SAMSON RUŽENCEV ZA "NOVOSTI": Moji uzori su Kirilenko i Šved, a obožavam Jokića

Grujica Kelić

11. 02. 2022. u 10:01

NEMOJTE da se začudite ako Rusija posle nekoliko godina hijatusa vrlo brzo ponovo bude imala igrača u najjačoj košarkaškoj ligi sveta. Jer, mladi Samson Ružencev (20) je početni korak ka ostvarenju tog cilja već napravio odlukom da svoje prve profesionalne trenutke napravi u Megi, ekipi koju sa svih meridijana bije glas kako je najpoželjnija destinacija za košarkaške talente.

САМСОН РУЖЕНЦЕВ ЗА НОВОСТИ: Моји узори су Кириленко и Швед, а обожавам Јокића

FOTO: M. Vukadinović

Posle školovanja u Americi, novom beku novobeogradskog tima nije trebalo mnogo da se prilagodi evropskoj košarci i njenim zahtevima. U razgovoru za "Novosti" pored rezimea

dosad urađenog, govori o svom prvom kontaktu sa igrom u koju se zaljubio, uzorima na koje je naišao usput, kao i konačnom cilju da se jednog dana otisne preko bare.

Rezultati koji su postignuti na polovini regularnog dela ABA lige, s obzirom na mladost, time i neiskustvo, kao i činjenicu da je tim doživeo velike kadrovske promene od prošle takmičarske godine, mogu da se podvedu pod zadovoljavajuće. Tako, barem, rezonuje naš sagovornik.

- Mislim da smo kao tim odradili dobar posao do sada, na sredini smo tabele (sedmo mesto), naravno da želimo da budemo na pozicijama koje vode u plej-of, ali idemo utakmicu po utakmicu, dan po dan. Konkurencija je velika, liga je dosta jača ove sezone, ali verujemo da možemo ispuniti željeni cilj - ističe na početku priče Ružencev.

U EVROPI POTREBAN MOZAK

RAZLIKE između američke i evropske košarke su jasno vidljive, pogotovo za nekog ko se kao Samson oprobao u obe.

- Igra ovde je mnogo više okrenuta taktici, traži vam da više upotrebite mozak i bolje razumete i vidite stvari na terenu. U Americi se više oslanjaju na atletske sposobnosti pojedinaca, tako da se košarka bazira na individualnom pristupu.

Na individualnom nivou, iskra zadovoljstva takođe preovladava, iako i sam zna da prostora za napredak ima u izobilju.

- Srećan sam što sam prešao u Megu, na ličnom planu takođe zasada sve ide kako treba. Letos sam razgovarao sa mojim agentom koji mi je preporučio ovaj klub kao mesto koje je najidealnije za razvoj mladih igrača. Nisam dugo razmišljao, brzo sam doneo odluku koja se ispostavila kao prava.

S obzirom na to da je u srpsku prestonicu stigao sa sunčane Floride, navikavanje na novu sredinu bilo je potrebno.

- Stvarno mi se sviđa ovde, u početku mi je bio potreban period privikavanja, okruženje je dosta drugačije od onog koje sam imao prvo u Rusiji, pa onda i u Americi. Dopada mi se Beograd, grad je savršen za mene, daje mi priliku da se potpuno fokusiram na košarku koja i jeste moj posao - napominje Samson.

Najbolju partiju ostvario je na najzahtevnijem gostovanju, protiv Partizana kojem je ubacio 20 poena, a posle meča je istakao da je o jednom takvom trenutku sanjao odmalena.

- Pošto mi je ovo prva seniorska sezona, pobediti jedan od najboljih timova u ligi i zemlji na njihovom terenu kada to niko nije očekivao je velika stvar za mene. Uopšte naći se u prilici da u jednoj dramatičnoj završnici pobediš veliki tim je za mladog igrača vrlo važno. Pritom, moj otac je bio prisutan u hali što je svemu dalo samo dodatan značaj.

Sa trenerom Vladom Jovanovićem ima otvoren odnos, a svaki sekund treninga koristi da što je više moguće nauči.

- Trener Jovanović je sjajan, proveo je duži period i u Rusiji (Lokomotiva Kubanj prim. aut.) tako da zna određene stvari o mojoj zemlji i kulturi. Imamo odličan odnos na i van parketa. Svakodnevno učim od njega, on je jedan od najzaslužnijih za moj napredak od kada sam došao u Beograd, ne samo na igračkom već i ljudskom planu - jasan je mladi Rus.

Momak rodom iz Mitiščija, grada nedaleko od Moskve, veliki deo svog odrastanja proveo je u Americi, završivši najpre Hamilton Hajts, hrišćansku akademiju, a onda je godinu dana bio na uglednom Florida stejt univerzitetu.

- Tri godine sam pohađao srednju školu tamo, dok sam godinu dana proveo na koledžu. Zbog pandemije virusa korona, nije bilo moguće prisustvo navijača, a iskustvo koledž košarke se bazira upravo na tome. Međutim, i pored toga odatle nosim lepe uspomene, dosta toga sam naučio, bio u velikom programu, ali sam odlučio da je za moju budućnost bolje da karijeru započnem u Evropi.

Odlazak u Ameriku je po njegovim rečima bio porodični izbor.

- To je bio san mojih roditelja i mene od samog početka, jer smo smatrali da je košarka tamo na najvišem mogućem nivou i da ću upravo u tom programu najbolje napredovati. Svaka odluka se vrtela oko košarke - naglašava Ružencev.

Veruje da će se sledeći put tamo vratiti kao novodraftovani ruki jedne od NBA ekipa.

- To je moj san, zato sam i došao ovde. Glavom sam u sadašnjosti, pokušavam da pomognem timu što više mogu, a videćemo šta nosi budućnost. Iskreno, nisam siguran kada ću izaći na draft, tu je najbitnije pogoditi "tajming". Kada osetim da je došlo pravo vreme za taj korak, prijaviću se, to može i u skorijoj i u daljoj budućnosti.

Podatak da je zasada tek 11 Rusa bilo deo najjače lige sveta, i da bi upravo on mogao da podeblja taj broj, za Ruženceva predstavlja veliku motivaciju.

- To bi bilo ostvarenje snova, pogotovo zato što je malo igrača dosad tako nešto ostvarilo, a onih koji su ostavili trag još manje. To bi imalo veliki značaj za mene i moju zemlju, sigurno i za nove klince koji bi imali na koga da se ugledaju kao što sam ja imao - dodaje Samson.

Upravo su njegovi igrački uzori ostavili pozamašnog traga preko Atlantika, a Ružencev je odrastao gledajući njihove majstorije.

- Igrači na koje sam se ugledao su zasigurno Aleksej Šved i Andrej Kirilenko. Njihove karijere u NBA i Evroligi su putokaz za sve nove košarkaške naraštaje u Rusiji. Takođe, način na koji su igrali, to jest igraju je zadivljujući. Pored njih, oduvek sam se karakterno divio Dirku Novickom. Za mene je on najbolji Evropljanin koji je igrao u NBA. Jedino Jokić može da ga dostigne, na putu je da to učini. On je takođe neverovatan, čini čuda, obožavam da ga gledam, a posebno je sjajno videti da je izašao iz Meginog sistema - ističe mladi Rus.

NIGDE NEMA OVAKVIH NAVIJAČA

VEĆ je imao prilike da igra protiv Crvene zvezde i Partizana, crno-bele i savlada. "Večito" rivalstvo dva tima mu je dobro znano.

- Naravno da sam čuo o rivalstvu, upoznao sam dosta srpskih momaka na koledžu, čak mi je i cimer bio Srbin, Uroš Plavšić. Igrao je za Tenesi, a zanimljivo da je i on jedno vreme bio u Megi. Ali jedno je slušati o tome, a nešto sasvim drugo doživeti to. Srbija je praktično podeljena na Crvenu zvezdu i Partizan, takvih navijača nema nigde, to je sigurno. Neki od njih mi bukvalno kažu da su spremni da umru za svoj klub. To je ludilo - smeje se Ružencev.

Sa čuvenim "AK-47" imao je čak i prilike da proćaska.

- Imao sam prilike dvaput da razgovaram sa Kirilenkom, prvi put kao klinac kada je došao u moju školu. Drugi put je bilo prošlog leta kada sam bio pozvan u reprezentativni kamp. On je bio tamo kao predsednik Saveza, kratko smo popričali, rekao mi je da se nada kako je velika budućnost predamnom, kako u NBA ligi tako i u nacionalnom timu.

Kada govorimo o prvom kontaktu sa igrom pod obručima, on je za junaka naše priče došao spontano.

- Imao sam 11 godina, to je zapravo smešna priča. Znate, moj otac se u mladosti takođe bavio košarkom (igrao do 19. godine), ali za to nisam znao dugo vremena jer mi nije govorio o tome. Oduvek sam mislio da je tenis njegov sport jer je njega igrao dok sam bio mali. Trener jedne škole košarke je došao u moj razred i pitao da li ima zainteresovanih i ja sam se prijavio. Došao sam na prvi trening i odmah mi se dopalo. Kada sam saznao da i moj otac ima košarkašku prošlost, on je počeo da me trenira i podučava. Tada sam se zaljubio u ovu igru.

Za kraj smo ga pitali da opiše sebe kao košarkaša i ono što on donosi svaki put kad kroči na parket. Posle kraćeg razmišljanja je prilično samouvereno izustio.

- Nastojim biti univerzalni tip košarkaša, takozvani olraund igrač. Mogu da jednako doprinesem u ofanzivnom kao i defanzivnom delu. Imam dobar šut sa poludistance i za tri poena, aktivan sam u skoku, mogu i da ukradem loptu, posebno sam dobar u tranziciji, a ono što je moj "trejdmark" jeste energija sa kojom menjam ritam meča - zaključuje Ružencev.

DEBI MOŽDA VEĆ U FEBRUARU

BIO je Ružencev u više navrata deo mlađih reprezentativnih selekcija, a na seniorski poziv sa nestrpljenjem čeka.

- Nadam se da ću dobiti poziv ovo leto, ko zna možda već i u februarskim "prozorima". Voleo bih da igram i predstavljam svoju zemlju, to se ne dovodi u pitanje.

BONUS VIDEO: DOMINACIJA: Prvih sedmorica skakača u NBA ligi u ovom trenutku su Evropljani!

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna