PLANOVI ZA UNIŠTENJE SRBIJE: Uzajamno neprijateljstvo načelnika austrougarskog i nemačkog generalštaba pomoći će progonjenoj srpskoj vojsci

Miloš Ković

17. 02. 2021. u 18:00

SLOM savezničkog iskrcavanja na Galipolju zapečatio je i sudbinu Srbije. Bio je to prvi pokušaj vojski Antante da učine nešto i za nju. Srbija je pretrpela težak udarac trošenjem savezničkih snaga i vremena na Galipolju.

ПЛАНОВИ ЗА УНИШТЕЊЕ СРБИЈЕ: Узајамно непријатељство начелника аустроугарског и немачког генералштаба помоћи ће прогоњеној српској војсци

Konrad fon Hecendorf, načelnik austrougarskog generalštaba

Ovaj poraz umanjiće spremnost, naročito Britanaca, na nove akcije na istoku, uključujući i Balkan. Na Galipolju su korišćene kolonijalne trupe i kolonijalni generali; i balkanski front će biti tretiran na takav način. Pored toga, na Galipolju se pokazala slabost i neusaglašenost planiranja u britanskim i francuskim štabovima, koja će odrediti ratnu sreću Srbije u 1915. godini.

Sudbina Srbije bila je odlučena daleko od njenih granica, mnogo pre napada Centralnih sila na nju, oktobra 1915. godine. Ta odluka nije, međutim, donesena samo u Dardanelima, nego i na beskrajnim prostranstvima Istočnog fronta. Britanci i Francuzi potučeni su na Galipolju; Rusi će, u velikoj nemačko-austrougarskoj ofanzivi, od maja do septembra 1915, biti teško poraženi i potisnuti daleko na istok.

NOVA ofanziva Centralnih sila na Istočnom frontu bila je zamišljena kao akcija spasavanja Austrougarske. Konrad fon Hecendorf, načelnik austrougarskog generalštaba, išao je iz poraza u poraz. Na samom početku rata propao je njegov "Fon Šlifenov plan", kada je, umesto da brzo završi sa Srbijom i sve snage baci protiv Rusa, bio do nogu potučen u Cerskoj bici; Kolubarska bitka biće još veće poniženje njegove balkanske vojske. Mnogo strašniji bili su porazi na ruskom frontu, u Galiciji.

Godina 1915, koja će Centralnim silama doneti velike pobede, za Austrougarsku je, ipak, počela porazima. Za samo tri meseca, Austrougarska je na ruskom frontu izgubila preko 800.000 ljudi. Dok su se Austrougari povlačili iz Galicije, u strahu od ruskog prodora ka Budimpešti, Nemci su, na severu, potiskivali Ruse iz Istočne Pruske. Fon Hecendorf, je uporno i bezuspešno pokušavao da sačuva prestiž i samostalnost pred načelnikom nemačkog generalštaba, Fon Falkenhajnom.

NjIHOVO lično suparništvo i uzajamno neprijateljstvo pomoći će progonjenoj srpskoj vojsci, na Kosovu i u severnoj Albaniji, u novembru i decembru 1915, da predahne i preživi. Falkenhajn je još početkom 1915. predlagao napad na Srbiju, dok je Hecendorf hteo da preventivno udari na Italiju. Ofanziva na Istoku bila je srednje, kompromisno rešenje.

U februaru 1915. Falkenhajn je počeo da sa Zapadnog fronta povlači delove jedinica od kojih će formirati Jedanaestu armiju, udarnu pesnicu prodora na ruskom, potom i na srpskom frontu. General Avgust fon Makenzen je dokazao svoje borbene kvalitete pod Hindenburgovom komandom; sada je postavljen za komandanta "Armijske grupe Makenzen", u čiji su sastav ušle Jedanaesta nemačka i Četvrta austrougarska armija.

Ofanziva na istoku iz 1915. smatra se najvećom pobedom Centralnih sila i najvećim porazom Romanova u Prvom svetskom ratu. Procene broja ruskih vojnika koji su tada izbačeni iz stroja kreću se od oko 1.400.000 do preko 2.000.000. Falkenhajn i Makenzen sada su mogli da se okrenu ka Srbiji.

U BEČU su još od 1907. godine sastavljani planovi okupacije i uništenja Srbije. Računalo se na pomoć Bugarske; jedinu nedoumicu predstavljala je linija kojom bi, na srpskom tlu, bile podeljene austrougarska i bugarska okupaciona zona.

Takvi planovi razrađivani su i posle poraza Austrougarske na Ceru i Kolubari. U decembru 1914. predviđeno je raseljavanje Srba iz oblasti istočno i zapadno od Drine, da bi tu bilo smešteno nemačko, mađarsko i hrvatsko stanovništvo. U Beču i Budimpešti, i posle svih poraza, nisu hteli da odustanu od pripajanja srpskih zemalja uz Savu i Dunav - Mačve, Beograda, Đerdapa - i u dolini Morave, sve do Niša. I ovde je trebalo naseljavati Nemce i Mađare, uništavati srpsku inteligenciju i svoditi Srbe na poljoprivredno stanovništvo. U Crnoj Gori Austrougarskoj bi pripao strateški važni Lovćen sa obalom. Severna Albanija, kojoj bi bili pripojeni Kosovo i Metohija, u svim planovima trebalo je da uđe u austrougarsku interesnu sferu, dok bi Bugarska uzela celu Makedoniju.

UOČI konačnog sporazuma Centralnih sila sa Bugarskom i napada na Srbiju, početkom septembra 1915, one su bile saglasne samo u tome da je srpsko pitanje trebalo zauvek rešiti. Bugari su postigli dogovor sa Centralnim silama da pripoje srpsku Makedoniju, ali i teritoriju Srbije istočno od Velike Morave, celu oblast Južne Morave, kao i područje do Kopaonika, Kačanika i Šar-planine.

BEZ MILOSTI ZA CIVILE

VELIKA ofanziva Centralnih sila na Istočnom frontu, započeta 1. maja 1915. imala je, osim ličnosti glavnokomandujućeg i učešća Jedanaeste armije, niz sličnosti sa napadom na Srbiju, u oktobru 1915. godine. Obe ratne operacije bile su rezultat do tada najtešnje saradnje nemačkih i habzburških trupa, pod jedinstvenom nemačkom komandom. Oslanjale su se na veliku prednost napadača u teškoj artiljeriji. I u Rusiji i u Srbiji Nemci su probijali neprijateljske linije, dok su Austrougari (na srpskom frontu i Bugari), išli za njima. Sličnost je bila i u tome što su vojsku u uzmaku pratile reke civilnih izbeglica; i na ruskom i na srpskom frontu okupator prema civilima i osvojenoj zemlji nije imao milosti.

Konrad fon Hecendorf je, međutim, u Velikoj Bugarskoj naslućivao prepreku u budućem pohodu Austrougarske ka jugoistoku, pa je pokušavao da spreči tako velikodušne koncesije. Srbiju je hteo da izbriše sa političke mape Evrope. Tražio je da Austrougarska proguta i njene poslednje ostatke, pošto bi prethodno Bugarska i Albanija od nje odgrizle svoje delove.

Nasuprot Fon Hecendorfu i predstavnicima vojske, grof Ištvan Tisa, predsednik mađarske vlade, verovao je da će, pripajanjem tolikog broja Srba, uz postojeće srpsko i južnoslovensko stanovništvo na teritoriji Ugarske, Mađari izgubiti etničku prevlast u svojoj polovini Dvojne monarhije.

U PISMU caru Francu Jozefu, napisanom početkom decembra 1915, kada je Srbija već bila okupirana, Tisa je uporno branio prvobitni plan Dvojne monarhije iz jula 1914, da se ostaci Srbije i Crne Gore, posle odvajanja delova koji bi pripali Austrougarskoj, Bugarskoj i Albaniji, ne pripajaju Habzburškoj monarhiji.

"Tako bi, zarad daljeg postojanja Srpstva u obliku nekakve države, preostala Crna Gora, smanjena i odsečena od mora, i istočni deo centralne Srbije - siromašna i uglavnom gola planinska oblast odsečena od vodenih puteva, zatvorena između moćnih suseda, ekonomski potpuno zavisna od monarhije", ponavljao je Tisa.

Ti ostaci Srbije i Crne Gore mogli bi da nastave da žive odvojeno, ili da se ujedine pod dinastijom Petrovića. Mačva i Beograd bili bi pripojeni Ugarskoj, ali bi, da bi se sprečila, kako je Tisa pisao, "velikosrpska infekcija", na njihovu teritoriju, kao i na severne obale Save i Dunava, trebalo naseliti mađarske i nemačke koloniste.

U trenucima sloma Srbije i Crne Gore 1915, car Franc Jozef i dvor bili su bliži planovima Konrada fon Hecendorfa, nego grofa Tise. U tome su imali punu saglasnost bugarskog cara Ferdinanda Saks-Koburškog i njegove vlade. Srbiju je trebalo raskomadati i uništiti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)