SVETSKI IZLOG SRPSKE UMETNOSTI U GRADU SVETLOSTI: Pola veka Kulturnog centra Srbije u Parizu

Impresionističko plavetnilo pariskog neba večito je, kao moćni artistički magnet, privlačilo srpske umetnike koji su nastojali, i mnogi od njih dostigli, da utisnu svoj originalni pečat u epicentru svetske likovne scene. Uspevali su da donesu svež vazduh Balkana, dah Vizantije, način srpskog likovnog mišljenja, kako je to svojevremeno zabeležio likovni kritičar Vasilije Sujić.

СВЕТСКИ ИЗЛОГ СРПСКЕ УМЕТНОСТИ У ГРАДУ СВЕТЛОСТИ: Пола века Културног центра Србије у Паризу

Foto: Goran Čvorović

 Svi oni koji su se u pariskom stvaralačkom kovitlacu zatekli počev od druge polovine prošlog veka, istovremeno su neizostavno ostavili i neizbrisiv trag u stvaranju slike o našoj zemlji u Kulturnom centru Srbije koji u Gradu svetlosti predstavlja izlog srpskog stvaralaštva, i koji ovih dana proslavlja pedeset godina postojanja.

- Pet decenija prostor Kulturnog centra bio je domaćin hiljadama umetnika i stvaralaca, među kojima su neka od najznačajnijih imena naše umetničke secene. Pariz baštini veliki deo istorije srpske umetnosti i gotovo svi naši najpoznatiji slikari dvadesetog veka živeli su i stvarali u Parizu. Posleratni srpski likovni krug formirao se velikim delom upravo ovde. Danas u Parizu živi i veliki broj naših mladih umetnika i kreativaca, a uloga Kulturnog centra Srbije jeste upravo u tome da ih podrži i predstavi – ističe za "Večernje novosti" direktorka ove institucije Natali Beljanski Popović.

Bata Mihailović, Vladimir Veličković, Ljuba Popović, Petar Omčikus, Miloš Šobajić, Dado Đurić, Milan Cile Marinković, Ljubinka Jovanović, Kosa Bokšan, Marko Stupar, Radovan Kragulj, Đorđe Ivačković, vajar Moma Milovanović, samo su neki od onih koji su svojim delima prikazanim u galeriji Kulturnog centra Srbije u Parizu pokazali kakvo umetničko blago posedujemo.

U "kulturnoj ambasadi Srbije" izlagali su i Jarmila Vešović, Milija Belić, Nenad Žilić. Za bardovima, mlađa garda. Među njima Bogdan Pavlović, Mihael Milunović, Miloš Todorović, Kosta Kulundžić, Filip Mirazović, Marko Velk, Vuk Vidor, Nemanja Mate Đorđević,  Selena Vicković, Katarina Termačić, Maja Marković, Brankica Žilović, Milica Živadinović... Istovremeno, iz Srbije su stizala dela Olje Ivanjicki, Slobodanke Rakić Šefer, Uroša Đurića, Gale Čaki, Milana Tucovića...

Naravno, Kulturni centar nije samo likovna vitrina Srbije. U prethodnih pola veka, upoznali su Francuzi ovde bliže dela Ive Andrića, Danila Kiša, Mome Kapora, Miloša Crnjanskog. Nastupali su tu operske dive, muzičari, reditelji, pisci, književni kritičari. Emitovani su filmovi, organizovane debate, izvođeni koncerti, priređivana upoznavanja sa srpskom gastronomijom, narodnom tradicijom, folklorom.

Ovde su susrete s domaćom i francuskom publikom između ostalih imali Emir Kusturica, Goran Bregović, Nemanja Radulović...

- Njihova imena su već jako dobro poznata francuskoj javnosti. Umetnici su oduvek najbolji ambasadori naše zemlje u svetu. Imamo sreću što je Pariz u prošlosti bio jedna od omiljenih destinacija naših umetnika – ističe Beljanski.

Među onima koji su ostavljali trag u Kulturnom centru Srbije su i kompozitor Ivan Jevtić, ili, na primer, muzičari, sestre Lidija i Sanja Bizjak ili Bojan Zulfikarpašić. Posećivala su nas i velika strana imena kao što su Ameli Notomb, Patrik Beson, Peter Handke, Milan Kundera...

- Najvažnija misija Centra je, i danas kao nekada, jačanje interkulturnog dijaloga, promocija naših kulturnih sadržaja, kao i razvoj saradnje sa francuskim i drugim stranim kulturnim organizacijama. Na taj način se trudimo da nas Francuzi i zapadna Evropa upoznaju. Ako tu dodamo izvanrednu poziciju, sa lokacijom u najužem centru Pariza naspram jednog od najvećih svetskih centara savremene umtenosti "Žorž Pompidu", mislim da, što se tiče vidljivosti, dosta dobro stojimo – naglašava naša sagovornica.

Takođe, Kulturni centar Srbije u Parizu je i nezaobilazno mesto susreta naših ljudi koji žive u gradu na Seni i tu dimenziju, istovremeno sa širenjem zračenja naše kulture prema Francuzima, svakako ne bi trebalo zanemariti. Prema nekim procenama, u Parizu i okolini živi i do sto hiljada ljudi srpskog porekla i mnogi od njih iskoriste priliku da ovde utole žeđ za bogatim umetničkim zbivanjima koji stižu iz matice. Susreti su redovni, nekoliko puta mesečno, a često i više puta sedmično. Ovo mesto poseduje i veliku biblioteku na srpskom jeziku.

Kulturni centar osnovan je 1973. godine, prvobitno kao Jugoslovenski kulturno-informativni centar, sa ciljem da francusku i širu zapadnu međunarodnu javnost upoznaje za kulturnim, umetničkim i naučnim sadržajima zemlje i vrši afirmaciju ugleda u svetu. Posle šest godina, preselio se na adresu gde se i danas nalazi.

- U Parizu danas ima 58 kulturnih instituta sa svih kontinenata, što je najviše od svih gradova na planeti. Kulturni centar Srbije je jedan od osnivača Foruma stranih kulturnih centara i instituta u Parizu. Takođe nastavlja tradiciju prisustva u značajnim pariskim prestižnim i poznatim kulturnim manifestacijama kao što su "Džezikolors", Nedelja stranih kultura i Svetski dan muzike – podvlači Natali Beljanski.

Dodaje da se uz podršku države Srbije, vrši brižljiv izbog umetnika kao prioritet i osnov rada, a da ministarstva spoljnih poslova i kulture prepoznaju Centar kao važan prostor podizanja ugleda Srbije u svetu i jačanja javne diplomatije.

Trenutno je akcenat staljen na proslavu pola veka postojanja.

-  Obeležavanje ovog velikog jubileja započeće 26. maja i trajaće godinu dana. Imajući u vidu da su ovakvi događaji uvek ujedno i povod za retrospekciju, ali i za iniciranje novih izazova i inispiracija, Kulturni centar Srbije će se tokom programske sezone sećati onih koji su bili deo duge i bogate istorije ovog mesta, ali i predstaviti viziju svoje budućnosti – kaže direktorka.

Početak obeležavanja pedesete godišnjice biće označen otvaranjem izložbe "Sava Šumanović i evropski realizmi između dva svetska rata", koja se organizuje u saradnji Spomen-zbirke Pavla Beljanskog i Galerije Matice srpske iz Novog Sada pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Upravo je Sava Šumanović bio jedan od onih umetnika koji su među prvima stigli u evropsku prestonicu kulture i tu ostavili neizbrisiv trag, kao što su to pre njega učinili Nadežda Petrović i Paja Jovanović, a zatim, između dva rata, Milo Milunović, Marko Čelebonović, Milan Konjović, Petar Lubarda, Peđa Milosavljević...

- Redovan godišnji program je u toku i o njemu se javnost može informisati putem našeg redizajniranog sajta i preko društvenih mreža. Trenutno planiramo i program za 2024. godinu kada će u Parizu biti održane Olimpijske igre. S obzirom na to da će Pariz u tom momentu biti centar sveta, a pozicija našeg centra omogućuje veliku vidljivost, veoma je važno da se u tom periodu predstavimo na najbolji mogući način – zaključuje naša sagovornica.

VIZUELNI IDENTITET

U centru naglašavaju da će novi vizuelni identitet i jaka programska sezona, arhivska dokumenta i veliki međunarodni projekti saradnje obeležiti godinu jubileja.

POČINjE SA SAVOM ŠUMANOVIĆEM

Na postavci o Savi Šumanoviću, kojom započinje godinu dana obeležavanja poluvekovnog jubileja Kulturnog centra, predstaviće se i najnoviji rezultati istraživanja koji pokazuju Šumanovićevu povezanost sa francuskom kulturom i internacionalnom pariskom scenom. Autorka izložbe je Milana Kvas, upravnica Spomen-zbirke Pavla Beljanskog. Takođe, tokom trajanja izložbe, biće organizovana i predavanja istoričarke umetnosti Gordane Krstić Faj i projekcije filmova o Savi Šumanoviću, a planira se i promocija publikacije "Sava Šumanović i evropski realizmi između dva svetska rata" u izdanju Spomen-zbirke Pavla Beljanskog.

Foto: Goran Čvorović

Kulturni centar Srbije u Parizu

Foto: Goran Čvorović

Natali Beljanski Popović

Foto: Goran Čvorović

Oni brinu o radu Centra: Natali Beljanski Popović, Diana Koprivica, Bojana Ćuća i Nenad Milosavljević

Foto: Goran Čvorović

Vernisaž

Foto: Goran Čvorović

Sa otvaranja izložbe

Foto: Goran Čvorović

Interesovanje

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)