FELJTON - MANIPULISANJE JAVNIM RASPRAVAMA: U lovu na lažne botove najpouzdaniji je program "Botometer"

Viola Bakini i Mauricio Teskoni

15. 09. 2021. u 18:00

U JESEN 2019. godine italijanski dnevni list "Il Đornale" optužio je lidere levičarskih stranaka, "od Savijanija do Rencija i Boldrinija", da imaju lažne pratioce.

ФЕЉТОН - МАНИПУЛИСАЊЕ ЈАВНИМ РАСПРАВАМА: У лову на  лажне ботове најпоузданији је програм Ботометер

PODVALA Dve trećine pratilaca pojedinih stranaka ne postoji, Foto EPA-EFEVICKIE FLORES

"Najveći prevarant na "Tviteru" je Roberto Savijano", tvrdi se u članku, navodeći da čak dve trećine njegovih pratilaca ne postoji. To je navodno otkriveno prilikom istraživanja sprovedenog pomoću aplikacije Twitteraudit, besplatnog informatičkog alata, koji se koristi za izradu statističkih podataka o pratiocima naloga na toj mreži, kada je utvrđeno da ovaj pisac ima 1.164.372 lažna pratioca naspram svega 581.313 stvarnih korisnika.

Ipak, alati kakav je Twitteraudit (i slični, kao što su HypeAuditor ili IG Audit) nisu, nažalost, mnogo efikasni u pronalaženju lažnih pratilaca. Oni otkrivaju, pre svega, takozvane nekvalitetne profile, među koje po definiciji spadaju i zapušteni nalozi, koji odavno ne tvituju, kao i oni koji su otvoreni i odmah napušteni, tako da njihovi korisnici nisu stigli čak ni da postave fotografiju na svoj profil (nekada su se nazivali "praznim nalozima" jer su imali crtež istog lika koji je društvena mreža po automatizmu dodeljivala onima koji nisu postavili profilnu fotografiju).

NEKVALITETNIM se smatraju i profili koji prate svega dva do tri korisnika na nekoj platformi. Sve te kategorije spadaju među potencijalne botove, ali uopšte ne mora da znači da to zaista i jesu. Jer, nisu tako retke osobe koje se iz radoznalosti prijave na neku društvenu mrežu, da vide kakva je, a potom je praktično nikada ne koriste. Ili oni kojima posle nekoliko godina dosadi i odluče da se isključe, a ipak ne ugase nalog, već naprosto prestanu da tvituju. Potom, ima i poklonika, nečijih ljubitelja, koji određenu platformu koriste samo da bi pratili svog idola i ne komuniciraju s drugim korisnicima, niti objavljuju bilo šta o sebi. Za sve njih, kao što smo rekli, mogli bismo pogrešno pomisliti da su botovi, iako su ljudi od krvi i mesa. Drugo ograničenje besplatne verzije aplikacije koju je koristio "Đornale" leži u činjenici da se pomoću nje može analizirati samo uzorak pratilaca, te je rezultat neminovno još neprecizniji.

ZAKON PROTIV LAŽNIH NALOGA

STUDIJA Emilija Ferare o lažnim botovima poslužila je kao inspiracija za donošenje novog zakona, jednog od prvih u oblasti botova na društvenim mrežama. Disclosure and Accountability Act, odobren je prvog jula 2019. godine, a u njemu stoji da ukoliko nalog na društvenim mrežama koristi pretežno programirane funkcije, i to čini kako bi propagirao neku političku poruku, mora otvoreno da objavi svoju botovsku prirodu. "To je tek prvi korak, veoma značajan, ali, nažalost, i dalje nedovoljan. Ovo pravilo se primenjuje samo u Sjedinjenim Američkim Državama, a većina botovskih mreža potiče iz drugih zemalja", kaže Ferara, misleći na čuvenu rusku fabriku trolova.

U tu zamku upala je, nekoliko godina pre toga, i Debora Serakijani, poslanica i danas potpredsednica Demokratske stranke, koja je u jednom tvitu nagovestila da vođa  Lige za sever, Mateo Salvini na "Tviteru" ima više od 360.000 lažnih pratilaca. I ona se pouzdala u Twitteraudit i objavila i snimak ekrana s tom analizom.

NJENA optužba nije prošla nezapaženo, ali je poslanica demokrata morala da se suoči s kritikama stručnjaka. U jednom članku u elektronskom časopisu "Open" demantuje se tačnost rezultata njenog istraživanja, pokazujući kako ista takva analiza njenog profila dovodi do jednako upečatljivih rezultata - navodno ispada da je lažna čak trećina njenih pratilaca.

Da nisu svi nekvalitetni profili lažni, znaju i istraživači koji su analizirali pratioce stranačkih lidera na društvenim mrežama tokom italijanskih izbora 2018. godine, strogo vodeći računa da razluče aktivne korisnike (ljude) od neaktivnih korisnika (koji mogu biti kako ljudi tako i botovi) i nesumnjivo lažnih korisnika. Oni preciziraju da je sasvim prirodno da bilo ko ima određeni broj pratilaca iz svih navedenih kategorija, utoliko pre ako je nalog odavno otvoren i pripada nekoj poznatoj ličnosti.

U KATEGORIJU programskih algoritama za otkrivanje (detection) spada Twitteraudit, a to su programi koji kontrolišu aktivnost hiljada profila s ciljem da ustanove da li se iza njih kriju botovi. Način razmišljanja kojim se rukovode najjednostavniji programi za otkrivanje ne razlikuje se od onog koji bi mogao da primeni bilo koji korisnik "Tvitera", ali, postoje i savršeniji alati. Među njima su i softveri za otkrivanje botova koji koriste tehnike mašinskog učenja (machine learning), zasnovane na programskim klasifikatorima koji su naučili da prepoznaju botove po osnovnim karakteristikama profila zahvaljujući uvežbavanju na hiljadama ručno proverenih lažnih i pravih naloga.

Usredsređuju se na analizu svakog pojedinačnog naloga i ispituju sve informacije, od profilne fotografije do broja pratilaca i sadržaja objava.

Taj pristup primenjuje i "Botometer", alat koji danas najviše koriste istraživači u lovu na botove. "Botometer", dostupan je svakome ko, na primer, želi da ispita da li među njegovom publikom na "Tviteru" ima lažnih pratilaca.

NJEGOV tvorac je Emilio Ferara, profesor informatike na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji, kao i jedan od najvećih svetskih stručnjaka za otkrivanje botova. Kada smo posredstvom "Skajpa" razgovarali s njim jedne kasne oktobarske večeri, ispričao nam je kako je otkrio botove u predizbornoj kampanji za predsedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama 2016. godine. "Cilj našeg rada 2016. godine bio je da saznamo kako ti botovi funkcionišu i u kojoj meri mogu negativno da utiču na javnu raspravu, kako bi širili dezinformacije", rekao je pozivajući se na jednu svoju slavnu studiju, koju su preneli najznačajniji svetski mediji. Tom prilikom je, zajedno sa svojim istraživačkim timom, uspeo da dokaže masovno prisustvo botova u okviru američke predizborne rasprave.

NJegov "Botometer" (koji se u to vreme zvao Bot or Not) otkrio je čak 400.000 botova koji su "cvrkutali" o predstojećim predsedničkim izborima, objavivši gotovo četiri miliona tvitova (prilična količina, otprilike petina ukupnog broja poruka na "Tviteru" o toj temi). "Zanimljiv je i podatak", ističe Ferara, "o učestalosti s kojom su pravi korisnici retvitovali objave botova, a ona je jednaka učestalosti retvitovanja objava pravih korisnika. To znači da na polju politike na "Tviteru" bot vredi isto koliko i čovek".

ALATI poput "Botometera" i svih drugih koje opisujemo u ovom poglavlju omogućuju da se stekne izuzetno korisna predstava o količini botova koji pokušavaju da izmanipulišu javnu raspravu, ali, nažalost, nisu kadri da utvrde ko stoji iza takvih akcija. "Domaći ili strani političari, stranke, privatne organizacije i bilo koji pojedinac, s odgovarajućim resursima, mogli bi da pošalju vojsku botova u boj na društvenim mrežama", objašnjavaju istraživači u toj studiji, izražavajući nadu da će u budućnosti moći da se razviju tehnike pomoću kojih se neće razotkrivati samo botovi, već i "lutkari" koji povlače njihove konce (nazivaju ih upravo tako - puppet masters).

SUTRA: U toku je pravi elektronski rat

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (0)

UŽAS NA PECANJU: Zver obezglavila dečaka (15)