ZABLISTALI TOKOM JEDNE SEZONE PA PALI U ZABORAV: Jednom su zasijali, pa nestali

SVI znaju "Makarenu", ali niko ne zna ko je peva. Isto važi za još nekolicinu pesama čiji su stihovi i taktovi opšte poznati, ali imena i biografije autora nisu, jer osim tih hitova nisu ništa više značajno napravili u karijeri.

ЗАБЛИСТАЛИ ТОКОМ ЈЕДНЕ СЕЗОНЕ ПА ПАЛИ У ЗАБОРАВ: Једном су засијали, па нестали

Foto AP

U popularnoj kulturi, takve pojave zovu čuda od jednog hita (One Hit Wonder), a slične primere možemo pronaći i u fudbalu, gde su igrači ili čak timovi jednu sezonu zasijali, pa posle nestali. Ovo je samo prisećanje na neke od najpoznatijih.

Najsvežiji primer koji bi mogao da padne na pamet ljubiteljima loptanja jeste Migel Perez Kuesta ili kraće Miču. Španski napadač je u sezoni 2012/2013. prešao put od anonimusa do najvećeg otkrovenja Premijer lige, u kojoj je sa 18 golova bio peti na listi strelaca, a Svonsi je odveo do, za njihove standarde, visokog devetog mesta.

Međutim, posle toga su počeli problemi sa povredama, Miču više nikada do kraja karijere nije prebacio više od šest golova u jednoj sezoni, a karijeru je okončao 2017. u dresu Real Ovijeda u 31. godini.

Slično dostignuće, samo na malo višem nivou, imao je čuveni Edinaldo Batista Libanio, poznatiji kao Grafite, koji je u tandemu sa Edinom Džekom u sezoni 2008/2009. doneo Volfsburgu senzacionalnu titulu u Bundesligi.

Grafite je postigao 35 golova u svim takmičenjima, što više nikada nije ponovio. Ostao je u zeleno-belom dresu još jednu sezonu, zatim otišao u arapski svet, gde jeste imao sezone sa dvocifrenim brojem golova, ali daleko je to od ozbiljnog evropskog fudbala.

Nešto stariji navijači prisetiće se Olega Salenka, čija je zvezda nakratko blesnula pa brzo utihnula. Salenko se 1994. našao u sastavu Rusije na SP u SAD i eksplodirao na utakmici protiv Kameruna, na kojoj je postigao pet pogodaka, zatim i realizovao penal protiv Švedske.

DAO GOL DINAMU, PA "ISPARIO"

DOMAĆI primer je onaj Dragana Isailovića, koji je obukao dres Partizana u sezoni 1997/1998. i postigao 13 golova. Jedan od njih je posebno upamćen - onaj za pobedu zagrebačkoj Kroaciji, sadašnjem Dinamu, u prvom kolu kvalifikacija za LŠ (1:0, revanš 0:5). To je, inače, bio i prvi sudar srpskih i hrvatskih klubova posle rata. Isailović je posle otišao u Valjadolid, ali nikada više nije uspeo da povrati auru elitnog golgetera, a selio se od Bugarske preko Portugalije do Kipra, gde je i završio karijeru.

Međutim, Rusi nisu prošli grupu, ali je Salenko sa učinkom od šest golova podelio "zlatnu loptu" Mundijala sa Hristom Stoičkovim iz Bugarske. Posle SP, Salenko ne da nije više postigao nijedan gol za Rusiju, već nije dobio ni poziv da igra za nacionalni tim, a na kraju se oprobao u fudbalu na pesku.

SP 1990. u Italiji takođe je izbacilo heroja čiji su plamen ugasili vetrovi nepredvidivosti. Salvatore Toto Skilači je u sezoni 1989/1990. postigao 15 golova za Juventus, zatim i šest golova na Mundijalu. Međutim, posle toga je usledio pad, dao je još samo jedan gol za "azure". Kasnije se preselio u Japan, gde je i okačio kopačke o klin.

NEPONOVLjIVI USPEH GRČKE

U EDICIJU "eksplozija, pa nestanak", ne možemo da ne uvrstimo i reprezentaciju Grčke, čije se osvajanje EP 2004. u Portugaliji i dalje ubraja u prvoklasne senzacije. Na "bunker" i tvrdu igru, Heleni su dogurali do finala sa domaćinom, gde su Nikopolidis, Haristeas i ostali poveli svoj tim do fudbalskog Olimpa, ali posle više nikada nisu bili ni blizu sličnog uspeha.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili