"NOBEL" POSTAO NOĆNA MORA: Luiz Glik i dalje u neverici zbog odluke Švedske akademije
DODELA Nobelove nagrade za književnost za 2020. godinu američkoj pesnikinji Luiz Glik (77) iznenadila je mnoge u književnom svetu, ali, čini se, nikog kao samu dobitnicu.
Foto: AP
Telefon joj, kaže, nije prestao da zvoni od trenutka kada je Švedska akademija saopštila svoju odluku, svi traže njenu pažnju i društvo, a za jednog usamljenika to je, po njenim rečima, "prava noćna mora".
Glikova se s maskom na licu pojavila pred novinarima koji su je, po objavi o dodeli "Nobela", u velikom broju čekali ispred njenog doma u Kembridžu (državi Masačusets) i u kratkoj izjavi poručila da "oseća radost, zahvalnost, ali i uznemirenost".
Iako je reč o jednoj od najpriznatijih i najnagrađivanijih američkih pesnikinja, Glikova živi dosta povučeno, a o svojoj poeziji govori samo u društvu porodice, prijatelja i svojih studenata na Jejlu, dok novinare izbegava. Ipak, učinila je ustupak, pa je "Njujork tajmsu" dala prvi intervju kao nobelovka.
- Bila sam šokirana da su izabrali američku pesnikinju, belkinju. Ljudi kažu da sam skromna, ali nisam, samo razmišljam da dolazim iz zemlje o kojoj se danas ne govori najbolje, da sam belkinja, i da su Amerikanci već uzeli sve "Nobele" ove godine. Zato je izgledalo malo verovatno da ću morati da se nosim sa ovim - kazala je Luiz Glik.
Novinarki je otkrila da je nedavno završila zbirku pesama, a na pitanje o čemu govore novi stihovi, odgovorila je - "o slomljenoj duši".
- Mnogo je tuge u ovoj mojoj knjizi, ali ja pišem o smrti otkako sam naučila slova. Da, znam, baš sam bila zabavna devojčica - našalila se nobelovka. - Mislim da moja opsesija smrtnošću potiče od šoka kada sam u ranom detinjstvu otkrila da ovaj naš život nije zauvek!
STRAH OD UKOPA
U praznom polju, ujutro,
telo čeka da bude pokopano.
Duša sedi kraj njega, na maloj steni -
ništa ne dolazi da joj ponovo podari oblik.
Pomisli na usamljenost tela.
Mereći u noći koracima ostriženo polje,
njegova senka se uvija tu
uokolo njega.
Kako dug put.
I već ni udaljena treperava svetla sela
ne zastaju zbog njega dok proveravaju svoje redove.
Kako se daleka ona čine,
drvena vrata, hleb i mleko
leže kao tegovi na stolu.
(Preveo: V. Kopicl)
Preporučujemo
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (1)