SLOBODU SMO ODUVEK OTIMALI I BRANILI: Književnik Darko Ješić o svom prvom romanu "Via Dolorosa" i izazovima istorijskih trauma
SLOBODA na ovim prostorima ima sasvim posebnu težinu, jer smo neprestano prinuđeni da je otimamo i branimo. Na sredini smo geopolitičke šahovske table, a mnogi nas vide samo kao pione.
Darko Ješić / Foto Z. Jovanović
Čak i šahisti amateri znaju da je svaka figura dragocena, pa je i pešak sposoban za velike, ponekad i ključne poteze. Takvih primera iz naše prošlosti je pregršt. Našu cenu ne određuju oni koji dolaze da je naplate, već mi sami, zavisno od sopstvene svesti o važnosti onoga šta branimo.
Večitu težnju za slobodom našeg naroda i okolnosti viševekovne borbe za egzistenciju ovako sagledava književnik Darko Ješić. U svom romanu pod simboličnim naslovom Via Dolorosa ("Čigoja"), čuvenu stazu kojom je prošao Hrist na putu ka Golgoti, on uzima kao metaforu muka i iskušenja jednog čoveka, jedne porodice, ali i naroda u celini.
- Na ovom svetu svako mora proći svojim putem suza. To je sudbina čak i pojedinih naroda, što je nama dobro poznato. Ne bismo ni život dobro razumeli da nije stradalništva. Svaki čovek svakodnevno kreće ovakvom stazom - kaže Ješić.
Nimalo slučajno, autor radnju svog prvog romana smešta u vremenski okvir od 1900. do 1953. godine - burno razdoblje dinamičnih promena država, režima i ideologija na ovim prostorima. Kroz pripovest o životnim iskušenjima banatskog slikara Tomislava Tabačkog, Ješić podseća na usud svih umetnika, ali nas vraća i vraća u vreme koje je otvorilo pitanja na koja još uvek nemamo sve odgovore.
- U periodu uspona i padova onovremenih sila, u dva svetska rata i izrazitog uticaja posleratnih ideologija, podigla se tolika prašina, da se od te magle ni danas jasno ne raspoznaje put kojim se naš svet kreće. Od te prašine u očima i danas se nesrećno tumara po sporednim putevima - objašnjava autor.
On podseća da je sudbina malih naroda da plaćaju previsoke cene:
- Gore od činjenja greške je samo prokletstvo ponavljanja. U tom slučaju ulog se svaki put uvećava dok se zadata lekcija u potpunosti ne savlada. Plašim se da se srpski narod kroz istoriju na ovaj način pretplatio za dolazeće vekove.
Ješić je vezan za banatsku ravnicu i posebno Starčevo u kome živi, pa je našlo svoje mesto i među koricama knjige:
- Naizgled mirna i uspavana banatska ravnica oduvek je bila živa sredina u kojoj se neprestano vrši transfer najrazličitijih uticaja. Mnogi osvajački, politički i ekonomski interesi ambicioznih, neko bi rekao i velikih naroda, u kontinuitetu su oblikovali ove prostore. Naše bogatstvo je u prepoznavanju i vrednovanju kulturne različitosti.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)