"U DANU SMO IZGUBILI OCA I SINA": Glavna sestra KBC "Dr Dragiša Mišović" o pacijentima, strahovima i porukama izlečenih od korone

Ivana Kovačić

19. 12. 2020. u 22:04

OD prvog dana od kada smo počeli da radimo kao kovid-bolnica, strahovali smo da li ćemo imati dovoljno postelja za sve inficirane i koliko će oni da budu teški pacijenti.

У ДАНУ СМО ИЗГУБИЛИ ОЦА И СИНА: Главна сестра КБЦ Др Драгиша Мишовић о пацијентима, страховима и порукама излечених од короне

Foto N. Skenderija

To se nastavilo i sada, u trećem naletu korone, ali ova trenutna situacija je lošija, jer kraj se ne nazire, a imamo duplo više obolelih sestara i lekara nego u prva dva talasa.

PONOSNA NA ĆERKE

NAJVEĆA podrška sestri Nataši su njene dve ćerke.

- U početku epidemije sam imala strah da ne donesem virus kući, međutim, vremenom sam shvatila da i suprug i ćerke mogu to isto da učine, pa sam postala malo opuštenija. Inače, moji najbliži imaju razumevanje za moj posao, a ćerke su mi posebna podrška. Srce mi je puno kad mi kažu koliko su ponosne na mene.

Ovim rečima započinje razgovor, za "Novosti", Nataša Bogunović, glavna sestra Kliničko-bolničkog centra "Dr Dragiša Mišović" u Beogradu, kojoj radna nedelja traje šest dana, od sedam ujutru, a u smeni je neretko po 10 do 12 sati.

- Iskreno da kažem, mi u prvom krugu korone nismo znali sa kakvom bolešću se srećemo - priča nam iskreno Nataša.

- Mi smo hirurške sestre koje odlično poznaju intenzivnu negu, ali se nismo susretale sa zaraznim pacijentima. Tako da je za nas bilo iznenađujuće kojom brzinom ide ta bolest, koliko je nepredvidiva i kako za kratko vreme može da se završi fatalno.

Nataša kaže da je prethodnih meseci videla mnoga lica kovida, ali da ova bolest ne prestaje da je iznenađuje:

BORBA Lekari mesecima na prvoj liniji fronta, Foto V. N.

- Deprimirajuće je to što ishod infekcije virusom korona nema veze sa tim da li neko ima komorbiditete ili ne, da li je mlad ili star. Mi smo se u prvom talasu spremili za stariju populaciju, međutim, brzo smo shvatili da je ovo bolest koja ne bira godine, ne bira pol, niti koliko je čovek fizički jak. Zato osećamo veliku odgovornost da svakome kome je potrebno omogućimo bolničko lečenje. Svako jutro nakon vizite dobijam informacije da li ima ili nema slobodnih mesta, a vrlo dobro znam koliko pacijenata čeka prijem.

KRATAK ODMOR

NA odmoru je sestra Nataša Bogunović bila između prvog i drugog talasa epidemije.

- Imala sam deset dana na raspolaganju, prvih pet sam provela na Zlatiboru, ali sledeće nedelje sam već morala u nekoliko navrata da svratim do Klinike da završim neki posao - kaže Nataša, i dodaje da sada i da joj se ukaže prilika za odmor ne zna kako bi ga iskoristila.

Gde će koji pacijent da bude premešten, koliko ima slobodnih mesta, gde će ko da bude primljen, da li svi aparati rade, da li ima dovoljno zaštitne opreme - samo su neke od obaveza naše sagovornice:

- Cela organizacija i odgovornost sprovođenja ovog posla je na leđima tehničara i sestara.

Ponosna sam koliko su moje kolege i koleginice pokazale profesionalnost, koliko su angažovani i ne žale se. Ali, priznajem da se sada već naziru umor i strah. Mnogi su već preležali koronu i iscrpljeni su, pogotovo što je sada mnogo više zaraženih. Naročito to važi za bolnice gde su lečeni srednje teški i teški pacijenti, kao što je slučaj sa našom ustanovom.


Sestra Nataša ne krije da je očekivala da će treći nalet virusa korona biti lakši, jer je verovala da su ljudi za ovih devet meseci shvatili da bi trebalo da se čuvaju:


- Nažalost, mnogi se i dalje ne obaziru na mere. Pri tome ovo ne kažem da bih apelovala da brinu o nama zdravstvenim radnicima. Mi smo tu, pa smo tu, i samo radimo svoj posao za koji smo plaćeni. Ali, ljudi bi trebalo da brinu o sebi i o svojim najbližima, jer čitave porodice leže kod nas na klinici. Desilo se da smo u jednom danu izgubili i oca i sina. Kada to čovek doživi, shvati koliko jedan virus može da ga porazi. Najteže je kada izgubimo pacijenta. Jer, koliko god smo mi profesionalni, ne možemo da se naviknemo da učestvujemo u reanimaciji i da pri tome izgubimo bitku. Pogotovo kada je o mladom čoveku reč.


Otpust pacijenta kući, za svakog zaposlenog u kovid-bolnici je najveći uspeh.


- Dešavaju se i lepe stvari, a to je kada se pacijenti oporave i odu kući - sa osmehom na licu priča sestra Nataša.

- Pišu nam mejlom, šalju pozdrave i reči podrške. Najsimpatičnija su deca koja šalju crteže zahvalnosti, jer smo brinuli o njihovim bakama i dekama. Pacijenti iz unutrašnjosti neretko nas zovu i u svoj dom da se odmorimo i da nam budu domaćini. To je lepša strana našeg posla i takvi gestovi nas zaista obraduju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZAPAD TO NIJE OČEKIVAO: Vladimir Putin izdao naređenje zbog kog Rusija više neće biti ista