KORAČNICA SIMBOL BOGATE KARIJERE: Književnik, publicista i diplomata Miloje Pavlović Kavaja biće sahranjen u Aleji velikana

D. MATOVIĆ

12. 10. 2020. u 09:45

MENI su mnogi rekli, poznati političari, javne ličnosti i prijatelji: bio si direktor Sava centra, direktor Kulturnog centra u Njujorku, napisao ove i one knjige, uradio ovo i ono, ali ćeš ostati upamćen, ako sudbina hoće, samo po "Maršu na Drinu".

КОРАЧНИЦА СИМБОЛ БОГАТЕ КАРИЈЕРЕ: Књижевник, публициста и дипломата Милоје Павловић Каваја биће сахрањен у Aлеји великана

Foto privatna arhiva

Možda su u pravu, ispričao je u jednom intervjuu književnik, publicista i diplomata Miloje Popović Kavaja (1936 - 2020), tvorac stihova za čuvenu pesmu Stanislava Biničkog koji je preminuo pre dva dana u Beogradu.

Pisac legendarnih stihova koračnice "Marš na Drinu", koji je rođen u Beogradu, a otvoren duh poneo je iz Pljevalja gde je proveo detinjstvo, ostavio je za sobom još veliki broj dela. Napisao je četrdesetak knjiga, ovenčan je priznanjima za pesnička dela i u SAD, nosilac je Ordena Narodnog heroja Alžira. Dugogodišnji novinar, a potom politički funkcioner, za više od sedam decenija života, bio je građanin sedam država, a obišao je više od 70 zemalja.

Kao dvadesetosmogodišnji mladić, na pedesetogodišnjicu Cerske bitke, napisao je stihove za kompoziciju Stanislava Biničkog. Tada je bio predsednik KUD "Ivo Lola Ribar".

- Hor je hteo da izvede delo velikog kompozitora. Ne znam odakle mi hrabrosti, ali sam napisao stihove. Trebalo je napisati reči koje će se pevati uz originalni ritam marša, sadržati sve ono što je inspirisalo autora kompozicije i dočarati duh tog vremena - govorio je Popović. - Reči su morale da budu u duhu herojske borbe srpskog naroda.

PSEUDONIM

KNjIŽEVNI pseudonim Kavaja uzeo je po lancu knjižara "Braća Kavaja" koji je pre Drugog svetskog rata držao njegov otac, napisala je Jasna Jojić Pavlovski, autorka knjige "Marš na Drinu - Veliki rat pretočen u pesmu". Uzeo ga je na 70. rođendan da ne bi, kako je rekao, umro sa istim imenom s kojim je i rođen. To mu je delovalo dosadno.

Foto privatna arhiva

Pošto su prve reakcije bile izuzetno povoljne, produkcija RTB snimila je ploču na kojoj uz muzičku pratnju Miodraga Jašarevića i orkestra "Carevac", "Marš na Drinu" peva Ljubivoje Vidosavljević.

- Sad kad razmišljam o toj pesmi, imam utisak kao da mi je neko izdiktirao tekst - govorio je Popović. - Jer, šta je Stanislav Binički želeo da kaže svojom muzikom? Čini mi se upravo ovo. Osećao sam i bio svestan da, kako vreme prolazi, raste ugled melodije Biničkog, kojoj su reči dale dodatni pogon.

Godinu dana nakon što je napisao stihove "Marša" objavio je prvu knjigu - "Studenti i politika" za taj period jednoumlja bilo je revolucionarno delo. Popović je još u detinjstvu zavoleo novinarstvo, ali pravi iskorak u ovu profesiju napravio je posle priča iz Alžira koje su ga odvele u "Politiku". Odatle odlazi na mesto savetnika za štampu i kulturu Izvršnog veća Srbije, a potom u Njujork, gde je bio direktor Informativno-kulturnog centra Jugoslavije, a zbog "Poeme o Njujorku", proglašen za pesnika godine te metropole.

NIKADA NIJE POSTALA HIMNA

NEKOLIKO puta je pesma "Marš na Drinu" bila predlagana i za zvaničnu srpsku himnu. Pesma "Bože pravde" tada se nije ni pominjala, ali su polemike oko toga da li jedna pesma koja se, pre svega, izvodi u kafanama, može da bude himna, bile gotovo identične i početkom sedamdesetih (kada su pokrenute rasprave da svaka republika treba da ima i svoju svečanu pesmu) i devedesetih godina (kada je trebalo izabrati himnu).

Raspravljalo se i u parlamentu, a 1992. održan je referendum. Najveći broj glasova dobio je "Marš na Drinu", ali i pored toga u konačnom ishodu izabrana je "Bože pravde".

Po povratku u Beograd, Popović je postao prvi generalni direktor Sava centra, a karijera ga je zatim vodila do mesta u saveznoj vladi. Razočaran raspadom države, opet je otišao u Ameriku, ali se 1996. vratio.

Zahvaljujući njegovom angažovanju osnovan je Legat gradonačelnika Beograda Branka Pešića, a i on je deo svoje zaostavštine darovao "Adligatu". Na inicijativu Udruženja književnika Srbije i Udruženja "Adligat" biće sahranjen u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)