju proizvod su bogatstva duha ovoga podneblja i odraz složenog i dubokog poniranja u mentalitetske, duhovne, kulturološke, moralne osobine onih na koje se odnose. Nije pravilo da ih karakteriše negativan, pežorativan podtekst ili predznak.

Mnogo znamenitih ličnosti nadimak je dobilo po mestu rođenja. Čuveni dobrotvor Ilija Milosavljević dobio je nadimak Kolarac po selu Kolari kod Smedereva, a kompozitor Stevan Stojanović nadimak Mokranjac po selu Mokranje kod Negotina, odakle potiču njegovi preci. Iliji Garašaninu pravo prezime bilo je Savić, a ono Garašanin bilo mu je po mestu rođenja Garaši kod Aranđelovca.

Svi su znali ko su bili Stari, Marko i Đido. Partizanski nadimci Josipa Broza, Aleksandra Rankovića i Milovana Đilasa i danas se pamte. Većina njihovih saboraca imala je nadimke, koje su prilikom upoznavanja i sami koristili: Svetozar Vukmanović - Tempo, Dušan Petrović - Šane, Slobodan Penezić - Krcun...

- U narodu govore da je Tito dobio nadimak jer je naređivao: "Ti ćeš to, a ti to.." Đoković je Nole po tepanju od Novak. Dušan Radović je samo Duško. Političar, dakle, dobija nadimak iz strogosti i konspiracije, a omiljeni sportisti i umetnici iz odanosti i poštovanja - primećuje Miro Vuksanović. - Sadašnji političari imaju samo jedno ime. I to im je mnogo. I nadimak se mora zaraditi.

ZMAJ, STERIJA, ČKALjA...

Da nije nadimaka, teško da bi pogodili o kome se govori kada čujemo Jovan Jovanović ili Jovan Popović. Prvi je sebi dao nadimak po 3. maju (pisano zajedno Zmaj), danu kada je u Sremskim Karlovcima 1848. proglašena Srpska Vojvodina, a drugi je uz svoje ime dodao nadimak Sterija po ocu (Sterijin). Sa druge strane, dovoljno je reći Mika Alas, Čkalja, Tozovac, Cune, Čobi, Bajaga, Čorba, Minimaks, Moljac, Kockica, Piksi, Pižon ... i da znamo o kome se govori...


SAME SEBI "KREIRAjU"

RAZNIM starletama i onima koje sebe smatraju pevačicama, nije potrebno konkretno zvanje, zato što imaju - pompezni nadimak. Mnogi kažu da je u Srbiji najbolje zanimanje biti anonimus sa zvučnim umetničkim imenom. Umetničko ime Sandre Prodanović spoj je njenog pravog imena i prve pesme "Afrika", koje se, kao ni onih posle te, gotovo niko ne seća. Milica Živanović postala je popularna posle učešća u "Prijemu za starlete". Na pitanje koja je najveća ptica na svetu, rekla je: "Oro" i tako dobila umetničko ime Mimi Oro. I Senada Nurkić kaže da je pevačica. Nadimak Maca je dobila, kako kaže, od kolega. Što se "Diskrecije" tiče, sama je tvorac svog nadimka. U jednoj emisiji, dok je pričala o oženjenim muškarcima, rekla je da niko od njih koji joj dolaze nije ostavio svoju ženu. "Nema potrebe za tim. Diskrecija je zagarantovana", otkrila je Maca Diskrecija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije