Nadimak važniji od imena
17. 12. 2011. u 20:57
U mnogim krajevima Srbije do danas se zadržao običaj drugog “krštenja”- davanja nadimaka
BUCA, Bosanac, Pevac, Pop, Dragče, Beli, Fića, Ćora, Šljiva, Robija, Mrki, samo su neki od nadimaka na koje se odaziva na hiljade ljudi u Srbiji. Ne tako davno bilo je teško zamisliti muškarca, a da pored krštenog imena i prezimena nema i nadenuto ime. U krajevima zapadne i južne Srbije do danas se zadržao običaj drugog “krštenja”, pa tako mnogi tokom života “izgube” kumovo ime, a okolina ih prepoznaje samo po nadimku.
- Nadimci se obično dodeljuju po milju i dragosti neke osobe, ali neretko i po animozitetu - priča etnolog Dragomir Antonić. - Naš narod je maštovit, pa se drugo ime dobije po fizičkoj ili karakternoj osobini, izvedenicama iz imena i prezimena, po nasledstvu, od oca ili dede. Učestalo je da se neko zove i po geografskom poreklu.
Ovaj stručnjak, zajedno sa geografom Vesnom Pehrat i psihologom Đurđijom Antonić, u saradnji sa Ministarstvom kulture, poslednju godinu je posvetio istraživanju fenomena nadimaka u selu Donja Vrbava. Na uzorku od 135 porodica pokušavaju da odgonetnu ovo, kako kažu, nacionalno blago.
Teško je utvrditi kada je izmišljen prvi nadimak. U našoj istoriji mnogi vladari su ih imali. Iz loze Nemanjića, najpoznatiji je car Dušan, koga je narod zbog ratnih uspeha prozvao Silni. Njegov sin Uroš među podanicima je dobio pogrdni naziv Nejaki, po kome ga i pamtimo više od šest vekova.
- Možete ostati bez kuće, imanja, svega što imate, ali vas nadimak u lokalnoj sredini prati do groba - objašnjava Antonić. - Ima onih ljudi koji sami sebi udele nadimak u nadi da će biti dominantniji u odnosu na svoje ime.
Veliki broj Srba, na svojim nadgrobnim pločama, pored imena i prezimena ukleše i nadimak. Da se zna koji je!
Prema rečima geografa Vesne Pehrat, nadimci se prenose od starina, sa kolena na koleno, a pojedinci imaju i više nadimaka.
- Oni su nematerijalno blago, nastalo karakterišući narod i njegov način života. Koliki značaj imaju govori i činjenica da se u selima pokretna i nepokretna imovina prepoznaje po nadimcima, pa imamo Kovačevu vodenicu, Perinu šumu, Buzdin traktor - priča Pehrat.
Ovaj stručnjak iz muzeja Rudničko-takovskog kraja smatra da urbanizacijom i nadimci polako izumiru.
FIĆE I MERDŽE
NEKADA, od milja, gotovo svaki model automobila dobijao je svoj nadimak, što danas nije slučaj. Junak nacionalne klase bio je “fića”, zastavin model “101” prekršten je u “stojadina”. Model “1300” bio je “tristać”. A simbol uspeha i moći izgovarao se “merdža” ili “mečka”.
Milutin
17.12.2011. 22:14
I sa druge vstrane reke Drine bio je slican slucaj do pre 50-tak godina. Medjutim migracijama u gradove i skolovanjem mladjih ljudi taj obicaj se gasio. Uobicajeni nadimci davali su se po izgledu nekoga ili nekome ko je nosio taj nadimak ranije. Tako u majevickim selima vecina Djordja bilo je 'krsteno' sa nadimkom 'buzadzija' jer je u bio neki Djordjo koji je pravio bozu i prodavao je. Tu su kurjaci, pijevci, krnje, medjedi, lijaci, tukci, cvrce, prce, zelembaci, jarci. pirgaci....
@Milutin - (da nastavim) Zene su manje imale nadimke ali moju, sada pokojnu, babu niko nije znao po imenu, Milka, vec po nadimku Bjelka. Posto su plavuse bile retkost u tom kraju ona je u mladosti od milja nazvana tako i to joj je ostalo do kraja zivota. Cak i mi, njeni unucu, nismo je svi znali pod njenim pravim imenom. Ostali zenski nadimci nisu se mnogo 'lepili' osim ako ih neko iz pakosti nije zvao po sopstvenom izmisljenom nadimku. Kod muskaraca se nasledjivao ocev ili dobijao sopstveni ili oboje.
Komentari (2)